Preosjetljivost zuba (dentinska preosjetljivost) je patološko, izuzetno bolno i često stanje u stomatologiji. Kada je dentin, odnosno unutrašnji sloj zuba otkriven, preosjetljivost se subjektivno definiše kao nagli bol izazvan spoljnom iritacijom. Receptore za bol pobuđuju tri različite vrste nadražaja, mehanički, toplotni i hemijski. Prema vrsti, dentinski bol naziva se još i brzi bol, oštar, bockajući, akutni ili bol poput struje. Taj kratkotrajni oblik bola osjećamo kad instrumentom ili noktom prelazimo po vitalnom dentinu. Dentinska preosjetljivost zahvata sve starosne kategorije, i taj problem se u prosjeku javlja u 40 posto odraslih osoba.
I pored tako visokog postotka, malo ljudi potraži profesionalnu pomoć kod svog stomatologa. Što se tiče dobi, utvrđeno je da je taj problem najviše zastupljen između 30 i 40 godina, s tim da učestalost raste sa starenjem. Kad je posrijedi distribucija po polu, žene su češće zahvaćene od muškaraca. Predisponirani zubi su očnjaci i prvi pretkutnjaci, zatim incizivi (sekutići) i drugi pretkutnjaci, te na kraju kutnjaci. Predilekcijska mjesta su uglavnom spoljna trećina zuba uz zubno meso. Zanimljivo je da je pojavnost preosjetljivosti u obrnuto proporcionalnom odnosu sa plak indeksom, što jasno upućuje na povezanost sa pranjem zuba.
S obzirom na to da je dokazano kako je oralna higijena na nešto višem nivou kod ženskog pola, očito je zašto je kod žena taj problem i više zastupljen. Kako postupati u slučaju da se pacijent žali na bilo koji oblik bolnih senzacija, treba uzeti detaljnu stomatološku anamnezu sa naglaskom na sljedeće:
-priroda bola (oštra, tupa, pulsirajuća)
-broj osjetljivih zuba i podatak da li uvijek isti zub boli
-bolna lokalizacija na zubu
-intenzitet bola i promjene intenziteta (pojačava li se intenzitet bola, smanjuje ili se ne menja)
-na koji se stimulans javlja bol
-koliko se učestalo pojavljuje i koliko traju pojedine epizode bola
obratiti pažnju da li je na pojedinom zubu bilo kakvih restorativnih ili parodontoloških zahvata, na to kakva je ishrana i oralna higijena, te da li su zubi izbjeljivani.
Nakon detaljne anamneze slijedi klinički pregled pacijenta tokom koga treba obratiti pažnju na sljedeće:
-izaziva li pregled sondom (stomatološki instrument s nastavkom poput igle) bol i može li se ona lokalizovati na određenom dijelu zuba
-da li je zub osjetljiv na hladni vazduh
-je li zub osjetljiv na perkusiju (kuckanje)
-postoji li preosjetljivost na žvakanje
-koliko je dugo zub bolan nakon djelovanja stimulansa
-vidi li se neka promjena na RTG snimku
-je li dentin eksponiran (otkriven), tj. postoji li povlačenje zubnog mesa
-postoje li frakture zuba ili bruksizam (škripanje zuba).
Pitanje koje se u tom slučaju nameće je: “Zbog čega se uopšte javlja preosjetljivost dentina? Dentin je preosjetljiv zbog njegovog otkrivanja i otvaranja dentinskih kanalića. Često se kao razlog preosjetljivosti dentina navodi nepravilno, neprimjereno pranje zuba, koje vodi u nastanak klinastih defekata, zatim različita oboljenja parodonta, erozije, abrazije, plak, ponovljene kiretaže i hirurški zahvati, kao i sam proces starenja. Ne smije se zaboraviti ni gingivalna recesija. Terapijski postupci u slučaju dentinske preosjetljivosti mogu se podijeliti na reverzibilne i ireverzibilne. Preosjetljivost dentina može se smanjiti prirodnim postupcima, raznim pastama za desenzibilizaciju te fluoridnim gelovima.
U kliničkoj praksi često se koriste i adhezivi, koji polimerizacijom stvaraju zaštitnu barijeru u području eksponiranog dentina. Kod većih oštećenja u obzir dolazi restorativni zahvat kompozitnim materijalima. Hirurške korekcije su indikovane u slučaju gingivalne recesije kao uzroka, a sastoje se u prekrivanju korijena transplatatom vezivnog tkiva. Prekrivanje korijena nije 100 odsto uspješno u suzbijanju dentinske preosjetljivosti, pa “preostalu” preosjetljivost često treba tretirati nekim od reverzibilnih terapijskih postupaka. Zato bi promjena pacijentovih navika i isključivanje predisponirajućih činjenica trebali biti od primarnog značenja.