Zubni karijes je najčešće oboljenje zuba, a ujedno i jedno od najraširenijih oboljenja kod čovjeka uopšte. Najveći krivac za nastanak karijesa jeste dentalni plak. Plak je bezbojni, ljepljivi sloj koji se neprekidno stvara na površini zuba. Predstavlja produkt razmnožavanja bakterija i njihovog metabolizma.
Stvaranje plaka je obimnije ako se konzumira kašasta, mekana i ljepljiva hrana bogata šećerima (slatkiši, bijeli hljeb…), dok tvrda i svježa hrana (voće, povrće, crni hljeb…) svojom konzistencijom ali i mehaničkim djelovanjem smanjuje stvaranje i nakupljanje dentalnog plaka. Ipak, ključni faktor nastanka karijesa jeste – loša oralna higijena.
Karijes – faze razvoja
Bakterije iz plaka koriste šećere iz hrane koju konzumiramo za sopstveni razvoj pri čemu proizvode kiseline. Upravo te kiseline koje su produkt razvoja bakterija direktno utiču na zubno tkivo slabeći ga i oštećujući, te ga pretvaraju u razmekšalu masu. Uklanjanjem karijesom razmekšale mase zubnog tkiva, u zubu ostaje šupljina koju nazivamo karijesni kavitet. Pacijenti treba da znaju da je u ovoj fazi zub već značajno oštećen.
Suština je karijes prepoznati i na njega djelovati mnogo ranije, dok još nije došlo do stvaranja šupljine u zubu. Prvi vidljivi znak pojave karijesa je promjena boje zuba na mjestu kvara. To je karijes gleđi (gleđ – površinski, najtvrđi dio zuba). U ovoj fazi površina zuba je još uvijek neizmijenjena tako da karijes u ovoj fazi najčešće uočava stomatolog prilikom posjete pacijenta stomatološkoj ordinaciji zbog redovne kontrole.
Ukoliko se karijes u ovoj fazi ne sanira, on dalje napreduje zahvatajući dublje slojeve i tad govorimo o karijesu dentina. Karijes dentina se manifestuje manjom ili većom šupljinom u zubu, a vrlo često (mada ne uvijek!) postoji i osjetljivost na toplo, hladno ili slatko. Ukoliko se i dalje ništa ne preduzme, situacija se dodatno komplikuje usljed prodiranja bakterija u komoru pulpe zuba koja se nalazi u središtu zuba (zubni živac).
Tad govorimo o pulpitisu, tj. zapaljenju zubnog živca. Pulpitis je praćen jakim bolom koji se može javljati i spontano, bez nadražaja kao što su toplo, hladno ili slatko. Od ove faze, osim restauracije zuba plombom, potrebno je sprovesti i endodontsku terapiju, tzv. “liječenje zuba”. “Liječenje zuba” podrazumijeva složenu proceduru prilikom koje se vrši uklanjanje živca zuba iz kanala korjena, čišćenje kanala i njihovo hermetičko zaptivanje.
Na taj način sprečavamo dalji prodor bakterija kroz zub u viličnu kost iznad zuba. Nažalost, dešava se da se pacijent ne javi stomatologu ni u fazi pulpitisa. Bakterije tad iz kanala zuba prodiru dalje u kost iznad zuba i stvaraju infektivne procese u kosti, što nazivamo – parodontitis apikalis.
Prognoza za takav zub postaje u ovoj fazi vrlo neizvjesna a treba napomenuti da čitav ovaj proces može nekad imati i isključivo hroničan tok – bez jakih i izraženih simptoma. Iz tog razloga su značajne redovne posjete stomatologu radi kontrolnog pregleda.
Posljedice neliječenog karijesa
Na ovaj način, bezazlena i lako rješiva pojava kao što je karijes gleđi se pretvara u ozbiljan zdravstveni problem koji zahvata ne samo zub već i okolna tkiva. I tad govorimo o akutnim i hroničnim komplikacijama karijesa (gangrena, apscesi, granulomi, ciste…).
Treba istaći da ovi patološki procesi, ukoliko se ne liječe, osim destruktivnog lokalnog efekta, često imaju štetan uticaj i na opšte zdravstveno stanje jer predstavljaju nesanirana fokalna žarišta, tj. kontinuiran izvor infekcije u organizmu koja se krvotokom prenosi i na udaljene organe i organske sisteme. Kao posljedica postojanja fokalnog žarišta mogu nastati oboljenja različitih udaljenih organa i organskih sistema.
Takva oboljenja nazivamo konsekutivnim, i to mogu biti:
*oboljenja kardiovaskularnog sistema (miokarditis, endokarditis, ekstrasistole, aritmije, tahikardije…)
*kožna oboljenja (alopecija, akne, ekcemi…)
*oboljenja organa za disanje (rinitis, Kvinkeov edem…)
*očna oboljenja (iritis, iridociklitis, episkleritis)
*oboljenja bubrega (nefritis, cistitis)
*oboljenja lokomotornog aparata (mono ili poliartritis, reumatoidni artritis, spondilitis, mijalgije…)
*oboljenja digestivnog trakta (kolitis, apendicitis)
kao i niz drugih oboljenja.
Izvor: stomatologijakovacevic.com
