Oralna implantologija je grana stomatologije koja se bavi ugradnjom zubnih implantata. Uobičajen naziv za stomatologa ili oralnog hirurga, koji se bavi zubnim implantatima je implantolog. Zubni implantat je strano tijelo koje se ugrađuje u vilicu i nakon određenog vremena stvara čvrstu veza sa kosti. Na implantat se zatim postavlja krunica ili može da služi kao nosač mosta ili kao sidrište proteze.
Zubni implantat pruža nekoliko prednosti u odnosu na druge mogućnosti zamjene zuba. Osim što izgledaju i funkcionišu poput prirodnog zuba, implantati zamjenjuju zube bez žrtvovanja susjednih zuba. Naime, u slučaju zamjene jednog zuba mostom, potrebno je izbrusiti susjedne zube. Implantat će pomoći u očuvanju alveolarnog grebena. Pošto je implantat usađen u kost, on stimuliše okolnu kost i u tom slučaju ne dolazi do resorpcije kosti, koja se javlja nakon vađenja zuba. Moderni zubni implantati se prave od čistog titanijuma za razliku od ortopedije, gdje se koriste legure titanijuma.
„Implantologija i materijali koji se ugrađuju u tkivo – kost, meko tkivo ili tvrdo, datiraju odavno. Iza frakture i žičane ligature… i u ortopediji i maksilofacijalnoj hirurgiji. Što se tiče dentalne implantologije, specifično je da je oralna sredina malo drugačija jer ima velike žvaćne sile, koje idu u svim mogućim pravcima i smjerovima. To je praktično spoljašna sredina jer je oralna sredina spoljašna sredina jer je u stalnoj komunikaciji sa spoljašnom sredinom. Ta mikroflora, bakterije… sve mora da se uradi na jako specifičan način da bi toi funkcionisalo“, objašnjava dr Vladan Keković.
Ocem dentalne implantologija smatra se Per-Ingvar Brenemark, koji je 1965. ugradio prvi implant od titanijuma kao profesor anatomije u Geteborgu.
„Sve je počelo sa Brenemarkom, davnih 60-tih, 70-tih godina i to se razvijalo konstantno, sada smo došli do nivoa napredne implantologije, gdje se svi nabrojani faktori dobro kontrolišu, velika je uspješnost terapije i bezbolan je proces. Sada je bavimo i imedijatnim opterećenjem, odnosno u 24 sata postavljanja i implanta i privremene krunice. Tako pacijent u frontalnoj regiji ne mora biti bez zuba. Može da polomi zub iz bilo kog razloga, odmah sutradan dobije krunicu bez ikakvih problema. To čak poboljšava čitavu terapiju i gustinu kosti zbog tačnog plasirana sila na implant“.
Da bi čitav proces ugradnje, a potom i terapije bio na najboljem mogućem nivou, protokole sada dogovaraju stručnjaci iz oblasti maksilofacijanle i orlane hirurgije, kao i implantolog.
„Pošto je širok spektar stvari vezan za implantologiju, za sve postoje konsenzusi, gdje najveći svjetski stručnjaci i lideri u oblasti maksilofacijelne hirurgije, oralne hirurgije i implantologije se dogovaraju za optimalan protokol, terapije, vođenje i praćenje pacijenata…“, objasnio je dr Keković.
