U rubrici pitanja čitalaca, naša gošća je bila dr Sanja Dragović, specijalista stomatološke protetike, iz ordinacije „Dental Art Centar“ iz Zelenike
Zanima me koja je najbolja proteza za gornju bezubu vilicu i sa koliko se najmanje zuba može uraditi?
„Jedino rješenje za bezubu vilicu je totalna akrilatna proteza, tako da od proteza može samo to da se uradi u smislu mobilne protetike. Vaše pitanje nije precizno definisano jer zubi ne postoje u vilici pa nema ,,najmanjeg broja zuba sa kojima se može uraditi“. Totalna bezubost se pored mobilnih, totalnih proteza, može riješiti ugradnjom implantata. Možda se na to odnosilo vaše pitanje.
U zavisnosti od broja implantata, zavisi i vrsta protetske nadoknade koja može da se uradi na njima. Na manjem broju ugrađenih implantata (2-4) – rade se mobilne nadoknade (proteze na lokatorima, prečkama, kuglama, konusnim krunama), dakle nadoknade koje možete sami da skinete i vratite. Na većem broju implantata (4-8) rade se uslovno – fiksni i fiksni protetski radovi, koji se pomoću šrafova ili cementa povezuju sa implantatima i koje vi ne možete skinuti već samo vaš stomatolog“
U gornjoj vilici imam samo dva zdrava zuba. Zanima me na koji način mogu riješiti problem i kojim protezama? Implantati su mi skupi.
„Prisustvo dva zuba u vilici odnosno subtotalna krezubost, može se riješiti na nekoliko načina. Na osnovu kliničkog pregleda i rtg snimka, prvo se utvrđuje zdravstveno stanje preostalih zuba. U zavisnosti od toga, kao i rasporeda preostalih zuba utvrđuje se plan terapije. Ukoliko su zubi parodontološki (ne klate se, nemaju džepove) potpuno očuvani i biološki zdravi (odsustvo karijesa) i dobro strateški raspoređeni – najbolje rješenje su proteze na dvostrukim (teleskop) krunama od zlata.
Sa padom ,,kvaliteta“ preostalih zuba mjenjaju se i protetska rješenja. Pa tako poslije dvostrukih kruna prve u nizu su prečke, intraradikularni atečmeni i magneti kojima se proteze vezuju za preostale zube. Na kraju dolaze supradentalne proteze i parcijalne pločaste proteze. U poslednjem slučaju, pločastih parcijalnih proteza, moram naglasiti da se one nose samo 6 mjeseci do godinu dana i smatraju se privremenim rešenjima dok se steknu uslovi za kvalitetniji protetski rad“.
Dva prednja zuba u gornjoj vilici su se istanjila i iskrzala. Šta predlažete kao rješenje?
„Prvo je potrebno utvrditi uzroke ,,istanjenosti i iskrzalosti“ zuba. Ukoliko su to bruksizam (škripanje zubima), kraniomandibularne disfunkcije ili određene štetne navike – prvo je potrebno raditi na otklanjanju istih. Sam problem se može riješiti na različite načine u zavisnosti od veličine defekta na zubu i Vaših želja za promjenom boje ili oblika zuba.
Uvijek je poželjno krenuti sa manje invazivnim načinima poput konzervativnog zbrinjavanja kompozitnim materijalima, zatim izrade non prep faseta (vinira) ili faseta koje se izrađuju minimalnim brušenjem površine zuba. Na kraju bi u obzir došle krunice koje bi svakako bilo poželjno uraditi od feldspatne, litijum disilikatne ili cirkonija keramike – s obzirom da je riječ o prednjim zubima (estetskoj zoni), pa nam metalo – keramičke krune, zbog smanjenih estetskih vrijednosti padaju u drugi plan“.
Nešto više od godinu dana nosim totalnu protezu i prije izvjesnog vremena, počela je da mi spada. Zašto se to dešava i kako može problem da se riješi?
„Uzrok ,,spadanja“ gornje totalne proteze je povlačenje (gubitak) kosti, odnosno resorpcija alveolarnog grebena. Resorpcija kosti je hroničan proces koji nastaje uslijed gubitka zuba i sledstvenog gubitka stimulacije kosti, od strane periodontalnih vlakana koja vezuju zube za kost. Do nje takođe dovodi i starenje kao i dodatni pritisak koji proteza vrši na tkivo (sluzokožu i kost). Moram naglasiti da je prema istraživanjima, resorpcija kosti četiri puta veća na donjem alveolarnom grebenu (donjoj vilici) nego na gornjem (u gornjoj vilici), a najveća u prvih 6 mjeseci od vađenja zuba.
Zato je potrebno preventivno djelovati i sačekati sa izradom proteze ili prvo uraditi imedijatne proteze (neposredno nakon vađenja zuba), pa tek onda totalne proteze. Problem se može riješiti podlaganjem proteze akrilatnim materijalima koji nadoknadjuju taj ,,izgubljeni“ prostor. Ukoliko je potpuno nemoguće riješiti stabilnost proteze zbog nepovoljnih anatomskih uslova, svakako je preporuka ugradnja bar minimalnog broja implantata (2-4) za koje bi se proteza određenim elementima (lokatorima) pridržavala i stabilizovala u ustima, pa samim tim omogućavala normalnu funkciju (žvakanje i govor)“.
