U nedavnom istraživanju od 18.000 ljudi širom svijeta, 61% ispitanika je reklo da pati od zubnog straha i anksioznosti. Često se anksioznost pacijenta manifestuje kao izbjegavanje odlaska kod stomatologa, što može dovesti do ekstremnih oralnih zdravstvenih komplikacija ili niskog kvaliteta života, prenosi „Dentistry IQ“. U stomatološkoj ordinaciji, zabrinuti pacijenti mogu se predstaviti kao razdražljivi ili nekooperativni i imaju tendenciju da im je prag boli manji nego kod drugih ljudi. Ove je problematično ne samo za pacijenta, jer se ovi negativni osećaji mogu prenijeti na stomatološko osoblje.
-Anksiozni pacijenti me veoma uznemiruju. Povećavaju mi stres i anksioznost tokom cijelog tretmana, a čak mi ponekad može biti teško da se smirim nakon tretmana kada dođe sljedeći pacijent. Kada treniram tehnike disanja sa svojim anksioznim pacijentom, na kraju radim i vežbe da bih pomogla sebi – kaže Natica Boland, stomatološka higijenčarka iz Ajove.
Da bi se izbegla negativna iskustva za pacijente i osigurala kvalitetna njega, važno je da stomatolozi i svi članovi tima razumiju i primijene efikasne načine pomoći pacijentima sa zubnom anksioznošću, kao i da se pozabave da prevaziđu strah. Evo nekoliko strategija za efikasno upravljanje, liječenje i ohrabrivanje zabrinutih stomatoloških pacijenata koji su se pokazali vrijednim u ordinacijama širom svijeta.
Briga i komunikacija
Za pacijente sa zubnom anksioznošću, razumijevanje je veoma važno. Uzimanje vremena za slušanje pacijenata kako izražava svoje strah i zabrinutost može ih učiniti dobrodošlim i, na kraju, opuštenim.
– Najvažnija stvar dobrog stomatologa je da utješi i bude dobar komunikator. Odnos pacijenta sa njegovim/njenim stomatološkim timom je kao i svaki drugi. Ima koristi od otvorene, iskrene komunikacije. Kada razgovarate sa pacijentima, korisno je normalizovanje anksioznih osjećanja i izbjegavanje negativnih stanja. Nadalje, pacijente treba podstaći da postavljaju pitanja i oni bi trebali biti informisani tokom stomatološkog postupka – kaže Natali Seman, stomatolog iz Ilinoisa.
Efikasan način da se to uradi je tehnika prikazivanja-izvođenja. Dio tehnike uključuje verbalna objašnjenja cjelokupnog postupka, kao i pridružene korake na tom putu. Usmena provjera pacijenta prije, tokom i poslije stomatološkog postupka je odličan način da se uspostavi pravi pristup.
Kontrola i odvlačenje pažnje
Stomatolozi i članovi tima smatraju da je korisno pacijentima sa zubnom anksioznošću davanje specifičnih stomatoloških postupaka. Naprimjer, davanje pacijentu da odluči kada može da krene tretman. Na taj način se pacijentima omogućava kontrola stomatološkog pregleda. Smirivanje, uključivanje muzike u stomatološkoj ordinaciji pomaže pacijenatima.
Zakazivanje i okruženje u ordinaciji
Od čekaonice do stolice, zabrinuti pacijenti vide i čuju sve. U nekim slučajevima ovo može pogoršati mentalno stanje pacijenta. Većina stomatologa u svijetu pacijente sa zubnom anksioznošću zakazuje ujutro, jer popodnevni pregledi ostavljaju više vremena za brigu i samo služe povećanju njihove anksioznosti. Bez obzira na vrijeme čekanja, pacijent sa zubnom anksioznošću i dalje neće biti siguran kada ulazi u ordinaciju. Ali lijepo okruženje u ordinaciji može pomoći da smanjite njegove probleme. Dodatni načini za uspostavljanje umirujućeg okruženja uključuju: puno prirodne svjetlosti, sviranje opuštajuće muzike, zidovi ukrašeni opuštajućim plakatima i slikama, stolovi u čekaonici sa mnoštvom opcija za čitanje, zatvorena vrata koja pomažu „maskiranju“ mirisa i zvukova.
Alternativni pristupi
Miris je smisao koji je najviše vezan za memoriju, a pošto je prethodno negativno stomatološko iskustvo jedan od najjačih prediktora zubne anksioznosti, maskiranje jakih mirisa u stomatološkoj ordinaciji se preporučuje. Unošenje prijatnog ambijenata putem automatskih osvježivača vazduha je jedno od rješenja. Postoje, međutim, alternativni pristupi, poput aromaterapije, gdje se esencijalna ulja aromatičnih biljaka mogu koristiti za postizanje pozitivnih fizioloških ili farmakoloških efekata. Studije dokazuju da udisanje prijatnih mirisa ima anksiolitički efekat i poboljšava raspoloženje, čak i kod pacijenata bez zubne anksioznosti. Pomaganje pacijentima da se fizički opuste, osim mentalno, je druga strategija za one koji dožive zubnu anksioznost. Pravilna tehnika disanja jedan je od najosnovnijih načina za podsticanje fizičkog opuštanja. Dijafragmatično disanje, na primjer, oslanja se na upotrebu dijafragme za smanjivanje napetosti u grudima i obezbjeđivanje više kiseonika za tijelo po dahu. Opuštanje mišića može se obaviti istovremeno tako što ćete zategnuti određeni skup mišića tokom udaha i opustiti ih tokom izdisaja. Pacijenti se uče da razvijaju mentalnu sliku ugodnog, mirnog iskustva – upotpunjenog specifičnim, konkretnim detaljima kao što su zvuk, miris i boje – koji usmjeravaju njihovu pažnju ka opuštanju i smanjuju anksioznost.
Zaključak
Stomatološka anksioznost može biti štetna za pacijente i stomatološke stručnjake koji rade sa njima. U tim slučajevima stomatološki tim mora preduzeti dodatne mjere predostrožnosti kako bi ublažio anksioznost pacijenta i na kratki i na duži rok. Ublažavanje pacijentove anksioznosti direktnom komunikacijom pokazalo se efikasnim, kao i razumijevanja. Stavljanje uznemirenih pacijenata pod kontrolu prilikom dolaska u ordinaciju, tako što im se omogućava da diktiraju vrijeme početka i kraja tretmana, može pomoći u opuštanju njihovog mentalnog stanja. Fizičko opuštanje je, takođe, dio jednačine, a tehnike disanja, prijatne arome i smirujuća muzika igraju važnu ulogu.
