Dr Adis Redžepagić i vrijednosti ljekarskog poziva

Plavsko-gusinjski kraj je maloj Crnoj Gori dao mnogo školovanih ljudi, čiji je rad postao važan i izvan zavičaja. Među njima su ljekari, naučnici, profesori i stručnjaci različitih zanimanja.

Dovoljno je śetiti se pedagoga Jašara Redžepagića, ljekara i književnika Bajrama Redžepagića ili diplomate i naučnog radnika Sulejmana Redžepagića ali i mnogih drugih časnih insana iz ovoga brastva da se razumije koliko različitih puteva može krenuti iz jednoga malog grada. Toj priči o obrazovanju i radu pripada i dr Adis Redžepagić, stomatolog plavskog porijekla koji svoj profesionalni život vezuje za Podgoricu.

Gusinje je zavičaj dr Adisa Redžepagića, grad u kojem je rođen i odrastao i za koji su vezani njegovi porodični korijeni. U Gusinju je živio i radio njegov otac, rahmetli dr Ruždo Redžepagić, a iz Gusinja je i njegova majka Naza, rođena Hot. U priči o Adisu zato svoje mjesto imaju i njegovi roditelji, porodični dom i sredina u kojoj je stasavao.

Činjenica da je i njegov otac bio ljekar daje ovom portretu posebnu porodičnu dimenziju. Naš brat Adis svoj profesionalni život vezuje za Podgoricu, a o njegovom radu pišem sa posebnim uvažavanjem, pominjući sa toplinom i Gusinje, iz kojeg je potekao.

Njegova ordinacija na Starom aerodromu osnovana je 2008. godine. Njeno trajanje podśeća na svakodnevicu jednoga zahtjevnog zanimanja, na obaveze koje se ponavljaju i odgovornost koja se svaki put iznova preuzima. Stomatolog radi neposredno uz čovjeka koji mu povjerava svoje zdravlje.

Pacijent pritom često donosi i nelagodu, kod pregleda ili strah od onoga što ga očekuje. Profesionalnost se upravo u takvim okolnostima pokazuje kroz pažljiv rad i razumljivo objašnjenje. Ono što stručnjaku izgleda poznato za čovjeka u stomatološkoj stolici može biti sasvim novo iskustvo.

Na njegova vrata mogu pokucati prijatelji, pacijenti i ljudi koji mu se obraćaju prvi put, noseći neku svoju brigu. U njegovoj spremnosti da ih sasluša prepoznajem osobinu zbog koje ljekarsko zvanje dobija posebnu snagu.

Nije svakome lako da zatraži pomoć, naročito kada mora da govori o strahu koji ga dugo prati. Zato mnogo znači susresti ljekara pred kojim se pitanje može postaviti slobodno, bez stida što nešto ne znamo. Takvu pristupačnost kod dr Adisa Redžepagića smatram važnim dijelom njegovog profesionalnog i ljudskog portreta.

U odgovorima čitaocima portala Stomatologija.me, objavljenim u julu 2023. godine, dr Redžepagić više puta naglašava potrebu za pregledom i utvrđivanjem uzroka tegoba. Izbor liječenja povezuje sa stvarnim stanjem zuba i potrebnom dijagnostikom.

U tom pristupu prepoznajem važnu osobinu stručnog odnosa prema pacijentu spremnost da se odluka donese tek kada za nju postoji dovoljno osnova. Čitaocu se tako objašnjava i granica savjeta datog na daljinu. To je konkretno uporište za razgovor o njegovoj profesionalnoj odgovornosti.

Ženevska deklaracija Svjetskog ljekarskog udruženja tu odgovornost izražava riječima: „Zdravlje i dobrobit moga pacijenta biće mi na prvom mjestu.“ U toj kratkoj obavezi sadržano je mnogo svakodnevnih odluka, od pažljivog pregleda do izbora postupka koji odgovara potrebama pacijenta.

Ona traži od ljekara da opravdava povjerenje svaki put kada mu neko povjeri svoju brigu. Upravo iz tog ugla posmatram i profesionalni odnos dr Redžepagića, kroz ozbiljnost sa kojom pristupa onome što pacijentu preporučuje.

Izraz „stara škola“ ovđe ima svoje puno i lijepo značenje. Njime opisujem shvatanje ljekarskog poziva u kojem znanje obavezuje, postupak mora biti promišljen, a riječ izgovorena pacijentu nosi težinu.

Takva škola podrazumijeva da čovjek razumije zbog čega mu se nešto preporučuje i da ima prostora da pita. Ona traži savjesnost u sasvim običnom radnom danu, kada nema javnosti ni posebnog povoda. Savremena oprema i nove metode uz takav odnos dobijaju svoju pravu svrhu, da pomognu onome ko je došao po pomoć.