“Savremena stomatologija je potpuno bezbolna, te je strah od intervencije neopravdan, a s bozirom da u našem timu imamo anesteziologa, sve intervencije je lako obavljati jer i lekarima je mnogo lakše raditi kada je pacijent smiren i opušten, a ne zgrčen od bola. Pacijenti sada već znaju da je rad u našoj ordinaciji zahvaljujući anesteziologu bezbolan, pa često dolaze sa samo jednim zahtevom, a to je da se svaka intervencija obavi bez bola, pa i najjendostavnija kao što je plombiranje zuba” – kazao je za naš portal dr Bojan Pejaković, specijalista makslolfacijalne hirurgije i vlasnik specijalističke ordinacije za msakilofacijalnu hirurgiju i stomatlogiju Medikdent iz Novog Sada.
U intervjuu sa ovim stručnjakom razgovarali smo o temama poput izazova u hrirgiji i stomatologiji XXI vijeka, anesteziji i bezbolnosti zahvata, važnosti postoperativnog perioda, implantolgiji, odnosu estetike i funkcionalnosti, a osvemu tome čitajte u tekstu koji slijedi.
Koje su najčešći zahvati koje kao oralni hirurg obavljate, odnosno koji su najčešći problemi zbog kojih Vam se pacijenti javljaju?
Kao prvo ja sam maksilofacijalni hirurg, a ne oralni hirurg, đto je specijalnost koja je iznad oralne hirurgije. Naime, maksilofacijalna hirurgija obuhvata široku oblast oboljenja glave i vrata (traumatologija lica, vilica i vrata, onkologija, infekcije glave i vrata, deformiteti lica i vilica, oboljenja viličnog zgloba, obolenja sinusa i pljuvačnih žlezda itd) dok je oralna hirurgija vezana isključivo za zube koje treba hirurški zbrinuti. S toga, kao maksilofacijalni hirurg mogu neuporedivo bolje i kvalitetnije da zbrinem sva obolenja u predelu glave i vrata te da rešim sve moguće komplikacije koje se mogu pojaviti, dok oralni hrirurzi nisu to u mogućnosti već zahtevaju saradnju sa mnom i mojim kolegama. Konkretan odgovor na vaše pitanje je teško dati jer je široka paleta patologije koju zbrinem u toku samo jednog dana i ide od ultrazvučne dijagnostike otoka na vratu, preko dentalne sanacije bezubosti putem zubnih implanata do zbrinjavanja sinusa koju je stomatolog povredio prilikom ekstrakcije zuba. Tu su i mnogobrojni konsultativni pregledi sa kolegama stomatolozima i lekarima opšte prakse koje interesuje specijalističko mišljenje u vezi sa bolestima područja glave i vrata.
Da li ti problemi mogu da se preveniraju? Da li i u kojoj mjeri pacijenti sami mogu preduprijediti razvoj bolesti usne duplje koje na kraju zahtijevaju hirurški tretman?
Pacijenti i te kako mogu prevenirati bolesti usne duplje, a takođe i lica i vrata jer su to regije koje su lako dostupne samopregledu i vidljive su lako u ogledalu. Dakle, sve promene u predelu usne duplje, lica i vrata koje ne prolaze više od 14 dana potrebno je da pregleda specijalista maksilofacijalni hirurg i utvrdi da li je u pitanju malignitet ili ne. Takođe, razna bolna stanja u ustima, viličnim zglobovima itd zahtevaju pregled specijaliste jer zapuštanjem od strane pacijenta stanje će se samo pogoršati. Svakako, sanacija bezubosti putem dentalnih implanata predstavlja posebno zadovoljstvo jer takvi pacijenti nakon niza godina opet imaju praktično svoje zube, te je sreća na njihovim licima u tim slučajevima očita, a to svakom lekaru prija.
XXI vijek je tako reći „estetsko doba“. Uzimajću to u obzir da li primjećujete rast broja pacijenata koji se javljaju zbog estetskog izgleda u odnosu na funkcionalnost kada je riječ o oralnom zdravlju?
Svakako je XXI vek izrazito zahtevan kada su u pitanju pacijenti jer dok se ranije brinulo samo o funkciji sada je pored funkcije potrebno i potpuno estetsko zadovoljstvo pacijenta kako bi se nesmetano uklopio u svakodnevni život. Nama lekarima to sa jedne strane otežava posao, ali sa druge strane je zadovoljstvo veće kada uspete da uklopite i 
estetsku i funkcionalnu komponentu. Jedan primer je vrlo očit i zna ga većina pacijenata iz svakodnevnog života. Dok su se ranije korekcije usana, lica i sl. korigovale silikonom (koji je postojan materijal, ne može se lako ukloniti bez oziljka, vremenom izaziva neželjene reakcije tkiva koje naružuju pacijenta) danas se primenjuje Hijaluronska kiselina, koja je sastavni deo kože i koja je praktično prirorni materijal pa su rezultati u estetskom smislu neuporedivo bolji a pacijenti zadovoljniji.
Da li u tom smislu, a naročito kada je riječ o implantologiji, estetski zahtjev pacijenta može uticati na funkcionalnost?
Smatram da su pacijent i lekar tim koji rade u zajedničkom interesu, te sa pacijentima na taj način nisam imao nesuglasica. Vrlo dobro shvataju kompleksnost zahvata i rado sarađuju. Sa druge strane, mi poštujemo želje pacijenta da se rehabilitacija tako obavi da mu se vrati prvobitan izgled koji mu je važan, i mogu se pohvaliti da vrlo često to i uspevamo.
Ono što je takođe jako važno kada govorimo o hirurgiji je anestezija. Vi u svom timu imate anesteziologa, pa me interesuje koliko je to važno za pacijente i kolika je to prednost za Vas kao hirurga?
Savremena stomatologija je potpuno bezbolna, te je strah od intervencije neopravdan. Mogu da kažem da pacijenti zaista budu prijatno iznenađeni koliko to sve lako prodje i bez bola. Naravno preduslov je da u timu imate anesteziologa specijalistu za terapiju bola koji će znati da odgovori na svaki izazov, a takođe potrebna je i odgovarajuća aparatura. Inače smo i prva smo ordinacija u Srbiji koja je započela primenu azot-oksdidula u svakodnevnom radu. Obzirom da u našem timu imamo anesteziologa, sve intervencije je lako obavljati jer i lekarima je mnogo lakše raditi kada je pacijent smiren i opušten, a ne zgrčen od bola. Pacijenti sada već znaju da je rad u našoj ordinaciji zahvaljujući anesteziologu bezbolan, pa često dolaze sa samo jednim zahtevom, a to je da se svaka intervencija obavi bez bola, pa i najjendostavnija kao što je plombiranje zuba.
Nakon svakog operativnog zahvata slijedi i period oporavka. Koliko je taj period važan za uspjeh tretmana i koji su Vaši savjeti za pacijente – kako se ponašati nakon hirurkog tretmana?
Postoperativno svaki pacijent dobija detaljna uputstva napismeno kako da se ponača a kontakt sa lekarom, u slučaju hitnosti, mu je obezbeđen 24h. Ono što može kompromitovati hirurško lečenje jesu pacijenti koji pribegavaju „narodnoj“ medicini ne savetujući se sa nama. Na primer, takvi pacijenti pribegavaju ispiranju usta raznim tečnostima nakom intervencije u ustima ili postupaju upravo suprotno od onog kako im je rečeno jer je mozda „komšija“ tako radio pa mu je sve bilo sjajno. Na sreću, to je izuzetno retko i mogu reči da je velika većina vrlo kooperativna i disciplinovana u lečenju.
