Stomatološki problem koji je na ubjedljivo prvom mjestu po učestalosti jeste karijes. Karijes, koji predstavlja hronično oboljenje tvrdih zubnih tkiva, postepeno napreduje i dovodi do razaranja zuba. Ovo oboljenje u 75% slučajeva počinje na samoj površini zuba, tj. griznoj površini i to razgradnjom gleđi, nakon čega progresivno prodire u dubinu i širinu zahvatajući ostale strukture zubnog tkiva.
Faktori
Faktori koji dovode do karijesa su mnogobrojni, a dijele se na opšte i lokalne. Ishrana, pol, rasa, nasljedni faktori, životno doba, funkcija endokrinih žlijezda i ostalo spadaju u opšte faktore. S druge strane loša oralna higijena, raspored i oblik zuba, pljuvačka, mikoorganizmi, jatrogeni faktori i dr. ubrajaju se u lokalne faktore.
Nastanak karijesa
Najveći značaj u nastanku karijesa imaju bakterije denatalnog plaka koji sadrže i pljuvačku, komadiće hrane i ostale prirodne supstance. Dentalni plak, koji se najčešće stvara u jamicama i fisurama na griznim površinama pretkutnjaka i kutnjaka, između zuba, oko zubne plombe ili mostova velikog raspona i u blizini linije desni, djeluje na metabolizam ugljenih hidrata tako što dovodi do stvaranja kiselina. Na taj način PH vrijednost se smanjuje i samim tim pokreće lanac događaja na samoj površini zuba. Početni korak u nastajanju karijesa jeste demineralizacija gleđi koja nastaje usljed dufundovanja kalcijuma i jona fosfora. Na površini gleđi se pojavljuje bjeličasta neprozirna mrlja (zamućenje). Nakon toga počinje invazija bakterija na prethodno izvršenu demineralizaciju. Kada bakterije dospiju do gleđno dentinske granice, dolazi do bočnog širenja što podminira gleđ i komplikuje liječenje.
Simptomi
U početnoj fazi karijesa ne moraju se ispoljiti bilo kakvi simptomi ili se može osjetiti samo blaga zubobolja nakon što se pojedne nešto hladno, vruće ili slatko. Kasnije, ukoliko dođe do napretka karijesa, neugodan i bolan osjećaj će postati sve učestaliji. U kasnijim stadijumima zub može uporno da boli nakon unosa slatke, vruće ili hladne hrane. Bolovi mogu da budu oštri i sjevaući, posebno kada legnete. Često ne može odmah ni da se utvrdi koji zub boli.
Dijagnoza
Karijes će dijagnostifikovati Vaš stomatolog na osnovu objektivnog nalaza, anamnestičkih podataka i obavljenih dijagnoznih testova. Pregled se vrši pomoću ogledalceta, ispitivanjem površine zuba stomatološkim sondama, pomoću konca i prosvjetljavanjem. I subjektivna zapažanja pacijenata mogu biti značajna prilikom dijagnostikovanja karijesa, a to mogu biti osjećaj bola, osjetljivost na razne nadražaje, i sl. Takođe, i rendgenski snimci pojedinih zuba, grupa zuba ili čitave vilice su značajna stvar u dijagnostikovanju karijesa.
Liječenje
U svojim ranim fazama propadanje zuba može da se zaustavi, šta više može da se i potpuno prokren. Fluoridi i druge metode prevencije pomoći će da se zub u ranim fazama propadanja popravi (remineralizuje). Nastanak bijele mrlje je posljednja faza ranog karijesa. Ako karijes napreduje, tj. ako dođe do do razgradnje gleđi, neophodna je intervencija stomatologa. U slučaju površinskog i srednjeg karijesa terapija se vrši u jednoj seansi tako što se na čvrst dentin aplikuju adekvatne zaštitne podloge koje otpuštaju jone fluora čime preventivno sprječavaju karijes. Preko se postavljaju ispuni. U slučaju dubokog karijesa gdje živac nije zahvaćen na razmekšani dentin stavljaju se preparati na bazi kalcijum – hidroksida, a zub se zatvara privremenim ispunom u trajanju do 30 dana.
Za to vrijeme kalcijum – hidroksid regeneriše preostali sloj dentina na koji se potom stavlja zaštitna podloga i definitivni ispun. U terapiji karijesa defekti zuba mogu se nadoknaditi konzervativno različitim vrstama ispuna, i to: amalgamskim ispunima, takozvanim sivim plombama i savremenim kompozitnim ispunima to jest bijelim plombama, koje pored funkcionalnog zadovoljavaju i estetski momenat. Najjednostavnije poboljšanje “u boji” je da stare amalgamske ispune (plombe) zamijenite bijelim, prikladnim da se maskiraju uz vašu prirodnu boju zuba. U slučaju da bakterija inficira pulpu (meko tkivo prožeto živčanim vlaknima) neophodno će biti i liječnje kanala korijena. Pulpa će potom biti uklonjena i zamijenjena inertnim materijalom.
Prevencija
Jedan od načina da se spriječi karijes je smanjenje količine plaka i bakterija u ustima. Najbolji način za to je redovno pranje zuba i redovno korišćenje konca za zube ili interdentalne četkice. Takođe, možete koristiti i antibakterijske rastvore za ispiranje zuba čime se smanjuje nivo bakterija i drugih tečnosti koje neutrališu kiselinu u ustima. Proredite unos slatkiša i hrane bogate skrobom, jer će se kiselina u ustima povećati nekoliko sati nakon njihovog unosa. Takođe, izbjegavajte grickalice između obroka. Žvakaćite gumu za žvakanje koja sadrzi ksilitol, jer on pomaže da se smanji nivo bakterija. Za razliku od šećera, ksilitol nije izvor hrane za bakterije. Koristite i ostale proizvode koji mogu da smanje nivo kiseline u ustima, a dobru preporuku o tome uvijek možete dobiti od svog stomatologa. Odličan naačin da se smanji rizik od karijesa jeste upotreba fluorida, koji jača zube. Stomatolog može da procijeni rizik od karijesa i predložiti odgovarajući tretman na bazi fluorida. Fluor jača zube iznutra i štiti njihovu spoljašnost. (www.dental-clinic.rs)
