Najznačajnija stvar u sprječavanju, kao i liječenju parodontopatije (paradentoze) je – što prije djelovati. Svako odlaganje produbljuje problem, te rješenja postaju sve komplikovanija a samim tim i finansijski zahtjevnija.
Parodontopatiju bi idealno bilo prepoznati i djelovati još dok je bolest u fazi gingivitisa (zapaljenje desni), koje predstavlja najraniju fazu ili bolje rečeno – uvod u parodontopatiju. Sve promjene koje su prisutne u fazi gingivitisa se odgovarajućim mjerama mogu u potpunosti ukloniti.
Uzroci parodontopatije
Uzroci parodontopatije su dobro poznati. Dijelimo ih na lokalne i opšte. Glavni lokalni, a sveukupno i najznačajniji uzrok jesu naslage na zubima – meke naslage, zubni plak i zubni kamenac.
Često pitanje pacijenata je šta činiti da se zubni kamenac i meke naslage ne stvaraju. Istina je da se naslage na zubima stvaraju kod svake osobe, dakle, to ne možemo izbjeći. Ali jedina stvar koju treba da radimo jeste – da ih uklanjamo.
Jer treba znati da se njihovo štetno dejstvo ispoljava samo kod osoba koje ne čine ništa, ili čine veoma malo da ih uklone. Prema tome, parodontopatija je kao i niz drugih bolesti izazvana prije svega lošom oralnom higijenom. Osim naslaga i loše higijene, drugi, nažalost ne tako rijedak lokalni uzrok parodontopatije jesu i loši stomatološki radovi – neadekvatne plombe i neadekvatni protetski radovi, krune i mostovi.
Loši stomatološki radovi djeluju štetno na dva načina – onemogućavaju dobru higijenu (zadržavaju hranu koju pacijent ne može da ukloni), ili djeluju traumatski – vrše pritisak i gnječe tkiva oko zuba koja se usljed takve iritacije povlače i otvaraju put u razvoj parodontopatije.
Od opštih uzroka su značajni – starost, nasljeđe, neadekvatna ishrana, pušenje, problemi sa imunitetom itd. Parodontopatiju mogu da izazovu i pojave kao što su: neodgovarajući kontakt pojedinih zuba gornje i donje vilice, škripanje zubima u snu (bruksizam), karijes itd.
Ali kao što je već navedeno, naslage na zubima predstavljaju glavni uzrok, te je iz tog razloga njihovo uklanjanje i uspostavljanje odgovarajuće oralne higijene i glavni cilj terapije. Dobrom oralnom higijenom i redovnim kontrolnim pregledima kod stomatologa, na jednostavan način, parodontopatija može da se spriječi, ili ukoliko se već razvila ali je još uvijek u početnim stadijumima – zaustavi i izliječi.
Za uklanjanje mekih naslaga (zubni plak, ostaci hrane) sasvim je dovoljna odgovarajuća kućna oralna higijena koja podrazumijeva upotrebu četkice, paste sa fluorom, redovnu upotrebu konca, a poželjno je koristiti i neku od tečnosti za ispiranje usta naročito uveče, prije spavanja.
Stomatolog, u slučaju mekih naslaga, može eventualno pri pregledu da ukaže na propuste, jer su neke regije usta (naročito zadnji zubi) teško dostupni i vidljivi pacijentu. Za uklanjanje tvrdih naslaga (zubni kamenac, konkrementi i pigmentacije) neophodna je stručna stomatološka intervencija, jer se zubni kamenac i ostale tvrde naslage NE MOGU ukloniti pranjem zuba četkicom.
Kao najefikasnija i danas rutinski primjenjivana metoda uklanjanja zubnog kamenca u ordinaciji jeste uklanjanje ultrazvučnim aparatom. Ova intervencija se preporučuje raditi na svakih 6 mjeseci, u potpunosti je efikasna i ni u kom slučaju NIJE štetna ukoliko se obavlja na pravilan način.
Osim naslaga, stomatolog na osnovu pregleda i podataka dobijenih od pacijenta može uočiti i ostale faktore značajne za razvoj parodontopatije, te na osnovu toga preporučiti dodatnu terapiju i medikamente. U slučaju izraženijih oblika bolesti (izraženija resorpcija kosti, prisustvo parodontalnih džepova) na raspolaganju je i niz procedura koje spadaju u domen parodontalne stomatologije.
Ukoliko prisutni parodontalni džepovi nisu suviše duboki, odgovarajuća terapija bi bila redovna kiretaža džepova sa obilnim ispiranjem kako bi se na taj način uklonile štetne materije koje su nagomilane u džepovima a koje se ne mogu ukloniti redovnom higijenom.
Kod dubokih džepova i značajnijeg gubitka kosti kao rješenje preostaje neka od parodontalnih hirurških intervencija koje se rade u lokalnoj anesteziji (tzv. režanj operacija, ugradnja vještačke kosti itd.). Svakako, u terminalnim stadijumima bolesti, kad stomatolog procijeni da nije moguće očekivati poboljšanje, nekad nam kao jedino rješenje preostaje i vađenje zuba.
U takvim slučajevima vađenje parodontopatičnih zuba zaustavlja intenzivan i progresivan gubitak kosti i omogućava bar implanto-protetsku terapiju prije nego što gubitak kosti postane toliko izražen da je onemogućeno čak i postavljanje implantata.
Izvor: Ordinacija Kovačević
