fbpx
NaslovnaSavjetiHljeb i peciva se ne mogu smatrati sigurnim za zube

Hljeb i peciva se ne mogu smatrati sigurnim za zube

- Advertisement -

Osnovni ugljenohidrat u hljebu, pecivima, testeninama i grickalicama je skrob. Njegova sposobnost da izaziva zubni kvar (kariogenost) zavisi od različtih faktora i nisu svi oblici skrobne hrane podjednako štetni. Integralno brašno koje sadrži kompletno zrno i svi oblici sirovih biljaka se mogu smatrati karijes neutralnim. Njihova čvrstoća pomaže mehaničkom čisćenju, biljna vlakna zahtijevaju više žvakanja i bolje lučenje pljuvačke, a prisustvo minerala i pojedinih biljnih aktivnih substanci (polifenoli) imaju potencijal neutralizacije karioznih procesa. Mogućnost razlaganja integralnog brašna i drugih oblika žitarica od punog zrna u ustima je daleko manja.


Šta to sve može da utiče da hleb, peciva i drugi skrobni proizvodi postanu štetni za zube?
Savremena proizvodnja, najčešće korišćenog, bijelog brašna praktično eliminiše sve hranljive sastojke, ostavljajući uglavnom čisti skrob koji, tokom prerade pod uticajem vlage i toplote postaje nestabilniji i podložniji dejstvu enzima amilaze u pljuvačci. Razlažući dugačke lance skroba na manje, do prostijih šećera, ona stvara bakterijama iz zubnog plaka supstrat koji mogu da prerade i time nagomilavaju organske kiseline, uzočnike topljenja zubne gleđi. Najveće promjene u skrobu se događaju kod industrijske prerade hrane (čips, tjestenine, flipsovanje i …). Dalja obrada brašna bilo toplotom (pečenje) ili još više kombinovanim dejstvom toplote i vode (kuvanjei sl.) povećava se rastvorljivost skroba, a samim tim i njegovu kariogenost. Učestalost unošenja skrobne hrane je izuzetno bitno, jer ako su hljeb i peciva previše često prisutni u ustima, i posebno sa nestabilnijim oblicima skroba (više prerađenim), povećava se i njihova kariogenost. Više od dva skrobna obroka dnevno mogu se smatrati nepovoljnim. Učestalost skrobnih obroka, posebno kao užine, se i u svijetu i kod nas posljednjih decenija sve više povećava.

Kod male djece je česta osobina dugog zadržavanja hrane u ustima poslije obroka, što takođe može da povećava kariogenost skroba. Kariogenost hljeba, peciva i druge skrobne hrane u velikom zavisi od stepena oralne higijene. Loše i neredovno pranje zuba dovodi do većeg nagomilavanja i sazrijevanja zubnog plaka. Veće prisustvo kariogenih bakterija u plaku povećava mogućnost intenzivnije prerade skrobnih lanaca i duže zadržavanje i dejstvo organskih kiselina na površini zubne gleđi. Ljepljivost skroba (više prerađeni skrob je ljepljiviji zbog procesa želatinizcije) omogućava njegovo duže zadržavanje (posebno između zuba), a samim tim i veće razlaganje. Možda i najvažniji faktor u povećanju kariogenosti skrobnih namirnica, a prije svega hljeba i peciva je njihova kombinacija sa drugom hranom što se svakako dešava u savremenoj ishrani.

Kombinacija sa antikariogenim namirnicama ne povećava (često i smanjuje) nepovoljna dejstva (salate, jogurt, sir, bjelančevine, masti…). Istovremeno unošenje skroba i mlijeka je kariogeno, ali poslije obroka zaštitno. Kombinacija sa prostim šećerima u bilo kome obliku značajno povećava kariogenost samih šećera. To su, nažalost, i najčešći oblici užina (slatka peciva, keksi, kolači, kombinacije sa sokovima, gaziranim napitcima, pa i mlijekom). Savremena brza hrana iako je npr. skrobnog porijekla, pored procesovanog skroba, zbog skrivenih šećera uglavnom predstavlja najkariogeniju kombinaciju (čipsovi, grickalice, pice i sl.).

Karijes rizične osobe su takođe podložnije oštećenjima i kod manjih ataka na površinu gleđi. Ipak, ako se dobro i redovno ordžava higijena usta, ako se ne koriste često kombinacija skroba i šećera i ne pretjeruje sa obradom, hljeb i pecivo ne bi trebali da budu štetni po zube. A koliko je to danas zaista moguće ostvariti? Zbog svega su neophodne dodatne zaštitne mjere koje podstiču oporavak zubne gleđi i djeluju na smanjenje razvoja kariogenih bakterija i donekle je u stanju da neutrališe kariogenost. Dokaz za to je smanjenje zastupljenosti zubnog kvara u razvijenim zemljama i pored povećane potrošnje šečera i prerađenog skroba. Najvažnije mjesto u zaštiti zauzimaju fluoridi, zatim ksilitol i nanoapatiti. Savremene zaštita zuba se određuje na osnovu utvrđivanja karijes rizika na godišnjem nivou.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -