fbpx
NaslovnaIntervjuIntervju – Dragan Stolica, zubni tehničar, stručnjak za rad u CAD/CAM: Od...

Intervju – Dragan Stolica, zubni tehničar, stručnjak za rad u CAD/CAM: Od skeniranja zavisi preciznost, ali CAM je mozak cijelog sistema

- Advertisement -

Razgovarali smo sa Draganom Stolicom, poznatim slovenačkim zubnim tehničarem, stručnjakom za rad u CAD/CAM sistemima. Stolica je do sada održao veliki broj predavanja na tu temu, a kako sam kaže, poslednjih godina bavi se isključivo bezmetalnom keramikom CAD/CAM metodom. Kao razlog navodi stalno razvijanje sistema koje daje mogućnosti izrade skori svih fiksno protetskih nadoknada – prije svega kruna i mostova u punom anatomskom obliku u cut back tehnici, ali i svih vrsta konusa, atačmena, prečki,teleskopa, pa tako i mobilnih protetskih nadoknada. U nastavku teksta pročitajte inervju u kojem je Stolica za portal Stomatologija.me govorio o CAD/CAM sistemima, njihovim karakteristikama, prednostima i novitetima koje su nam ovi sistemi omogućili.

Šta je zapravo CAD/CAM?

CAD/CAM je skraćenica od Computer aided design i Computer aided manufacturing.

Kod CAD tehnike, vi skenirate izliveni model, ili dobijate intraoralni sken iz ordinacije i onda na tom virtuelnom modelu počinjete dizajniranje. Sam postupak je jako sličan manuelnom modeliranju, s tim što je sve pretvoreno u digitalni oblik.

Koliko skeniranje, kao početak procesa, utiče na sistem dizajna i same izrade?

Skeniranje je jako bitno u cijelom postupku jer od njega zavisi preciznost i brzina.

Kada j eriječ o skeniranju imamo nekoliko vrsta skenera i skeniranja. Ja lično se koristim 3shape skenerima.

Imate na primjer skeniranje u boji, koje ranije nije bilo toliko bitno jer se nismo toliko bavili sa  digital smile design (program u 3shape se zove real view engine). Sada kada imamo sistem digital smile design, priporučljivo je imati skener u boji. Skener u boji nam prosto daje mogućnost restauracije i modele u realnoj boji.

Kada je riječ o postupcima skeniranja i tu postoji nekoliko vrsta pa imamo lasersko, skeniranje sa crvenim i plavim svijetlom.

Skeniranje sa crvenim svjetlom se više ne koristi, jer ga je zamijenilo skeniranje u plavom svijetlu. Kod skeniranja u plavom svijetlu postoje dvije opcije: skeniranje sa jednom plavom linijom i skeniranje sa 27 linija. Ono što treba naglasiti je  da crveno i plavo svijetlo nema nikakve veze sa preciznošču. Razlika je što sa skenerom koji koristi crveno svijetlo nemate mogućnost snimanja pet ili šest patrljaka odjednom zbog samog principa skeniranja, dok je sa skeniranjem sa plavim svijetlom to moguće. Ipak, najbitnija razlika je upravo u tih 27 linija jer jedna linija ne može obuhvatiti sva koordinirana mjesta na neobrađenom modelu.

Jedna od najbitnijih stavki kod 3shape skenera je da on zasnovan na trigonometriji, što nam omogućava najveću preciznost i kod najkmopleksnijih oblika.

Da li su skeneri ubrzali proces dizajna i izrade?

Danas sve ima tendenciju da ide brže i brže. Međutim, ako želimo da nam postupak skeniranja traje kraće, mi sam tim gubimo na preciznošću. Dakle, kod skeniranja moramo da biramo – preciznost ili brzina.

Međutim, ono što je jedinstveno kod  3shape skenera je da onamo gdje ne trebamo preciznost od pet mikrona skener radi veoma brzo.

Šta slijedi nakon skeniranja?

Nakon skeniranja napravimo virtualni model, a slijedi jedan postupak dizajniranja koji je jako jednostavan jer nas program vodi i ispravlja naše eventualne greške. Međutim, ono što je bitno naglasiti je da nas on ne ispravlja tako da mi ne možemo napredovati – ukazanu grešku možemo ispraviti, ali možemo i nastaviti bez ispravljanja.

Koji su to postupci dizajniranja?

Nakon skeniranja, prva stvar  je određivanje „insert dirction“, pravca unošenja ojekta na model koji smo dobili skeniranjem. Slijedi određivanje marginalnog ruba, onda ostavljamo prostor za cement i tada počinjemo sa dizajniranjem.

Program nama na početku daje ponudu izgleda zuba na osnovu svog algoritrma. Zube je jako jednostavno izdizajnirat i posložiti,uz pomoć korišćenja velikog broja raznih alata – naravno uz praćenje morfologije i oblika zuba.

Sad stižemo do izrade, odnosno CAM dijela sistema. Pojasnite nam taj postupak.

CAM dio sistema je jedan svojevrsni prevodilac. Kada mi izdizajniramo na primjer most, CAM taj most prevede u koordinate. I po meni lično, to je mozak cijelog sistema. Što više koordinata on izračuna to mašina bolje i preciznije izfreza zub.To nam je pogotovo bitno kod punoanatomskih oblika!

Posebna priča kod Wielandovog sistema je CAM(output)  izlaz za mašinu. Tu treba imati „safety zone“ za marginalni rub, da ne bi dolazilo do pucanja do kojeg dolazi jer mašine frezaju istom brzinom cijeli objekat, međučlan i marginalni rub. Sa Wielandovim izlazom (outputom) dobili smo mogućnost preciznosti frezanja „safety zone“, marginalnog ruba od 0,08mm debljine jer mašina sama prepoznaje gdje se nalazi marginalni rub i na tom mjestu smanji prilaz freze i brzinu ka njemu i kad ga završi opet nastavi sa njezinom brzinom. Sa tim smo dobili, da imamo minimalnu obradu ili samo poliranje marginalnog ruba, poslije sinteriranja, što za nas znači veliku uštedu vremena!

Nakon postavljanja rada u disk imamo mogućnost virtuelne simulacije koja nam omogućuje da uočimo eventualne greške.

Koje imamo vrste mašina kada je riječ o ovim sistemima?

Tu prvo imamo Ivoclar Vivadent Wieland Mini, četvoro-osovinske mašine sa šest alata. Ona je ograničena na transformaciju od 10 stepeni obostrano. Na njima se mogu raditi cirkon, PMMA, PEEK i vosak, za standardne diskove veličine 98-98,5mm. Vosak se u najviše slučajeva koristi za press tehniku e.max litijum-disilikata.

Velike, Wieland Select mašine, su petoosovinske simultane mašine sa transformacijom do 30 stepeni. Simultano znači da je mašina u mogućnostida  pokreće svih pet osovina odjednom. One imaju mjenjač za 8 diskova, jer mašina može da radi i preko noći, pa sama mijenja,izbacuje i ubacuje materijal. Ona ima sadržaj za 16 alata, odnosno freza, pa mašina, ako je ostavite preko noći sama izbaci potrošenu frezu i mijenja je novom. Materijali koji se mogu frezati u ovim mašinama su cirkon, PMMA, PEEK, vosak, diskovi standardne vličine 98-98,5mm i e.max litijum-disilikat blokovi, PMMA za proteze(koji ima debljinu od 30mm).

Međutim, najviše posla ipak se radi sa cirkonom. Ono što je mene oduševilo kod Wielandovog cirkona je absolutno boja, translucencija i faktor skupljanja koji ide na četiri decimale. Svakom bloku koji izađe iz fabrike ručno se mjeri debljina na šest različitih mjesta, tri puta obim i jednom težina, kako bi dobili da svaki disk ima individualni faktor skupljanja na 4 decimale. Ranije ste dobijali specifikaciju na kojoj je pisalo skupljanje 22-23 odsto, a da li je to 23,1 ili 23,9 je ogromna razlika. Zamislite onda šta se dešava sa cirkonom koji ima faktor izračunat u četiri decimale.

Recite nam za kraj nešto o Digital press design (DPD) koji ste pomenuli tokom razgovora?

To je jedna izuzetno zanimljiva i jedinstvena opcija kada je riječ o zubnoj tehnici. Ona nam omogućava dizajniranje i izradu svih vrsta kruna za e.max multipress, u punom ili reduciranom anatomskom obliku sa doljevnim kanalom kojeg već pozicioniramo i stavimo u samom softveru (za tehniku sa multi pressom se koriste posebni doljevni kanali koji se stavljaju na aproksimalne dijelove krune zbog tranzicije boje samog materijala,jer su to prvi valjčići na svijetu,koji su polikromatski) ,sam proces je i patentiran sa strane Ivoclar Vivadent kompanije.Ono što je jako interesantno je da nam sam softver izračuna konačnu težinu objekta koj je bitna za press tehniku. E.max multi press je po mom mišljenju i najbolji materijal koji se može koristiti za punu anatomsku formu krunica. Tu su naravno i abatmeni, hibridne krune.

Od januara 2015. godine u Ivoclar Vivadent kompaniji u Lihtenštajnu smo počeli sa razvijanjem izrade potpuno digitalne totalne proteze. Za sada je ta proteza napravljena za nekih 150 pacijenata.

Takođe kao što sam napomenuo na početku,moguća je izrada svih vrsta oblika skeleta, to zavisi od želje tehničara pa se može izraditi frezanjem, printanjem ili nekom trećom metodom.

Ono što je takođe zanimljivo je i Digital smile design (real view engine), koji se može napraviti na brušenim, ali i nebrušenim zubima. Ta slika se veoma brzo može poslati u ordinaciju, pa pacijent na licu mjesta može vidjeti šta dobija i da li mu se dopada dizajn. I što je najbitnije, da se taj virtualni dizajn može isfrezat, tako da dobijemo tačan transfer iz virtualnog u realni.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -