fbpx
NaslovnaIntervjuIntervju - dr Matej Kuliš: Najbolja prevencija za resorpciju kosti je sačuvan...

Intervju – dr Matej Kuliš: Najbolja prevencija za resorpciju kosti je sačuvan zub u vilici

- Advertisement -

Jedan od predavača na simpozijumu „Sve boje stomatologije“ u Banjaluci, bio je doktor Matej Kuliš. Riječ je slovenačkom stručnjaku, koji je decembra 2018. godine položio je specijalistički ispit iz stomatološke protetike i stekao naziv specialista stomatološke protetike. Autor je nekoliko stručnih članaka, a predaje na kongresima i vodi radionice iz protetike i implantoprotetike po Sloveniji i inostranstvu. Sa njim smo razgovarali o temu aktuelnosti iz protetike, problemu bezubosti, implantatima…
„U protetici je trenutno najtraženija rekonstrukcija istrošenih zuba. Prije su glavni problemi u stomatogiji bili karijes i parodontopatija, koje su i sada ostale problem, ali je došla nova „bolest“, a to je istrošenost zuba radi erozije ili radi bruksizma (stiskanja i škrgutanje zubima). U tim situacijama dolazi do povećane istrošenosti zuba i promjene u stomatognatnom sistemu, znači u vertikalnim dimenzijama. Osim rekonstrukcije istrošenih zuba, aktuelna je rekontrukcija sa monolitnim cirkonijum dioksidom“, objašnjava doktor Kuliš.

dr Matej Kuliš

Šta najviše dovodi do istrošenosti zuba?
„Glavni razlozi su brz tempo života, emocionalna napetost, borba za rezultate, što u nama dovodi do napetosti. Sve to kupimo u sebe, što je reflektuje u stiskanju zuba i to dovodi do sekundarnih posljedica u stomatognatnom sistemu i istrošenosti zuba“.
Koji je najbolji način da se riješi bezubost?
„Bezubost je zaista jedna velika tema, posebno atrogeno stvorena bezubost. Ja sam protiv koncepta „all-on-4“, „all-on-6“ ili koliko već implantata se stavlja. Zašto? Zato što dosta puta ti zubi koji ostaju – pet, šest, deset, povade, jer dugo treba vremena da se izliječe. Onda se postavi četiri ili šest implantata i objesi se neki rad na brzinu. Međutim, na te zube mi moramo da djelujemo kao ljekari, ne možemo samo staviti šarafe. Te zube je potrebno izliječiti, a ako izgubimo neki zub ili zube, da se onda dodaju implantati. Najbolja prevencija za resorpciju kosti je sačuvan zub u vilici“.

dr Matej Kuliš

Ako nam nedostaju jedan, dva ili tri zuba, koji je najbolji način da se to nadomjesti. Da li su ti implantati ili nešto drugo?
„Zavisi od procjene svakog pacijenta. Ako postoji veliki rizik za paradontalnu bolest, posebno ako su zubi u ispunima, ja sugerišem da se naprave konvencionalni mostovi. Danas se mogu napraviti strašno lijepi mostovi, koji imaju dobre rezultate, 95 odsto „preživljavaju“ i nakon deset godina. Što je najbitnije, stopa komplikacija je između pet i osam odsto. Kod implantata, imamo „preživljavanje“ 94 odsto, ali je stopa komplikacija 30 odsto. To znači da svako treći implantat je u nekoj komplikaciji. Nije da ja ne volim implantate, ali oni nisu za svakoga. Treba se po tom pitanju raditi ljekarski, a ne samo marketinški. Sve povaditi vani, onda staviti šarafe i ništa nismo onda napravili“.
Pomenuli ste komplikacije koje se mogu pojaviti kod ugradnje implantata. Koje su to komplikacije?

dr Matej Kuliš

„Imamo tehničke i biološke komplikacije. Tehničke su ili lom obložne keramike, ili lom konstrukcije, jezgrene keramike, lom šarafčića u abatmentu, lom abatmenta, lom implantata. Kada su biološke komplikacije u pitanju, tu se izdvajaju periimplantitis i dehiscienciju, koja se budi iz nepravilne pozicije implantata. Periimplantitis, statistika pokazuje, napada 35 odsto implantata, što znači da napada svako treći implant. To su problemi koji se mogu pojaviti kod ugradnje implantata i onda treba dobro da se vidi kome može, a kome ne da se ugrade implantati. Osoba koja ima bruksizam, ne bi trebalo da ugrađuje implantate jer je statistika pokazala da se samo može pogoršati. Tu može doći do tehničkih problema, lom vijka, lom abatmenta. Još jedna važna stvar, implantat je antilozirani šaraf, zub ima ligament, zub potone za 40, 50, 60 mikrona tokom onkluzije, a implantat može samo 10 ili 20 mikrona. Treba razmišljati i o onkluziji“.

dr Matej Kuliš

Od čega zavisi može li se nekome ugraditi implantat ili ne može?
„Treba napraviti detaljnu anamnezu, da li je pacijent pušač ili ne, što je danas jedan jako važan faktor rizika. Onda je bitno kakve su oralno-higijenske navike pacijenta. One se ne nauče za dvije nedelje. Pacijenti koji nemaju dobre oralno-higijenske navike i koji su pušači, nisu kandidati za ugradnju implantata. Potom pacijenti koji imaju bruksizam, takođe ne mogu biti kandidati za ugradnju implantata. Da bi oni bili kandidati za ugradnju implantata, moraju da promijene navike, koje se ne mijenjaju preko noći. Potrebno je, prije svega, da se promijeni način života“, zaključio je doktor Kuliš.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -