Privlačan osmijeh i zdravi, pravilno postavljeni zubi su svakako najpoželjniji za lijep izgled svakog čovjeka. Nažalost, u posljednje vrijeme sve više djece ima potrebu za nošenjem ortodontskih aparata. Na tu temu razgovarali smo sa prof. dr sci stom. Slobodanom Čupićem (specijalist-ortodont) i doktorkom spec Ivanom Čupić (specijalista-ortodont).
Šta je po vašem mišljenju glavni razlog za to? Da li to mogu da prouzrokuju neke loše navike kada su bili bebe?
“Povećan broj ljudi, posebno mladih, koji nose ortodontske aparate, može se objasniti činjenicom da danas i sasvim blage ortodontske nepravilnosti mladi ljudi žele da koriguju. Nekada tako blage ortodontske nepravilnosti pacijentima nisu smetale i nisu se obraćali ortodontu, što znači da su se kriterijumi, shvatanja i želje ka što boljem izgledu značajno promijenili. Pojedine loše navike mogu da utiču na nastanak ortodontskih nepravilnosti, ali ne može se smatrati da se učestalost loših navika značajno promijenila u zadnjih nekoliko decenija, iako o ovoj pojavi nemamo istraživanja u ovom periodu. Što se tiče loših navika one mogu da dovedu do poremećaja zuba i vilica. Tako disanje kroz usta može da doprinese nepravilnom položaju zuba i vilica: isturenosti gornjih sjekutića, naginjanju donjih sjekutića ka jeziku, uskosti vilica (posebno gornje), nepravilnog položaja donje vilice u odnosu na gornju usljed zaostajanja u njenom rastu. Takođe, nepravilna funkcija jezika se ispoljava kod nepravilnog gutanja, disanja kroz usta i drugih poremećaja funkcija mišića lica i vilica. Nepravilna funkcija ovog organa ima za posljedicu njegov nepravilan položaj, što sve skupa remeti biomehaničku ravnotežu ovog područja koja može, tokom rasta i razvoja, da dovede do morfološkog poremećaja susjednih anatomskih struktura (zuba i vilica ). Deformišući uticaj jezika može da se ispolji i pri navici njegovog tiskanja. Ova loša navika može da bude doprinoseći ili čak osnovni faktor u nastanku tzv. otvorenog zagrižaja (neuspostavljanja kontakta izmedju gornjih i donjih zuba ) najčešće u frontalnom području. Otvoreni zagrižaj treba sto prije korigovati kako se ova nepravilnost ne bi pogoršala do maksimuma, a nepravilna funkcija jezika fiksirala (ustalila). Terapija se sprovodi posebnom vrstom aparata, zavisno od uzrasta pacijenta”.
Ima li neka starosna granica do koje ortodonstski aparati mogu da riješe probleme sa zubima ili to nema veze sa godinama?
“Što se tiče uzrasta u kojem je moguće korigovanje nepravilnog položaja zuba, ovaj postupak nije ograničen godinama, što znači da može da se obavlja bez obzira na uzrast uz odredjene specifičnosti kod odraslih osoba, које je neophodno da ortodont poznaje. Zbog toga se u takvim slučajevima treba obratiti renomiranoj specijalističkoj ordinaciji sa terapeutom koji ima višedecenijsko iskustvo”
Čest problem kod djece je i uska vilica. Koji su glavni razlozi za to?
“Najčešći uzrok nastajanja uskosti vilica je nasljeđe. Kao što svi znamo, oblik lica i glave je nasljedan, a samim tim i vilica. Kod osoba sa izrazito uskim licem i vilice će pratiti takav oblik lica. Ranije se smatralo da je disanje kroz usta isključivi faktor u nastanku uskih vilica. Međutim, disanje kroz usta se danas smatra samo doprinosećim faktorom u nastanku uskosti vilica. Tako, kod osoba sa nasljedno uskim vilicama ukoliko imamo i disanje kroz usta, ova uskost će biti naglašeno izražena. Ukoliko se na sve to nadoveže i višegodišnje intenzivno sisanje prsta, posebno palca, ova uskost, naročito u gornjoj vilici, će predstavljati ozbiljan poremećaj sa svim pratećim elementima: nepravilan položaj zuba, posebno frontalnih, nepravilan zagrižaj (međusobni odnos gornjih i donjih zuba ), ubrzano stvaranje plaka i mogućnost češćeg nastanka parodontopatija”.
Ako se dijete ne javi na vrijeme svom stomatologu, odnosno ortodontu, kakve posljedice mogu da se pojave u budućnosti?
“Nepravilno postavljeni zubi su za većinu pacijenata samo estetski problem, po njihovom shvatanju. Međutim, nepravilan položaj zuba, posebno ako je većeg stepena izraženosti, ima ozbiljne posljedice po čitav aparat za žvakanje. Zubi kod ortodontskih nepravilnosti su najčešće zbijeni – u tjeskobi, što olakšava zadržavanje hrane između takvih zuba i otežava čišćenje zuba od zaostataka hrane prilikom pranja zuba, što olakšava nastanak karijesa i parodontopatije. Pored ovoga, sile žvakanja se nepravilno prenose, što posebno opterećuje pojedine zube i dovodi do propadanja potpornog tkiva i nastanka parodontopatija. Sve u svemu, nekorigovanje nepravilnog položaja zuba ima za posljedicu češću posljedicu nastanka karijesa i parodontopatije, tj.ozbiljne funkcionalne i druge poremećaje stomatognatog sistema”.
Da li veći efekat daje fiksni ili mobilni ortodontski aparat?
“Ortodonti se svakodnevno susreću sa pitanjem koje im postavljaju laici: Koji ortodontski aparati su bolji? Fiksni ili mobilni? Najbolje razumijevanje ovog problema i dobijanje odgovora se može ostvariti ako se upoznamo sa indikacijama koje određuju koji se aparat treba upotrebiti u svakom konkretnom slučaju, odnosno koji su to faktori koji određuju terapiju i vrstu ortodontskog aparata. Ovi faktori su: uzrast pacijenta, priroda ortodontske nepravilnosti, stanja parodontalnog tkiva i disciplinovanosti pacijenta (motivisanost). Kada ove faktore pretočimo u svakodnevni rad dolazimo do odgovora koji se aparati kada mogu primijeniti i u kojim kombinacijama. Terapija ortodontske nepravilnosti za konkretan slučaj može biti: isključivo mobilnim aparatom, u nekim slučajevima prednost može imati mobilni aparat, u trećem slučaju mobilni i fiksni imaju podjednak efekat u liječenju – i tada pacijent može da bira koji aparat želi. Postoje slučajevi kada je fiksni aparat poželjniji od mobilnog, a u nekim slučajevima se može koristiti isključivo fiksni aparat, jer vrsta ortodontske nepravilnosti to nalaže.
Nadalje u terapiji, zavisno od potreba, terapeut može kombinovati fiksni i mobilni aparat istovremeno ili kombinovati fiksni i mobilni aparat naizmenično ( prvo jedan pa zatim drugi ). Ovo pokazuje da je ova problematika izuzetno složena i zavisi od znanja, iskustva, sklonosti terapeuta ka korišćenju pojedinih vrsta ortodontskih aparata i dr. Svakako treba imati na umu da je ortodontska terapija proces, a ne jednokratni postupak. Inače, razlozi zbog kojih pacijenti ili njihovi roditelji insistiraju na primjeni fiksne tehnike odnosno fiksnih aparata su sljedeći: pacijenti insistiraju iz razloga, zato što adolescenti to shvataju kao modni trend, a razlozi zbog kojih roditelji zahtijevaju primjenu fiksnih aparata kod svoje djece su zbog činjenice, koje su sami roditelji svjesni, da je njihovo dete nedisciplinovano, nesavjesno i da se boje da neće dovoljno sati nositi pokretni ortodontski aparat i da zbog toga neće moći ispraviti ortodontsku nepravilnost. Kao i kod mobilnih i kod fiksnih aparata se traži saradnja pacijenta u terapiji. Dolazak na redovne kontrole, održavanje odlične higijene, izbjegavanje određene vrste hrane (kokice, orasi, kikiriki, lješnici, tvrde bombone, karamele, žvake i sl.), čuvanje aparata od ostećenja, kao i nošenje različitih dodatnih elemenata su dio željene saradnje.
Ukoliko se radi o nedisciplinovanim i nesavjesnim pacijentima, fiksni ortodontski aparati su kod njih kontraindikovani, jer pacijent koji je po prirodi, karakteru nedisicplinovan i nesavjestan sigurno neće savjesno i disciplinovano primjenjivati sve neophodne mjere koje je neophodno primjenjivati u cilju rigoroznog održavanja oralne higijene i to u otežanim uslovima zbog nošenja fiksnog aparata, a radi sprječavanja i umanjivanja rizika od stvaranja plaka i karijesa kod nosilaca fiksnih aparata. Tokom i nakon ortodontskog tretmana na zube bi trebalo nanositi preparate koji sadrže fluor, posebno ukoliko je pacijent nedisciplinovan i nesavjestan. Takođe, nedisciplinovani pacijenti neće voditi računa o načinu ishrane koja mora biti u određenoj mjeri izmenjena, te će dolaziti do učestalog “odljepljivanja“ bravica sa zuba i ponovnog nagrizanja tj. oštećivanja gleđi i prolongiranja dužine terapije. Često se kao dio terapije moraju nositi gumice kao pomoćni elementi u fiksnoj ortodonciji, koje nesavjesni pacijenti ne nose dovoljan broj sati, što onemogućava završetak terapije i zadovoljavajući rezultat. Na kraju treba naglasiti da su znanje i vještina specijaliste ortodonta ono što ispravlja zube. Ortodonti se ne bave prodajom i popravkama ortodontskih aparata, već sprovode cjelokupnu dijagnostiku i terapiju, tj. rehabilitaciju zuba i vilica, a za tako nešto je potrebno znanje, manuelna spretnost, osjećaj prostora, iskustvo, strpljenje, psihološko raspoznavanje različitih tipova pacijenata kako bi se prilagodio i pronašao individualno najbolji pristup za optimalnu saradnju kod svakog pacijenta”.
