Karijes je oboljenje zuba koje se ne sanira spontano. Naprotiv, ukoliko se ne odstrane kariozni dijelovi zuba, proces može da pređe na pulpu dovodeći do njenog zapaljenja, a kasnije i dentogenog – periapikalnog apscesa. Gangrena zubne pulpe i periapikalna infekcija mogu, takođe, da nastanu pod dejstvom raznih fizičkih i hemijskih noksi. U tom slučaju, liječenje se sastoji u čišćenju, širenju i punjenju kanala zuba ili njegovoj ekstrakciji. U početnoj fazi zapaljenja pulpe, lokalni simptomi nisu uvijek ograničeni na zahvaćeni zub. Obično u takvim slučajevima postoji intermitentni, pulzirajući bol koji se karakteristično pojačava pri promjeni lokalne temperature.
U slučaju purulentnog pulpita, bol je ekstremno jak i stalan a odlikuje se time što se na toplo pojačava dok na hladno često popušta. Prelaskom zapaljivog procesa sa pulpe na okolnu kost, razvijaju se tipični, lokalni simptomi od kojih su najvažniji bol na pritisak i klimanje zahvaćenog zuba. U kasnijem toku, simptomi mogu potpuno da iščeznu ili se gnojna masa spontano drenira u kom slučaju parulis može da predstavlja jedini nalaz. Ako se apscesna šupljina nedovoljno drenira, razvija se lokalno otok koji je često praćen limfadenopatijoim i temperaturom. Preporučuje se davanje antibiotika u ovoj fazi oboljenja prije nego što se pristupi lokalnoj terapiji. Dijagnoza se zasniva na lokalnim simptomima, rezultatima testiranja pulpe na tople, hladne i električne nadražaje, perkusiji zuba, rentgenskom nalazu i lokalnom nalazu u kome su najvažniji klimavost zuba, duboki karijes, osjetljivost zuba, parulis i otok. Prije nego što se postavi definitivna dijagnoza, treba isključiti druga oboljenja koja mogu imati slične simptome kao što su sinuzitis, neuralgija i oboljenja koja se manifestuju promjenama na limfnim žlijezdama vrata.
U pogledu liječenja, incizija i drenaža predstavljaju metode koje treba primijeniti uvijek kad je to moguće. Prema potrebi mogu se uzimati antibiotici i analgetici. Od antibiotika, lijek izbora je penicilin, osim ukoliko bolesnik nije alergičan na njega. Ne davati antibiotike u tabletama. U slučaju da se iz bilo kojih razloga ne primijeni lokalna terapija (čišćenje, proširivanje i punjenje kanala) ili se ne izvrši eventualno ekstrakcija zuba, apsces može da se širi i zahvati susjedne meke ili koštane dijelove dovodeći do osteomijelita ili celulita (ili oba zajedno). Ponekad u tom slučaju apsces dobija svojstva cistične formacije koja se polako uvećava i razara okolnu kost ne izazivajući pritom bol. (www.medicina.rs)
