U svakodnevnom razgovoru sa pacijentima uvidjeli smo da postoji dosta nedoumica oko toga koja vrsta nadoknade je potrebna da se napravi u određenom slučaju. Iako se možda podrazumijeva da svi ljudi znaju šta znače termini proteza, most ili krunica, u praksi to nije tako.
Pacijent koji se u svom životu prvi put susreće sa ovim vrstama nadoknada može ostati zbunjen ili uplašen, jer nije potpuno jasno šta koja riječ znači, pa samim tim nije jasno ni šta će biti krajnje rješenje u nadoknadi zuba. Cilj ovog teksta je da približi i objasni razliku između proteze i mosta svakom pacijentu, kako bi mogli da se bez straha i nedoumica odluče da nadoknade zube koji im nedostaju.
Prvi korak – koliko zuba nedostaje i koji su to zubi?
Svaki proces nadoknade izvađenjih zuba započinje kliničkim pregledom i analizom RTG snimka zuba. Svi preostali zubi moraju biti zdravi, kao i desni. Od posljednjeg vađenja zuba potrebno je da prođe minimum šest nedelja, kako bi rane dobro zarasle. U zavisnosti od toga koliko zuba je izvađeno i da li su to u pitanju prednji ili bočni zubi, razmatraju se sve moguće opcije za nadoknadu tih zuba. Izvađene zube uvijek treba nadoknaditi, makar to bio i samo jedan zub, jer zdravlje i dugovječnost preostalih zuba zavisi od nadoknade nedostajućih zuba.
Drugi korak – razlikovanje proteze i mosta
Kada se izvađen zub (ili više zuba) nalazi između preostalih zdravih zuba, tada pričamo i izradi mosta. Most predstavlja fiksnu nadoknadu od napravljenu od keramike, koja se fiksira na preostale zube i ne skida se. Glavni uslov za izradu mosta je da postoje stubovi, odnosno preostali zubi koji će moći da nose taj most. Na primjer, ukoliko su izvađeni zubi 4 i 5, most će se napraviti tako da ga nose zubi 3 i 6. Na sličnom primjeru možemo objasniti i kada nije moguće napraviti most.
Ukoliko su izvađeni zubi 5, 6, i 7, tada most nije moguće napraviti, jer ne postoji posljednji zub u vilici koji bi služio kao nosač mosta. Drugim riječima, most ne može da visi u vazduhu, mora da ima svoje prednje i zadnje nosače – zdrave zube. Sa druge strane, ukoliko ne postoji dovoljan broj preostalih zuba na koje bi mogao da se cementira most, tada pričamo o protezi. Proteza je protetska nadoknada koja se svakodnevno skida radi održavanja higijene.
U zavisnosti od toga koliko zuba je preostalo, razlikujemo totalne i parcijalne proteze. Totalne proteze se izrađuju kod pacijenata koji nemaju ni jedan svoj zub, a parcijalne proteze se izrađuju kod pacijenata koji imaju neke preostale zube, ali ih nema dovoljno kako bi se napravio most. Takođe postoji i termin – kombinovani rad. To znači da će zubi biti nadoknađeni kombinacijom mosta i proteze. Kako bi najlakše ovo objasnili, opet ćemo se poslužiti primjerom.
Ukoliko kod pacijenta postoje samo prednji zubi, npr. sjekutići, njih je moguće zaštiti i uljepšati izradom mosta, a preostale zube koji nedostaju tada nadoknađujemo sa protezom. Ova vrsta rada je veoma dobar način nadoknade zuba. Osim što se u sklopu mosta čuvaju preostali zubi, proteza se potom izrađuje tako da čvrsto i stabilno stoji zakačena za most.
Ovakva vrsta konstrukcije nam dozvoljava da sa proteze sklonimo metalne kukice koje obično odbijaju pacijente od nošenja proteze iz estetskih razloga. Kao što je ranije objašnjeno, i u slučaju kombinovanog rada, most uvijek ostaje fiksiran na zubima, a proteza se svakodnevno skida radi pranja.
Treći korak – sprovođenje terapije
Kada se odlučite za početak terapije, u zavisnosti od vrste rada, biće potrebno od 7 do 15 dana da radovi budu gotovi. U toku tog vremena nekoliko puta ćete odlaziti kod stomatologa na brušenje zuba, uzimanje otisaka i probe. Nakon završetka svih radova, stomatolog će Vas uputiti na koji način je najbolje da održavate higijenu mostova ili higijenu proteze. Bez obzira što pričamo o vještačkim zubima, njima je potrebna svakodnevna detaljna higijena i redovni godišnji pregledi, kako bi što duže trajali.
Izvor: ordinacija Dr Bede
