fbpx
NaslovnaIntervjuDr Bojinović: Pacijentu je neophodno objasniti da se protetski radovi mogu raditi...

Dr Bojinović: Pacijentu je neophodno objasniti da se protetski radovi mogu raditi samo na zdravim ili saniranim zubima

- Advertisement -

Nedostatak jednog ili više zuba je veoma rasprostranjena pojava, ne samo kod odraslih osoba već i kod velikog broja dece, i zbog toga predstavlja značajan problem savremene stomatologije. Krezubost je sindrom koji karakteriše gubitak stalnih zuba u zubnom nizu gornje ili donje vilice. To nije bolest, već stanje nastalo kao posljedica oboljenja zuba, potpornog tkiva, vilične kosti i drugih tkiva usne šupljine. I dok je ranije na rješavanje problema sa nedostatkom zuba trebalo dosta vremena, sada u savremenoj stomatologiji sve je moguće riješiti za jedan dan. Na temu protetite i protetskih radova, razgovarali smo sa doktorkom Brankom Bojinović iz JZU „Zavod za stomatologiju“ iz Banjaluke.

dr Branka Bojinović

Ukoliko nekome nedostaju jedan, dva ili više zuba, na koji način može to riješiti?
„Stomatološka protetika je grana stomatologije koja se bavi nadoknadom izgubljenih zuba, izgubljenih tkiva usne šupljine koja su nastala gubitkom zuba, poboljšanjem funkcije i estetskog izgled azuba. Stomatološke protetske nadoknade se dijele na fiksne i mobilne. Fiksne protetske nadoknade (krunice i mostovi na zubima nosačima ili na implantatima) su nadoknade koje se trajno cementiraju u ustima pacijenta. Mobilne nadoknade (proteze-totalne, parcijalne akrilatne, skeletirane proteze, proteze na implantatima) pacijent sam skida i nakon održavanja higijene vraća u usta. U stomatološkoj protetici, da bi se odlučilo kakva će protetska nadoknada biti izrađena, potrebno je prethodno pregledati pacijenta i uraditi adekavtnu pretprotetsku terapiju. Stomatološki pregled se započinje uzimanjem medicinske i stomatološke anamneze, zatim se vrši analiza OPT-snimka, kao i klinički pregled pacijenta.

Plan protetske terapije zavisi od stanja zdravlja preostalih zuba, stanja alveolarne kosti i rasporeda preostalih zuba. Neophodno je procijeniti stanje zdravlja potpornog aparata preostalih zuba, stanje alveolarne kosti, da li postoji resorpcija kosti i ako postoji, koji tip resorpcije kosti, da li postoje parodontalni džepovi i upala desni oko preostalih zuba. Jako je bitno sagledati kolika je dužina korijena zuba u alveolarnoj kosti, od čega će u mnogome zavisiti da li je moguće na takav zub napraviti krunicu. Potrebno je procijeniti način opterećenja prostalih zuba, visinu zagrižaja, da li je ostala očuvana ili je gubitkom zuba snižena. Ovisno o tome koji su zubi preostali (da li su to očnjaci i kutnjaci- kao dobri nosači ili gornja četvorka I dvojka – koji se smatraju slabim nosačima) pacijentu će biti predložena protetska terapija. Priprema pacijenta prije protetske terapije je veoma važna i obuhvata saradnju sa drugim stomatološkim disciplinama. Pacijentu je neophodno objasniti da se protetski radovi mogu raditi samo na zdravim ili saniranim zubima i sluznici. Odluka o protetskoj terapiji često nije lagana, zahtijeva veliko znanje, analizu svih faktora koji utiču na biomehaniku stomatognatog sistema, spremnost pacijenta na saradnju, kao i na njegovu adekvatnu finansijsku podršku. Neophodno je pacijenta informisati kakvo je stanje njegove usne šupljine, kao i šta je sve potrebno uraditi prije same protetske terapije, koliko će sve da traje, kao i kolika je cijena rada. Poželjno je pacijentu prikazati izgled budućeg rada postupcima dijagnostičkog navoštavanja i na osnovu toga izraditi privremeni rad. Na taj način se, uz saradnju pacijenta, donosi najbolji plan protetske terapije u vidu fiksne ili mobilne protetske nadoknade“, objašnjava doktorka Bojinović.

dr Branka Bojinović

Koje je najbolje protetsko rješenje?
„Smatra se da ukoliko indikacije dozvoljavaju, fiksni protetski radovi su bolje rješenje u odnosu na mobilne protetske radove (radovi koje pacijent sam može da vadi iz usta). Ukoliko nedostaje mali broj zuba, a postoji dovoljna količina kosti u vilicama, implanto-protetska terapija je metoda izbora. Ukoliko nema indikacija za ugradnju implantata, ali je broj i raspored preostalih zuba sa zdravim potpornim aparatom povoljan, pristupa se izradi fiksnih protetskih radova, što podrazumijeva brušenje zuba i izradu mosta koji se trajno cementira na zube nosače. Kada nema dovoljno zuba u bočnim regijama ili kada potporni aparat zuba ne može nositi konstrukciju mosta, a ne postoje uslovi za ugradnju implantata, pristupa se izradi kombinovanih radova. Ovakav rad podrazumijeva izradu krunica ili mostova na preostalim zubima, a bezubi prostori se popunjavaju skeletiranom protezom. Ovakve proteze su izrađene od metala, maksimalno redukovane, a pritisak koji nastaje prilikom žvakanja se prenosi i na preostale zube i na kost vilica. Proteza sa krunicama ili mostom čini funkcionalnu cjelinu i retinira se za fiksni dio rada kukicama ili atečmenima, čime se skrivaju vidljivi retencioni elementi (kukice). U slučajevima kada potporni aparat zuba ne može nositi konstrukciju mosta, kada nedostaje veliki broj zuba, preporučuje se izrada parcijalnih proteza (skeletirane proteze, savitljive proteze sa kukicama u boji zuba). Novim tehnološkim postupcima danas je moguće napraviti proteze koje su ugodne za nošenje, a zadovoljavaju sve estetske i funkcionalne zahtjeve. Ukoliko pacijentu nedostaju svi zubi, potrebna je izrada totalne proteze ili ugradnja više implantata, most na implantatima ili proteza na implantatima“.

Prije je izrada protetskih rješenja trajala dugo. Otisak, kontrola, sada je sve ubrzano?
„Tradicionalnim načinom izrade protetskih radova još uvijek se postižu dugogodišnji klinički uspješni rezultati. Međutim, zahvaljujući ubrzanom razvoju digitalizacije i primjenom CAD/CAM tehnologije, computer-aided design/computer-aided manufacturing (kompjuterski potpomognuti dizajn/kompjuterski potpomognuta izrada), danas je vrijeme od prijema pacijenta, planiranja i dizajniranja budućeg rada, kao i izrade gotovog rada skraćeno. Otisak se uzima digitalnim putem i šalje u zubotehničku laboratoriju. Zubni tehničar, prema digitalno izrađenom planu budućeg protetskog rada, precizno dizajnira zube kako bi se postigla maksimalna estetika i funkcija protetskog rada. Zavisno od vrste protetskog rada slijedi odabir materijala, boje tvrdoće i transparentnosti. Kada su svi parametri zadovoljeni, računar ih šalje u glodalicu gdje se izrađuju protetski radovi savršenog anatomskog oblika, veličine i estetike. Ukoliko su i pacijent i stomatolog zadovoljni, rad se trajno cementira. Na ovaj način izrađene protetske nadoknade odlikuju se velikom preciznošću, velikom čvrstoćom, biokompatibilnošću i vrhunskom estetikom“.
Za koliko dana neko može da dobije nove zube?
„Brzina izrade protetske nadoknade zavisi o vrsti protetske nadoknade, materijalu i tehnologiji izrade. Ukoliko primjenjujemo konvencionalni način otiskivanja i tradicionalni način izrade protetskog rada, postupak je duži. To podrazumijeva više kliničkih i laboratorijskih faza za izradu protetske nadoknade ovisno o tome koju vrstu protetske nadoknade izrađujemo. Uz primjenu digitalnog otiskivanja, upotrebom CAD/CAM tehnologije, krunicu ili most od cirkonijuma moguće je dobiti za jedan dan“, zaključila je doktorka Bojinović.

JZU “Zavod za stomatologiju”

Dr Branka Bojinović rođena je 6.7.1964. godine u Banjoj Luci gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirala je na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu 1990. godine. Specijalizaciju iz stomatološke protetike završila je 2005. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, Odsjek stomatologija. Zaposlena je u JZU „Zavod za stomatologiju” Banja Luka kao specijalista stomatološke protetike, a angažovana je i na Katedri za stomatološku protetiku Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, kao stručni saradnik.
Tekst je nastao sa saradnji sa JZU „Zavod za stomatologiju“ iz Banjaluke.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -