U moru estetskih intervencija, zahvata i reklama koje nam plasiraju estetiku kao prioritet stomatologije, izgubili smo osjećaj za pravu vrijednost prirodnih zuba i važnosti njihovog očuvanja i prosto smo zaboravili (a možda nikada nismo ni znali) koliko su zdravi prirodni zubi važni i zašto ih nikada ni jedna nadoknada neće moći u potpunosti zamijeniti.
Na pisanje ovog teksta me podstakao mali pacijent s kojim sam se susrela, petogodišnji dječak. Naime, duže vremena se družimo, ali ne biste vjerovali dođe samo na kontrolu, da ga pohvalim i ispoliram zubiće. Sa pet godina, ima sve zdrave mliječne zube, a stomatolozi će razumjeti – vrlo (vrlo!) rijetka pojava.
Njegovi roditelji su jedni od rijetkih koji na oralno zdravlje gledaju kao jednako bitno zdravlje bilo kojeg drugog dijela tijela. Oralna higijena im je jednako važna kao i higijena tijela, lica, kose. Shvataju da zubi nisu predodređeni da se kvare i da se redovnim četkanjem i pravilnom ishranom karijes može spriječiti.
Kako ga uče od malena, tako će i on nastaviti da čuva svoje kako mliječne tako i stalne zube, već mu je usađena navika i svijest o tome koliko je to važno, i ne sumnjam da će još dugo dolaziti samo na kontrole. Struka stomatologije stvarno napreduje ogromnom brzinom – gotovo svaki dan izađe neki novi materijal, aparat, metoda koja koristi i olakšava svakodnevni rad, ili pacijentima donosi bolja i inovativnija rješenja.
Što je odlično i treba da se dešava. Ali to svakako ne treba da nam skrene pažnju od one osnovne, bazične stomatologije, koja za cilj ima da spasi prirodan zub, nauči i motiviše za pravilnu oralnu higijenu i pokaže nam značaj pravilne ishrane i brige o oralnom zdravlju. Naravno da treba nadoknaditi zube koje nemamo. Naravno da treba ugraditi implantat ako imamo mogućnosti. Naravno i da ćemo izbijeliti zube ako nam se njihova boja ne sviđa, popuniti usne hijaluronom ili botoksom zategnuti bore.
Sve je to ok. Ali kako nam nije važno zašto između zuba nema pravilnog kontakta? Da će takav loš kontakt dovesti do upale desni, povlačenja i posljedično parodontopatije? Nema veze, izvadićemo taj zub kad zaboli, pa ćemo staviti most ili implantat. Nije važno, ima rješenja. Kako nam nije važno zašto je bitno nadoknaditi i bočne zube a ne samo prednje koji se vide?
Nije nam bitno što će visina zagriza pasti, zglob će da trpi prejake sile, a prednji zubi će preuzeti svo opterećenje. Nije važno, to bočno se ni ne vidi. Kako nam nije važno što je zub otvoren i tako će i ostati, važno je samo da više ne boli?
Nije nam bitno što je on izvor infekcije i što će napraviti problem i drugim zubima koji bi mogli ostati zdravi, što će uništiti kost i što će biti uzrok neugodnog zadaha? U našem narodu je popularna ona – o onome što se ne vidi (ili bolje rečeno šta drugi ne vide) ne treba ni voditi računa.
Nadam se da razumijete svrhu ovog teksta. Ne kažem da je loš bilo koji način nadoknade zuba ili estetska intervencija. Naprotiv, uvijek sam za rješenje koje će donijeti prvo funkcionalnost, a naravno i estetiku. Uvijek volim vidjeti lijepo urađene krunice, popunjene usne i zadovoljnog pacijenta koji blista sa novim osmijehom.
Samo ne razumijem da ljudi ne cijene značaj prirodnih zuba, da nisu zainteresovani da ih sačuvaju i da vode računa o njima. Da im je teško otići nekoliko puta na intervenciju kako bi izliječili zub do kraja ili da im je preče uložiti novac u nokte, frizuru, obrve, a zubi mogu da čekaju.
Da su ubijeđeni kako se mliječni zubi podrazumijevano kvare, da ih ne treba popravljati, jer će svakako ispasti.
Ne shvatamo kako higijena od malena nije samo u službi oralnog zdravlja. To je recept za disciplinu, sticanje navike i brigu o cjelokupnom organizmu, jer znate kako kažu, na usta sve ulazi.
Danas je normalno reći da želite krunice jer je to IN, nije vam žao izvaditi zub da bi stavili implantat, ili je baš kul nositi aparatić.
Ali zato vam se ne da otići na redovnu kontrolu, kivni ste na stomatologa kad vam liječi zub mjesec dana ili kad se zub više ne može spasiti. Susretala sam se s pacijenticama koje na pregled dođu sa uređenim noktima, isfenirane, kompletno našminkane – i ništa protiv toga – i sama se sređujem, ali zubi i higijena….jako loša.
Koliko sam puta čula “Samo mi sredite to naprijed, ovo bočno ćemo nekad drugi put!” zašto je sve ono što se vidi preče od zuba, koji su između ostalog i zdravlje, a ne samo estetika?
A mogu se spastiti. Svi zubi se mogu i očuvati i spasiti samo kad bi se na vrijeme uočio kvar, ili još bolje, djelovalo onako da do kvara nikada ni ne dođe. Prirodni zubi u 70-tim godinama nisu za čuđenje – u nekim razvijenim zemljama to je normalna pojava.
Nadam se, ali i radim na tome koliko je u mojoj moći, da roditelji shvate kako je važno dovesti dijete na pregled prije pete godine, prije nego je otečeno ili ga boli, kako to kod nas obično biva.
Da djevojke shvate kako nisu učinile ništa dobro za svoje zdravlje ako su stavile krunice na prednje zube a bočno i dalje ima karijesa ili zuba uopšte nema.
Da je vrlo bitno nadoknaditi bočne zube, jer će nam pasti visina zagriza. Da se prostori između zuba moraju održavati interdentalnom četkicom. Na kraju krajeva, da se i krunice i mostovi moraju održavati jednako kao i pravi zubi, sa posebnim akcentom na detaljnu higijenu.
Nadam se da će ovaj tekst doći do što više ljudi i da ćemo se svi osvijestiti kada je oralna higijena i intervencije koje spašavaju prirodne zube u pitanju.
Izvor: Moj osmijeh
