fbpx
NaslovnaObavještenjaIrigacija korijenskih kanala

Irigacija korijenskih kanala

- Advertisement -

Ciljevi irigacije su uklanjanje pulpnog tkiva (vitalnog i nekrotičnog), organske komponente korijenskog kanala, destrukcija i inaktivacija mikoroorganizama iz kanalskog sistema, kao i uklanjanje anorganske komponente odnosno razmaznog sloja.

Nadalje, irigacijom se odstranjuje dentinski debris koji nastaje u toku instrumentacije te, se obezbjeđuje vlaženje zidova kanala i instrumenta. Složena morfologija endodontskog prostora, poliinfekcija i rezistentnost mikroorganizama su razlog zbog čega endodontski instrumenti i sama mehanička obrada ne mogu sami po sebi biti djelotvorni prilikom endodontske terapije.

Dr Alma Konjhodžić (Foto: DenTBiH)

Mehaničkom obradom korijenskih kanala se postiže širenje i oblikovanje glavnog korijenskog kanala, dok pojedini dijelovi sistema korijenskih kanala, kao što su lateralni kanali, interkanalne komunikacije, te apikalna delta su potpuno nedostupni za mehaničku obradu. Neobrađeni dijelovi endodontskog prostora su mjesta akumulacije mikroorganizama i njihovih produkata, a koje je nužno eliminirati za uspješan ishod endodontskog liječenja.

Irigacija je jedini način da se dosegnu i obrade ona područja korijenskog kanala koja nisu dotaknuta mehaničkom instrumentacijom. Stoga je irigacija ključni dio uspješnog liječenja korijenskog kanala jer ispunjava nekoliko važnih mehaničkih, kemijskih i (mikro) bioloških funkcija, uključujući cijeljenje periapikalnih tkiva. Zbog svega navedenog obavezna je upotreba iriganasa tokom endodontskog tretmana, a što predstavlja hemijski segment onoga što se jednim imenom naziva hemomehanička instrumentacija.

Ciljevi irigacije su uklanjanje pulpnog tkiva (vitalnog i nekrotičnog), organske komponente korijenskog kanala, destrukcija i inaktivacija mikoroorganizama iz kanalskog sistema, kao i uklanjanje anorganske komponente odnosno razmaznog sloja. Nadalje, irigacijom se odstranjuje dentinski debris koji nastaje u toku instrumentacije te, se obezbjeđuje vlaženje zidova kanala i instrumenta.

Foto: DenTBiH

Ciljevi irigacije postižu se strujanjem irigansa kroz endodontski prostor, što predstavlja mehanički efekt irigansa, te rastvaranjem organskog i anorganskog sadržaja kanala i inaktivacijom bakterija, a što predstavlja hemijski efekt irigansa. Prema mehanizmu djelovanja sredstva za hemijsku obradu korijenskog kanala mogu se podijeliti u dvije grupe: antmikrobna sredstva i helatori. Antmikrobna sredstva su supstance koje razaraju mikroorganizme ili sprječavaju njihov rast i razmnožavanje.

U endodonciji se koriste nisko procentni vodeni rastvori antiseptika koji neće izazvati ireparabilna citotoksična oštećenja tkiva pacijenta. Helatori su sredstva koja vežu kalcij i na taj način vrše demineralizaciju i uklanjanje anorganskog dijela zaostatnog sloja, pospješujući efikasnost antimikrobnih irigansa. Dostupni su u formi otopina za irigaciju i gela.

Antimikrobna sredstva
Natrijumhipohlorit (NaOCl)
U endodonciji se koristi više od 80 godina, a danas je s obzirom na efikasnost, postao standardni irigans koje se najviše koristi. Širokog je spektra djelovanja, učinkovit protiv bakterija, bakteriofaga i virusa. Rastvara organske komponente korijenskog kanala (vitalno i nekrotično pulpno tkivo, organski dio razmaznog sloja), mehanički uklanja tkivne ostatke iz kanala i podmazuje endodontske instrumente.

Nedostaci NaOCl-a su: nemogućnost djelovanja na anorgansku komponentu razmaznog sloja, visoka površinska napetost koja mu ograničava prodor u dublje dijelove kako dentinski tubulusa tako i svih drugih nepravilnosti kanalskog sistema. Ne djeluje na gljivice, spore i protozoe i ima neselektivno djelovanje (toksični efekt na sluznice i periapikalno tkivo) kao i korozivni efekt na endodontske instrumente. U upotrebi su otopine koncentracije od 0,5 %, 1%, 1,25%, 2,5%, 5,25 %.

Foto: DenTBiH

NaOCl u višim koncentracijama ima veću sposobnost otapanja tkiva, ali čak i u manjim koncentracijama, ali u velikim količinama, može biti jednako učinkovita. Na temelju trenutno dostupnih dokaza, nema razloga za korištenje otopina hipohlorita u koncentracijama iznad 1% Nedavno su in vitro studije pokazale da dugotrajno izlaganje dentina visokoj koncentraciji natrijevog hipohlorita može imati štetan učinak na elastičnost i čvrstoću dentina na savijanje. Iako ne postoje klinički podaci o ovom fenomenu, postavlja se pitanje može li hipohlorit u nekim situacijama povećati rizik od vertikalnog prijeloma korijena.

Korištenjem hipohlorita niske koncentracije (2,5%) i istog učinka kao (5%) može se postići:
*Zagrijavanjem otopine (450 C-600C)
*Aktivacijom ultrazvukom
*Konzumiranjem veće količine otopine
*Instrumentacijom u kombinaciji s irigacijom
Još uvijek je kontroverzno koliko vremena NaOCl treba ostaviti u kanalu, ali 30 minuta je preporuka.

Hlorheksidin
1982.g. Prvi put upotrebljen kao sredstvo za ispiranje korijenskih kanala u koncentraciji od 0,2%. Koristi se kao hlorheksidin glukonat koji je topiv u vodi. Ima relativno širok spektra djelovanja i u endodonciji se koristi u koncentraciji od 2%. Razne in vivo i invitro studije pokazale su da ima antimikrobno djelovanje na Candide albicans i Enterococcus faecalis.

Specifičan je po tomo što se veže za dentin a, zatim se postpeno otpušta i samim tim ima prolongirano antimikrobno djelovanje, substanitivitet, koji može trajati i do 12 sedmica. U višim koncentracijama uzrokuje opsežna oštećenja bakterijskih stanica, koagulaciju citoplazme i taloženje proteina i nukleinskih kiselina. Može se koristiti u obliku tekućine ili gela. Nedostaci ovog irigansa su nemogućnost rastvaranja organskog tkiva i razmaznog sloja korijenskog kanala.

Hidrogen peroksid
To je bistra tekućina bez mirisa i široko se koristi u stomatologiji. Vrlo nestabilan spoj koji se razgrađuje toplinom i svjetlom. Njegov mehanizam djelovanja se sastoji od oslobađanja kisika koji u kontaktu s tkivnim enzimima proizvodi baktericidni učinak ometajući metabolizam bakterija. Takođe brzo oslobađanje kisika u nastajanju stvara djelovanje mjehurića za koje se smatra da pomaže u mehaničkom uklanjanju nekrotičnog tkiva i dentinskih ostataka.

Međutim, veće koncentracije vodikovog peroksida su toksične za tkiva, u stomatologiji se koriste koncentracije od 1-30%, a za endodontske tretmane 3-5%. Brza proizvodnja kisika također može biti komplikacija kada reagira s ostacima krvi i pulpe i uzrokuje povećanje pritiska što može rezultirati jakom boli kod pacijenta. Obzirom da ima slab antimikrobni potencijal, ne djeluje organolitički i ne uklanja razmazni sloj, upotreba ovog irigansa u endodonciji se više ne preporučuje.

Fiziološka otopina
S biološke tačke gledišta, sterilna fiziološka otopina je najbolje sredstvo za irigaciju zbog prednosti kao što su najmanja iritacija apikalnog tkiva i biokompatibilnost. Čak i kao najbolje sredstvo za irigaciju s biološkog stajališta, također ima ograničenja/nedostatke, ne uklanja razmazani sloj i ima loša antibakterijska svojstva, pa se uglavnom koristi kao pomoćno sredstvo koje se koristi za irigaciju između dva hemijski različita irigansa da bi se izbjegle neželjene interakcije.

Helatori

EDTA (etilen- diamino-tetra-acetatna kiselina)
Nygaard-Østby je u endodontsku praksu uveo helirajuću tvar etilen-diamino-tetra-acetatnu kiselinu, koja se skraćeno naziva EDTA. EDTA spada u grupu helatora koji se vežu za kalcij i tako vrše demineralizaciju te, se na taj način uklanja anorganski dio razmaznog sloja korjenskog kanala.

Bezbojni topljivi proizvod koji efikasno uklanjanja razmazani sloj ali, nema utjecaja na organsko tkivo i slabo ili nikakvo antibakterijsko djelovanje. Dakle, sama irigacija s EDTA nije dovoljna a, kombinacija sa NaCl ja pokazala najbolji sinergistički efekt. Koncentracija u endodonciji je od 15-18% . Preporučeno vrijeme irigacije je oko 1 minuta. Duže ispiranje uzrokuje prekomjerno uklanjanje dentina.

Limunska kiselina
Lako je dostupan na tržištu i koristi se u koncentracijama od 1% do 50%. Nekoliko studija sugeriralo je korištenje 10% limunske kiseline kao završne otopine za irigaciju što je dalo vrlo dobre rezultate u smislu uklanjanja razmazanog sloja. Pokazao je nešto bolje performanse od EDTA pri sličnim koncentracijama, iako su obje otopine vrlo učinkovite u uklanjanju razmaznog sloja sa stijenki korijenskog kanala. Razne studije su pokazale citotoksičnost različitih helatora i u usporedbi s tim, 10% otopina limunske kiseline pokazala se biokompatibilnijom od 18% EDTA.

MTAD
Kao alternativu EDTA-i uveli su ga Torabinejad, et al. 2003.g. kako bi se uklonio razmazani sloj. MTAD je kombinacija 3% doksiciklina, 4,25% limunske kiseline i deterdženta. Preporučuje se početna irigacija u trajanju od 20 minuta s 1,5% NaOCl, nakon čega slijedi 5-minutno završno ispiranje s MTAD-om. Nedostatak je što ne otapa organsko tkivo i stoga se koristi na kraju hemomehaničke obrade uz NaOCl.
QMix
Novi proizvod predstavljen 2011.g. QMix je kombinacija 2% horheksidina i 17% EDTA. Pokazao se jednako učinkovit kao EDTA u uklanjanju razmazanog sloja, a posjeduje značajno antimikrobno djelovanje. Nedostatak kapaciteta otapanja tkiva.

Vrijeme irigacije
Vrijeme kontakta irigansa s kontaminiranim dentinom je bitno. Da bi irigans bio učinkovit, potrebno je doseći i poremetiti biofilm pričvršćen za stijenke kanala. Međutim, literatura ima značajne varijacije po tom pitanju. U nekim se člancima navodi da hipohlorit ubija ciljani mikroorganizam u sekundi, čak i pri niskim koncentracijama; druge su publikacije izvijestile o znatno duljem vremenu potrebnom za eliminaciju iste vrste.

Ova razlika se može protumačiti na bazi toga da prisutnost organske tvari, upalnog eksudata, ostataka tkiva i mikrobne biomase može oslabiti antibakterijski učinak bilo koje otopine, naročito NaOCl. Kako bi se prevladalo ovo ograničenje, kontinuira irigacija svježom otopinom i dodatno vrijeme kontakta ključni su za povećanje učinkovitosti NaOCl. Uzimajući u obzir sve činjenice, preporučeno vrijeme za NaOCl je 30 min. EDTA, dovoljna je 1 minuta. Hlorheksidin, nema stava. Koristiti vlastitu kliničku procjenu.

Aktivacija irigacije
Za odgovarajući hemijski efekt irigansa ključni preduslov je stalna izmjena svežeg irigansa u svim dijelovima korijenskog kanala, što se najteže postiže u apikalnoj trećini. Zbog toga je potrebno postići turbulentno strujanje tečnosti cijelom dužinom korijenskog kanala. To se postiže aktivacijom irigacije koja može biti: ručna dinamička aktivacija , koja je ujedno i najjednostavnija i najjeftinija metoda, sonična aktivacija (komercjalno poznata kao endoaktivator), ultrazvučna aktivacija, negativni apikalni tlak (komercijalno poznat kao ENDOVAC ® ) i laserska aktivacija. Prema istraživanjima je formiran stav da svaki oblik aktivacije ima bolje rezultate od klasičnog ispiranja pomoću šprice i igle,. S druge strane dokazano je da je najefikasnija metoda ultrazvučne aktivacije odnosno ultrazvučna irigacija.

Foto: dr-ast.rs

Zaključak
Irigacija definitivno ima ključnu ulogu u uspješnom endodontskom liječenju. Univerzalni protokol irigacije je nemoguće postaviti, jer zavisi od puno faktora, a naročito od osnovne dijagnoze. Bazična smjernica bi bila da je potrebno kombinirati iriganse kako bi se postigao puni efekt kako uklanjanja, organskog tkiva, eliminacije mikroorganizama kao i odstranjivanja zaostalog razmaznog sloja.

Sredstva za ispiranje korijenskih kanala trebala bi biti netoksična, djelovati antibakterijski, lubrikacijski, te rastvarati organska i otapati anorganska tkiva uklanjajući zaostatni sloj. Trenutno niti jedno sredstvo ne zadovoljava svim zahtjevima pa je rješenje za prevazilaženje nedostataka trenutno dostupnih iriganasa korištenje kombinacije hemijskih sredstava za ispiranje korjenskih kanala uz aktivaciju irigacije.

Izvor: DenTBiH/Alma Konjhodžić

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -