Vađenje zuba predstavlja proces uklanjanja zuba iz njegovog ležišta. Ukoliko je zub oštećen karijesom ili slomljen stomatolog uvijek prvo pokušava da spasi zub liječenjem, zatim stavljanjem plombe, krunice ili na neki drugi način. Međutim, ponekad je zub toliko oštećen da ga je nemoguće popraviti. Upravo je to i glavni razlog za vađenje zuba. Umnjaci su zubi koji uglavnom kasno niču, u dvadesetim godinama.
Oni su obično impaktirani (zaglavljeni) u vilici, pa se jako često ovi zubi vade prije ili nakon sto djelimično niknu i to uglavnom hirurškim putem kako bi se spriječile komplikacije koje izazivaju u vidu bolova, otoka, otežanog gutanja. Stomatolog/oralni hirurg će pomoću rentgenskog snimka tog područja napraviti plan za najefikasnije uklanjanje zuba. Takođe, u ovim slučajevima se preporučuje uzimanje antibiotika nakon operacije da bi se rizik od infekcija sveo na minimum.
Koje su moguće komplikacije?
Proces vađenja zuba mora se obaviti veoma oprezno kako bi se zaštitila i sačuvala koštana i meka tkiva u vilici. Kada se zub odstrani iz zubne čašice potrebno je obraditi ranu, odnosno ukloniti koštane opiljke, granulaciono tkivo, detritus, oštećenu sluzokožu. Krvni ugrušak koji se stvara u rani posle vađenja veoma je bitan faktor zarastanja rane. Ako ranica nastala tokom vađenja zuba slabije krvari ili ako dođe do ispiranja ili raspadanja takvog ugruška, može se javiti česta komplikacija u vidu alveolitisa. Alveolitis izaziva veliki bol koji se intezivira tokom noći i može se javiti zadah iz rane u ustima.
Liječenju ove komplikacije se pristupa tako da se formira novi ugrušak u rani uz davanje lokalne anestezije, kiretažu rane, ali i eliminaciju mrtvog – nekrotičnog tkiva. Druga relativno česta komplikacija nakon ekstrakcije gornjih bočnih zuba jeste otvaranje gornjoviličnog sinusa. Ova komplikacija se sanira na dva načina, konzervativnim pristupom ako dubina čašice zuba to dozvoljava ili hirurškim putem. Hirurški pristup je neophodan ako je čašica zuba veoma plitka, ukoliko su u procesu vađenja zuba nastala veća oštećenja desni ali i ako je loše stanje mekih tkiva u blizini rane.
Različiti pristupi vađenja zuba
Generalno, vađenje zuba može biti:
*rutinsko odnosno jednostavno vađenje zuba koje se uglavnom obavlja u lokalnoj anesteziji. Stomatolog obuhvata zub klještima, zatim se zub rasklimava pomjeranjem naprijed-nazad, nakon čega je moguće izvući zub.
*komplikovano vađenje zuba javlja se kod višekorijenih zuba sa polomljenom krunicom. Tada je potrebno odvojiti korijenove kako bi se izvadili jedan po jedan.
*hirurško vađenje zuba javlja se kada se prilikom vađenja koren zuba polomi tako da manji dio korijena ostane u ležištu. Tada se pravi mali rez, podiže sluzokoža i rotacionim instrumentima formira prostor oko zalomljenog dijela zuba, nakon čega se on lako uklanja. Nastalu ranu je potrebno ušiti nakon ove procedure.
Bez obzira na to kojem se tipu vađenja zuba pristupa, u velikoj većini slučajeva takva intervecija je potpuno bezbolna i ne treba je odlagati da ne bi došlo do brojnih mogućih komplikacija.
Uklanjanje zaostalih korijenova
Veoma je bitno ukloniti zaostale korijenove jer oni mogu izazvati brojne probleme, izazivati loš zadah, oslabiti imunitet i imaju generalno loš uticaj na cio organizam.. Ako se korijen zuba ne može ojačati i upotrebiti za protetsku nadoknadu zbog kratkog korijena ili eventualne infekcije u vidu gnojne kese ili ciste, potrebno je izvaditi sam korijen.
Važno je uklanjanje gnojne kesice nakon ekstrakcije korijena zuba, ukoliko je ona prisutna. Ukoliko se korijen zuba ne može ukloniti običnim nehirurškim metodama, pristupa se oralnohiruškom zahvatu. Sam proces vađenja korijena je bezbolan jer se obavlja u lokalnoj anesteziji. U fazi oporavka neophodno je pratiti savjete i uputstva stomatologa ili oralnog hirurga.
Zašto je važno nadoknaditi izvađeni zub?
Ekstrakcijom, odnosno gubitkom zuba, dolazi do raspoređivanja sile žvakanja na ostale zube koji pokušavaju da smanje nastali prazan prostor u vilici. Osovina tih zuba više nije normalna u odnosu na silu, tako da i samo opterećenje zuba prestaje da bude vertikalno već pod određenim uglom.
Usljed toga, dolazi do pojačanog uticaja bočnih sila pa se zubi mnogo lakše iskrive i postaju podložniji traumi. Još jedan od problema jeste pojava “isplivavanja” zuba u suprotnoj vilici (zub antagonist), jer više ne udara u izvađeni zub tako da počinje da štrči u odnosu na ostale zube, a zbog svega toga dolazi do narušavanja okuzalne ravni.
Ugradnja implanta – Najefikasnije rješenje nadoknade izgubljenog zuba
Zubi su od velike važnosti za čoveka, ali nažalost ljudi toga postanu svjesni tek kada dođe do gubitka jednog ili više zuba. Brojne komplikacije prate sam gubitak zuba. Primarni problem koji nastaje jeste problem sa žvakanjem, a posljedično i problem sa varenjem zbog čega dolazi do pogoršanja opšteg stanja organizma. Takođe, javlja se gubitak samopouzdanja kao posljedica problema sa govorom i estetskim izgledom ljudi koji izgube jedan ili više zuba u vilici.
Najbolje rešenje za izgubljeni zub jeste svakako ugradnja implanta. Zubni implanti se ugrađuju kao rješenje za gubitak i samog jednog zuba, ali i ako osoba ostane bez svih zuba u vilici. Zubni implant predstavlja titanijumski šraf koji se ugrađuje u viličnu kost i postaje vještački koren. Na njega se postavlja vještačka krunica uz pomoć abatmenta (veza između implanta i krunice) što je odlično rješenje ukoliko nedostaje jedan zub.
Implantati za zube mogu, takođe, poslužiti i kao nosači za fiksni zubni rad (zubni most) ili zubne proteze ako je potrebno nadoknaditi više zuba. Proces osteointegracije jeste primarni razlog zašto se ugradnja implanta smatra najefikasnijim rješenjem za gubitak zuba. Osteointegracija predstavlja proces u kojem se implant potpuno sjedini sa viličnom kosti u okolini i na taj način postane dio nje, a upravo to doprinosi da sama ugradnja implanta dovodi do stvaranja prirodnog izgleda i stanja zuba.
Proces ugradnje zubnog implanta danas je gotovo potpuno rutinska procedura i ima uspješnost od 96%. Iako je to proces koji može potrajati 3-4 mjeseca, nikako se neće odraziti na vase uobičajene aktivnosti jer se za prelazni period koriste krunice i privremene proteze. Bez ikakvih nedoumica, ugradnja implanta je najbolje rješenje sa stomatološke strane.
Izvor: Ordinacija Dentalvortex
