“Najbolji način prevencije nastanka anomalija je da djeci dajete hranu koju će morati da žvaću a ne samo da gutaju, da bi se pospješio razvoj vilica, da se spriječe loše navike i naravno briga o mlečnim zubima i sanacija istih, jer oni čuvaju prostor za zube zamjenike”, kazala je za portal Stomatologija.me specijalista ortopedije vilica iz ordincaije Dent Es, dr Tanja Rakočević.
Ona je u intervjuu za naš portal govorila o mogućnostima terapije mobilnom i fiksnom protezom, savjetima za ranu prevenciju nastanka anomalija, najčešćim problemima pacijenata, pravilnom održavanju higijene…
Koji su najčešći problemi djece?
Najčešći problemi su tjeskobe zubnih nizova – krupni zubi, a male vilice, pa se ne mogu svi zubi smjestiti u zubni niz. Zatim, česta je uvučenost donje vilice u odnosu na gornju, što mi u ortodonciji nazivamo distalni zagrižaj (za ispravljanje ovog problema koristimo funkcionalne aparate i moramo uhvatiti period pubertetskog skoka rasta kod djece). Česte su i neke skeletne anomalije (naslednog karaktera), kao što je progenija, odnosno isturena donja vilica i protruzija, odnosno istrurenost gornje vilice.
Kada se anomalije mogu uočiti, koji je period najbolji za prvu posjetu ortodontu?
Anomalije se mogu vidjeti jos u doba mlijecne denticije, a u doba smjene zuba dolaze do izrazaja.
Najbolji period kada bi djeca trebalo da imaju prvi kontrolni pregled kod ortodonta je oko sedme godine, kada se dešava smjena zuba, ali gotovo svi roditelji prave istu grešku i dijete dovode kad napuni 11-12 godina. Tada je već kasno za bilo kakvu terapiju mobilnim aparatićem, jer je tada kompletirana stalna denticija i mi ne možemo da „guramo“ zube, niti da utičemo na razvoj vilica. Tada je terapija moguća, ali fiksnim aparatima.
Mi mobilnim aparatima zapravo stimulišemo vilice na rast i utičemo na mala pomjeranja zuba. Za to je potrebna velika saradnja naših malih pacijenata, u smislu nošenja proteze,a takođe i saradnja roditelja, koji moraju pratiti nošenje i podsticati svoju djecu. Na kontrole se dolazi jedanput mjesečno.
Koji su glavni uzročnici anomalija?
Etiologija anomalija je visestruka. Nasleđe, loše navik, rani gubitak mlijecnih zuba i brojni drugi etiološki faktori dovode do razvoja nepravilnosti. Nepravilnosti mogu da budu skeletne i dentalne. Danas djeca uglavnom jedu prerađenu hranu i ne koriste puno žvakatni aparat pa vilice ostaju nerazvijene. Loše navike (korišćenje cucle, sisanje palca, disanje na usta itd…) utiču na to da se gornja vilica slabije razvija i dovode do nepravilnosti. Rani gubitak mliječnih molara zbog posledica karijesa dovodi do tzv. sekundarne tjeskobe, jer se šestice pomjeraju u prazan prostor i time se gubi mjesto za zube zamjenike. I naravno, nasleđe, kao faktor kojim se nasleđuju skeletne nepravilnosti (progenija-isturena i razvijena donja vilica,protruzija-isturenost gornje vilice itd).
Koji je to onda period kada bi djeca stvarno trebalo da počnu sa žvakanjem kako bi se vilice mogle razvijati?
To je period još kada su mali. Dakle, čim krenu da im niču prvi zubići, djeci treba postepeno uvoditi čvršču hranu koja se žvaće. Djecu treba učiti žvakanju, ne davati im izmiksanu hranu, jer tako oni uopšte ne koriste svoj zvakatni aparat, pa se i vilice slabije razvijaju.
Danas smo svjedoci toga da je sve više djece sa nepravilnostima, što je djelimično posledica toga što se jede prerađena, industrijska hrana, koju ne treba puno žvakati.
Da li u tom smislu imate neki savjet za roditelje?
Savjeti za roditelje su uvijek isti – redovne posjete i kontrole, vođenje računa o zubima i higijeni usne duplje – dobro i pravilno pranje zuba, saniranje karijesa na vrijeme, redovan odlazak kod stomatologa. Kada izabrani stomatolog prepozna nepravilnost, on daje uput za nas ortodonte i pacijenti dolaze kod nas i započinju sa terapijom. Obično je to oko osme godine. Akcenat bih stavila na prevenciju, jer ako se problem uoči na vrijeme, i kada je riječ o zubnom kvaru i zubnim nepravilnostima, lakše je korigovati iste.
A kada je riječ o starijim pacijentima. Koji su njihovi najčešći problemi?
Oni se najviše javljaju jer su propustili idealni period za nošenje mobilnog ili fiksnog aparata. Ima i slučajeva da roditelji na vrijeme dovedu djecu, ali da ona nisu disciplinovana kada je riječ o nošenju proteze. Protezu je, osim tokom spavanja, potrebno nositi i pet sati tokom dana, a djeca zbog obaveza u školi, treninga ili sličnih aktivnosti nemaju vremena. Takva djeca ne postignu puno sa terapijom mobilnim ortodontskim aparatom, pa su kao nastavak terapije indikovani za fiksni aparat. Ovi pacijenti obično završe sa fiksnim aparatom, ali ako ga ne nose odmah nakon mobilnog, kod ortodonta ponovo dolaze sa 20 ili 30 godina.
A da li je tada uopšte moguće ispravljati anomalije?
Pa, fiksna proteza može da se nosi i sa 35-40 godina kada se mogu ispraviti položaji zuba. Ono što je u tom dobu problematično ispraviti je položaj vilica. Te stvari se ispravljaju u dječjem dobu.
Da li imate savjete za državanje higijene za pacijente sa fiksnim apratima?
Higijena tada mora da bude besprekorna. No, i tu se često javljaju veliki problemi jer djeca ne vode dovoljno računa o higijeni – to dovodi do upale desni, koje tada hipertrofišu i dolazi do razvijanja bolesti poput gingivitisa, što dovodi do propadanja potpornog aparata.
Ono što je obavezno je oprati zube posle svakog jela. Pacijenti koji imaju fiksni aparat trebalo bi da nose sa sobom četkicu za zube i operu zube posle svakog jela. To iz prostog razloga što se hrana zadržava oko bravica . Dalje, potrebno je da koriste interdentalne četkice za prostor između zuba. Mogu koristiti i tečnosti za ispiranje zuba, ali bez pretjerivanja.
