Možda to ne možete da zamislite, ali potreba za svojevrsnom četkicom za zube, odnosno održavanjem higijene usta i zuba javila se prije više od nekoliko hiljada godina! Da li ste ikada propustili da tokom dana operete zube? Da li ste ikada pomislili kako bi bilo da ne postoji četkica za zube? Mi ne razmišljamo o porijeklu mnogih predmeta u domaćinstvu, niti o tome koliko je vremena i truda uloženo dok nisu poprimili današnji oblik.
Pa kako je nastala četkica za zube? Zvanično nikom nije priznato da je izumio četkicu za zube. U stvari, ona se tokom vremena razvijala najviše na osnovu ljudske potrebe. Tragovi postojanja četkice za zube potiču iz vremena 3500 godine prije nove ere i vjeruje se da su ih koristili stari Egipćani i stanovnici Vavilona. Primitivan oblik četkice za zube pronađen je u egipatskim piramidama. Prve pisane zapise o četkama za čišćenje zuba nalazimo kod Starih Grka, koji su baš kao i Rimljani, koristili šiljke za čišćenje zuba, a koje su, kako se nalazi u ovim zapisima, naslijedili još od drevnih Vavilonaca.
Vremenom je ovo drvce za čišćenje zuba, koje je možda najsličnije čačkalici, evoluiralo u drvo za žvakanje, koje je omogućavalo čišćenje veće površine zuba. Drevne civilizacije koristile su štapiće za žvakanje za čišćenje zuba. Jedan kraj štapića bi žvakali toliko dugo dok se iz drveta ne bi odvojile niti nalik na četkicu. Ovi štapići za žvakanje bile su grančice žbuna Salvadora persica (arak, misvak), za koje se vjeruje da imaju ljekovita i antiseptička svojstva. Kinezima se pripisuje zasluga da su izumili prvu četkicu za zube sa mekim čekinjama, sličnu današnjoj.
Krajem petnaestog vijeka, Kinezi su koristili čekinje sibirskog divljeg vepra koje su vezivali za bambusove štapiće. Takve štapiće su koristili kao četkicu za zube za ručno čišćenje zuba. Kasnije je ovaj kineski izum našao put do Evrope. U Evropi, koja nije imala tradiciju čišćenja zuba, smatralo se da dlaka divljeg vepra može oštetiti desni, pa se umjesto ove dlake koristila konjska dlaka koja je daleko mekša. Zbog toga su neki počeli da uzimaju meke dlake sa konjskih leđa i da ih koriste kao čekinje na štapiću za čišćenje zuba jer su bile prijatnije za desni i zube. Uprkos činjenici da je konjska dlaka mekša, Evropljani su i dalje više praktikovali čačkalice, često napravljene od srebra ili bakra.
