Unazad nekoliko desetina godina, pojavila su se mišljenja da su amalgamski ispuni štetni i mnoštvo pacijenata dolazi upravo s tom mišlju i željom da se “štetne crne plombe zamjene sa bijelima”.
Porijeklo eventualne štetnosti dolazi zbog kontroverzne toksične žive koja se, uz ostale metale, nalazi u sastavu amalgamskih sivih ispuna. U današnje vrijeme velike zagađenosti vode, zemlje i hrane, koncentraciju žive iz plombe koja eventualno dospije u tijelo čovjeka zaista nije moguće tačno odrediti.
Nadalje, njen oblik koji se nalazi u ispunima ne smatra se toksičnim za organizam. Važniji razlog zašto treba odbaciti sive plombe i poslati ih u istriju je njihov način vezivanja za zubnu gleđ. Sive plombe za zub se vežu mehanički, za razliku od bijelih plombi koji se vežu hemijski.
To u praksi znači da je osim karijesa potrebno dodatno izbrusiti zdravog zubnog tkiva kako bi se napravila dodatna retencijska mjesta s kojima bi se amalgam vezao za zub. Takav mehanički način vezivanja, takođe, u praksi često dovodi do nastanka ivične pukotine na mjestu kontakta zuba i amalgama.
Ta pukotina često ostane neprepoznata od strane pacijenta i predstavlja “autoput” za bakterije koje iz usne šupljine ulaze ispod amalgama i stvaraju karijes. Njihova neestetska boja, takođe, se smatra nedostatkom, ali estetika ne bi smjela biti jedini razlog zamjene amalgmamske plombe bijelom.
Postojanje ivičnih pukotina, karijes ispod ispuna, klinički su opravdane indikacije za zamjenu amalgama, estetskim bijelim ispunima.
Izvor: Večernji
