Dr Dragović: Najbolje vrijeme da se dijete javi na ortodontski pregled je u uzrastu 6-7 godina

    Sve više djece posjećuju stomatološke ordinacije zbog nepravilnosti sa zubima, tačnije nepravilnostima pojedinih zuba, grupe zuba, odnosa vilica. Da bi ispravili nedostatke sa zubima, moraju da nose ortodonske aparate. Na tu temu razgovarali smo sa doktorkom Nataša Dragović, doktor stomatologije, specijalistom ortodoncije, koja radi u JZU „Zavod za stomatologiju“ Republike Srpske u Banjaluci.

    Da li svako dijete mora da nosi protezu?
    „Ortodontske aparate uglavnom nose djeca i mlađi pacijenti, a u posljednje vrijeme sve više i odrasli pacijenti kod kojih postoji indikacija za ortodontsku terapiju, a to je neki oblik malokluzije (nepravilnosti zagrižaja, zubnih lukova, grupe zuba ili pojedinačnih zuba). To znači da ne mora svako dijete da nosi ortodontski aparat već samo djeca kod kojih je to indikovano. Čak i samo prisustvo malokluzije ne mora uvijek da znači da se mora sprovoditi ortodontska terapija. Nažalost, evidentno je da su potrebe za ortodontskom terapijom u današnje vrijeme veće nego ranije i u stalnom su porastu, što se objašnjava filogenetskim promjenama koje nastaju zbog promjene načina ishrane. Za pravilan razvoj vilica neophodno je da djeca žvaću hranu, što se u današnje vrijeme sve više zapostavlja. Djeci se danas uglavnom daje hrana koju ne treba puno žvakati. U odnosu na naše pretke mi imamo manje razvijene vilice i manji broj zuba, te iz tog razloga imamo i više ortodontskih nepravilnosti kod djece“, objašnjava doktorka Dragović.

    Kada je najbolje da ona počne da se nosi?
    „Najbolje vrijeme da se dijete javi na ortodontski pregled je u uzrastu 6-7 godina, kada niknu prvi stalni molari i počne smjena sjekutića. To ne mora da znači da se sa terapijom mora započeti odmah. Bolje je da se i sačeka neko vrijeme nego da se sa terapijom zakasni. Ono što se često dešava u praksi je da se djeca dovode na pregled ortodontu kasno, u 11-oj, 12-oj godini života, kada su već nikli stalni zubi i kada je gotovo kasno za terapiju mobilnim ortodontskim aparatima, pa se tada predlaže terapija fiksnim ortodontskim aparatima. Ortodont je taj koji donosi odluku o sprovođenju ortodontske terapije, kada i kako. Ono što još treba napomenuti je da ortodoncija ne podrazumijeva samo nošenje aparata i ispravljanje zuba, već se ona bavi praćenjem rasta i razvoja orofacijalnih struktura, otkrivanjem i uklanjanjem faktora koji nepovoljno mogu da utiču na rast i razvoj. Na nastanak malokluzija utiču brojni faktori osim naslijeđa, tu su još i brojni drugi opšti i lokalni faktori koji doprinose nastanku nepravilnosti. Ako se na vrijeme otkriju i uklone faktori koji nepovoljno utiču na rast (loša ishrana trudnice, neke bolesti u trudnoći, izloženost zračenju, loše navike kod djece, disanje na usta, rani gubitak mliječnih zuba i dr.), može se spriječiti nastanak malokluzija. Te preventivne mjere počinju se primjenjivati još u trudnoći, zatim u periodu odojčeta, malog djeteta a kasnije i kao i interceptivne mjere, a sve sa ciljem da se spriječi nastanak ortodontske nepravilnosti. Iz tog razloga neophodna je saradnja sa specijalistima drugih stomatoloških grana, naročito specijalistima dječije i preventivne stomatologije, pedijatrima, porodičnim ljekarima, specijalistima ORL.

    Ukoliko se na vrijeme ne krene sa nošenjem, da li u budućnosti to dijete može da ima problema sa zubima?
    Ako se na vrijeme ne počne sa ortodontskom terapijom, mogu nastati problemi sa zubima u smislu povećane učestalosti karijesa, parodontoloških oboljenja, trauma zuba, gubitka zuba, problema sa temporomandibularnim zglobom, poremećene orofacijalne funkcije (žvakanje, disanje, govor) i dr. Osim toga, narušen estetski izgled može uticati i na psihosocijalni život pacijenta.
    Od čega zavisi da li neko treba da nosi mobilnu ili fiksnu protezu, da li su to godine starosti ili zavisi od problema sa zubima?
    Postoje razne podjele ortodontskih aparata ali nama svima dobro poznata je na mobilne i fiksne ortodontske aparate. Koju ćemo vrstu aparata primijeniti zavisi od uzrasta pacijenta i vrste ortodontske nepravilnosti. Mobilne ortodontske aparate pacijent sam unosi i vadi iz usta, pa samim tim ishod i dužina terapije zavise od samog pacijenta. Obično pacijenti, odnosno roditelji kažu za ove aparate da su to „noćni„ aparati i da se nose samo noću. To je potpuno pogrešno jer samo noćno nošenje nije dovoljno. Ovi aparati treba da se nose 14-16 sati dnevno, zavisno od vrste aparata, da bi se podstigao optimalan terapijski uspjeh.

    Koje su prednosti mobilne, a koje fiksne proteze? Koja od njih daje veće rezultate?
    Mobilni ortodontski aparati koriste se uglavnom u mješovitoj denticiji i daju odlične rezultate za ispravljanje nepravilnosti modifikacijom rasta, to su tzv. funkcionalni ortodontski aparati. Pošto se vade iz usta, lakše je održavanje oralne higijene nego kod pacijenata sa fiksnim aparatima. Fiksni aparati su fiksirani za zube i pacijent ih sam ne može uklanjati iz usta već ih u usta postavlja i uklanja ortodont. Oni su stalno fiksirani na zubima dok traje terapija, pa samim tim pacijent u manjoj mjeri utiče na ishod terapije, ali je takođe potrebna određena saradnja pacijenta u terapiji. Fiksnim ortodontskim aparatima se mogu vršiti sve vrste pomijeranja zuba, što se ne može postići mobilnim ortodontskim aparatima, pa je i rezultat terapije koji se postiže, bolji nego sa mobilnim aparatima.

    Nataša Dragović, doktor stomatologije, specijalista ortodoncije rođena je 21.09.1976. godine u Bos. Gradišci, gdje je i završila Gimnaziju 1995. godine. Iste godine upisuje Medicinski fakultet u Banjoj Luci, smjer stomatologija, koji završava 2003. godine. Kao stipendista JZU “Dom zdravlja” u Srpcu, zapošljava se 01.07.2003. godine, kao opšti stomatolog. Radeći u Domu zdravlja Srbac stiče vrijedna iskustva iz svih stomatoloških oblasti i na kraju se odlučuje za specijalizaciju iz ortopedije vilica. Specijalistički staž obavlja na Klinici za ortopediju vilice Stomatološkog fakulteta u Beogradu, a specijalistički ispit polaže 2010. godine. U 2011. godini zapošljava se u JZU “Zavod za stomatologiju” Banja Luka, gdje već osam godina radi kao specijalista ortodoncije. Radeći u Zavodu za stomatologiju, stiče bogato iskustvo u zbrinjavanju svih oblika ortodontskih nepravilnosti uključujući i one najteže – urođene i stečene deformitete lica i vilica i rascjepe, koje uspješno zbrinjava uz saradnju sa profesorima sa Stomatološkog fakultete u Beogradu. Stručno se usavršava i prati savremena dostignuća iz svih oblasti stomatologije, a naročito iz ortodoncije, te prisustvuje brojnim međunarodnim i domaćim kongresima, predavanjima i radnim kursevima.

    Tekst je nastao u saradnji za JZU „Zavod za stomatologiju“ Republike Srpske

    , ,

    Kontakt forma

     

    Verifikacija

    Comments are closed.

    Sva prava zadržana, Gondor D.O.O.