Tokom trajanja Prvog simpozijuma ortodonata Crne Gore “Ortodoncija danas – različitim pristupima do istog cilja” razgovarali smo sa, dr Nenadom Popovićem, koji već više od 20 godina radi u Frankfurtu. Kako sam kaže imao je “privilegiju da ucim od zadnjeg velikog korifeja američke fiksne ortodoncije dr Daglasa Edvarda Tola”, čiju je filozofiju i način opristupa ortodonciji nastavio da predajem u Njemačkoj i inostranstvu, a za naš portal govorio je o tome kako je razvoj čovjeka uticao na razvoj ortodoncije. U interevjuu sa ovim stručnjakom čitajte kako je evolucija dovela do problema u razvoju vilica, koji se problemi i kada mogu javljati i rešavati, a tu su i savjeti za roditelje i starije pacijente.
Upoznajte nas doktore Popović na počektu sa savremenom ortodoncijom. Koje ona mogućnosti daje ljekarima današnjice?
Ortodoncija nam danas nudi mnoge tehnološke mogućnosti. Razvojem fiksne ortodoncije imamo mogućnosti da rešavamo probleme malokuzije ne samo kod djece, već i kod draslih, tako da se proširio dijapazon same ortodoncije. Sa druge strane i sama evolucija čovjeka je dovela do toga da imamo sve češće probleme sa malokluzijama, a glavni uzročnik je izmijenjeni način ishrane. Samim tim što se, na primjer, krompir u ishranu pojavio prije nekih 500-600 godina i od tada je sva hrana koju unosimo postajala mekšom i nije iziskivala velike sile žvakanja.
Kako je to uticalo na anatomiju evropskog čovjeka?
Prije svega vilična kost, odnosno njen volumen kod evropskih stanovnika se smanjio, a to najbolje možemo vidjeti kad našeg čovjeka uporedimo sa populacijom Aboridžina u Australiji koji su do skora jeli dosta trvdu hranu poput korijenja, tako da oni i danas imaju masivne vilice i za osmice kod njih uvijek ima mjesta – čak se i iza njih često pojavljuju zubi.
Da li je imalo još nekih uticaja na to da danas imamo stanje koje izuzetno često iziskuje ortodontsku terapiju kod djece i odraslih?
Naravno. Prije svega je uticala zagađenost vazduha koja je dovodila do češćih respiratornih infekcija što je vodilo češćim malformacijama poput nemogućnosti disanja kroz nos koje čini da gornja vilica ostane mala.
Sve ovo je, međutim, tek mali dio uzroka koji su doveli do toga da danas imamo tako izraženu potrebu za ortodontskim terpijama.
Da li danas postoje neki drugačliji pristupi u ortodonciji? Da li je i ortodoncija doživjela neku vrstu evolucije?
Ranije, prije nekih 30-50 godina, najčešće se pribjegavalo vađenju zdravih zuba, dok je danas na snazi potpuno drugačija filozofija. Danas je tendencija da se zbog uskosti vilica nipošto ne vade zubi. Zato i kod mene na klinici vrlo se rijetko pribjegava vađenju četvroki, jer se prvo moraju iskoristiti i iscrpiti sve mogućnosti za širenje vilice pacijenta, bez obzira da li je riječ o starijem pacijentu, ili djetetu. Svaki zdrav zub koji je funkcionalan je nerpocjenjiv i to treba da znaju svi – i pacijenti i ljekari. Vađenje zuba je najbrži način za rešavanje problema, ali je to previsoka cijena koju neko treba da plati, tako je danas to neprihvatljivo.
Fiksna ortodoncija nam pruža velike mogućnosti, jer praktično na mjesečnom nivou postoje inovacije koje su nam dostupne korz istraživanja i industriju.
Pacijenti se danas, s obzirom da živimo u 21. vijeku koji je okrenut estetici, upravo iz tog razloga i javljaju, zanemarujući funkcionalnost. Da li u tom smislu imate neki savjet za pacijente? Takođe, molio bih Vas i za savjet roditeljima kako da preveniraju nastanak malokluzija i ostalih ortodontskih problema kod svoje djece.
Ortodonti nisu zaduženi za estetiku, to nije naš poziv. Ta poboljšana estetika koja se javlja kao dio rezultata našeg terapeutskog djelovanja samo je sporedni efekat. Pacijentima je to, naravno, jako važno i zbog toga, na žalost, najčešće i dolaze. Međutim, naš poziv je da povratimo funkciju žvaćnog aparata, odnosno sistema – da uspostavimo okluziju koja će pacijentu omogućiti da se bez ikakvih limitacija hrani, da tu hranu sažvaće kako treba jer nesažvakana hrana može da dovede do problema i sa digestivnim traktom – to je sve povezano.
Što se tiče prevencija, ja roditeljima preporučujem da svoju djecu vode na redovne preglede kod kolega opštih stomatologa koji mogu na vrijeme da vide šta će se desiti kod djeteta. Ako me pitate na koju malokluziju treba posebno obratiti pažnju, to je sigurno ukršteni zagrižaj. Ovo napominjem jer se u tom slučaju mora reagovati na vrijeme. Ja imam takvih pacijenata koji imaju tek četiri godine, ali čim pacijent može da sarađuje on je spreman za ortodontsku terapiju. Tada se uz nošenje aparata pacijentu raširi gornja vilica i sprečavamo da mu se u tako ranom periodu donja trećina lica razvija u jednom asimetričnoom obliku.
