fbpx
NaslovnaStudent stomatologImplantoprotetska sanacija donje bezube vilice mobilnim nadoknadama

Implantoprotetska sanacija donje bezube vilice mobilnim nadoknadama

- Advertisement -

Potpuna bezubost predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Iako podaci WHO pokazuju poboljšanje oralnoga zdravlja u svim dobnim grupama, broj bezubih osoba sve je veći zbog starenja populacije na globalnom nivou.

U Evropi prevalencija bezubosti kreće se od 15% do 72% za populaciju od 65 do 74 godine u različitim zemljama.

- Advertisement -

Terapija potpunim protezama ne osigurava dostatnu retenciju i stabilizaciju u vrijeme funkcije, vodi narušenosti stomatognatog sistema i estetike te je uzrok nezadovoljstva i smanjenog kvaliteta života pacijenata.

Slika 1: Podjela anteriornog dijela mandibule na pet jednakih područja između mentalnih otvora.

Nadalje, resorpcija rezidualnog grebena ubrzana je, usne gube oslonac, ugao usana se spušta, povećava se nazolabijalni ugao što dovodi do progenijskog izgleda. Stabilizaciju donje proteze s najmanje dva endoosealna implantata predložili su Feine i saradnici na McGillovu konsenzusu kao standardnu terapiju već 2002. godine.

- Advertisement -

Implantoprotetika osigurava bolju estetiku, mastikatornu funkciju, sporiju resorpciju rezidualnog grebena, očuvanje facijalne ekspresije te je reducirana ekstenzija same proteze.

Pokrovna proteza poduprta implantatima mobilna je nadoknada koja se retencijskim elementima sidri na implantatima. Prema Mischu, postoje dvije vrste mobilnih protetskih nadomjestaka poduprtih implantatima: RP4 (Removable Prosthesis 4) i RP5 (Removable Prosthesis 5).

Oblici mandibularnih pokrovnih proteza (RP-5)

RP4 predstavlja mobilnu protetsku nadoknadu potpuno poduprt implantatima s rigidnom stabilizacijom. RP5 predstavlja mobilnu protetsku nadoknadu s kombiniranim opterećenjem, gdje je primarno opterećenje na mekom tkivu, a retencija je poboljšana implantatima (Tabela 1).

Bez obzira na vrstu opterećenja, mobilne protetske nadoknade na implantatima mogu biti konvencionalni, reducirani (bez nepca) i skeletirani (most na skidanje).

Zavisno o obimu resorpcije kosti, međuviličnim odnosima, liniji osmijeha, željama pacijenta i finansijskim mogućnostima odabiramo najprikladniju nadoknadu.

Bitno je naglasiti da većinu mandibularnih mobilnih nadoknada treba planirati kao RP4 radi bolje stabilnosti i retencije. Najprikladniji dio mandibule za postavu implantata je intermentalni prostor.

Slika 2: Pokrovna proteza na dva neovisna implantata na poziciji B i D

Stražnji dio alveolarnoga grebena nije prikladan jer postoji opasnost od povrede mandibularnog živca zbog resorpcije kosti. Anteriorni dio mandibule podijeljen je na pet područja koja predstavljaju potencijalna mjesta za ugradnju implantata (A, B, C, D i E) (Slika 1).

Terapija mobilnom nadoknadom poduprtom sa dva implantata ima dvije mogućnosti: implantati mogu biti nezavisni jedan o drugom (OD – 1, Overdenture 1) ili mogu biti povezani prečkom (OD – 2). Zadnji greben bi trebao biti voluminozan i imati oblik preokrenutog slova U.

OD – 1 opcija predstavlja dva implantata ugrađena u kost na poziciji B i D, nepovezana suprastrukturom (Slika 2).

Implantati bi trebali biti međusobno paralelni, jednake visine, jednake udaljenosti od središnje linije te uzdužne osi okomite na okluzalnu ravninu. Stabilnost i retencija nadoknade primarno zavise o anatomiji grebena i konstrukciji nadoknade.

Slika 3: Prečka sidrena na dva implantata

Podupiranje implantatima je slabo te se stres prenosi na cijeli rezidualni greben. Resorpcija kosti u poređenju sa potpunom protezom nije značajnije smanjena. Potrebne su česte kontrole radi održavanja retencijskih elemenata. Najveća je prednost niska cijena i olakšana higijena.

OD – 2 se koristi češće od OD – 1. Sastoji se od dva implantata u B i D poziciji, rigidno povezanih prečkom (Slika 3).

Bolja je raspodjela sila u odnosu na OD – 1. Prečka osigurava međusobnu paralelnost implantata, istu okluzalnu visinu i udaljenost od središnje linije i sličnu angulaciju kako bi omogućila dodatnu retenciju.

Implantati postavljeni na A i E poziciji, obično u projekciji prvog premolara, ne bi smjeli biti povezani prečkom. To bi prouzrokovalo pet puta veću fleksibilnost, veći moment sile kao i pomičnost suprastruktura što bi rezultiralo mobilnošću implantata, frakturom komponenata implantata te resorpcijom grebena.

A – E položaj implantata osigurava veću lateralnu stabilnost nadomjeska nego B – D položaj. Implantate na A – E položaju možemo raditi bez prečke, koristeći O – prstenove ili jedan dodatni implantat na C poziciji.

Idealna udaljenost implantata je 14 – 16 mm, tj. B – D pozicija. Ako je manja, reducirana je stabilnost proteze. Nedostatci OD – 2 u poređenju s OD – 1 su otežana oralna higijena ispod prečke, skuplji retencijski elementi i moguća hiperplazija gingive.

Terapija mobilnim nadomjeskom na tri implantata ima dvije opcije (A i B). Oblik posteriornog grebena determinira ekstenziju posteriornog lingvalnog krila protetske nadoknade što ograničava lateralne pokrete.

Slika 4: Pokrovna proteza poduprta trima implantatima na položaju A – C – E

OD – 3 A su implantati ugrađeni na A, C i E poziciju i rigidno povezani prečkom kada je građa zadnjeg grebena zadovoljavajuća (Slika 4). C implantat je anteriornije u odnosu na A i E, direktno ispod cinguluma zubi postavljenih u protetskom nadomjesku. Prednosti OD – 3 A prema OD – 1 i 2 su mnoge.

Dodatni implantat pruža šesterostruku redukciju fleksije suprastruktura, rjeđe dolazi do popuštanja vijaka, sila je raspodijeljena na veću površinu, manja je resorpcija rezidualnog grebena i manja rotacija proteze.

Maksimalni moment sile je dva puta manji na tri nego na dva implantata u regiji A i E. Kada je stražnji greben nepovoljnog oblika, veće sile se prenose na anteriorne implantate. Stoga se oni postavljaju na B, C i D poziciju (OD – 3 B), rigidno povezani prečkom (Slika 5).

Omogućena je veća sloboda kretanja proteze i manji je stres na samim implantatima i prečki.

Mobilna nadoknada na dva implantata je najčešće korišten oblik terapije u praksi. Najveća prednost takvog oblika terapije je cijena.

Manjak zadnje podrške kod nadoknada na dva i tri implantata može prouzrokovati ubrzanu resorpciju kosti. Dugoročno gledajući, bolje rješenje za sanaciju bezube mandibule je protetska nadoknada potpuno poduprt implantatima (4 – 6 implantata).

Slika 5: Pokrovna proteza poduprta trima implantatima na položaju B – C – D

Značajno je manja resorpcija rezidualnog grebena te je stabilnost nadoknade maksimalna. Neke od prednosti mobilnih u odnosu na fiksne nadoknade su mogućnost skidanja noću, lakše i jeftinije popravke, bolja estetika i lakše održavanje higijene usne šupljine.

Implantoprotetska rehabilitacija bezube donje vilice kompleksna je terapija i predstavlja veliki izazov. Uspjeh terapije ne zavisi samo o opstanku implantata i suprastrukture ili poboljšanju funkcije, nego i o psihološkom uticaju na pacijentov život. Prema tome, pažnju treba usmjeriti i na pacijentove želje i očekivanja.

Autorka je student šeste godine studija Dentalne medicine Medicinskog fakulteta univerziteta u Splitu. U pisanju teksta imala je pomoč od van.prof.dr.sc. Ivana Kovačića, dr.med.dent (Katedra za mobilnu i fiksnu protetiku Medicinskog fakulteta univerziteta u Splitu)

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -