Ispune ili ugradnja plombe su najčešće obavljeni stomatološki rad, i većina nas će se podvrgnuti ovom tretmanu više puta tokom života.
U pitanju je klasičan način popravke zube zahvaćenim karijesom, koji se obavlja u lokalnoj anesteziji ili čak bez anestezije ukoliko je u pitanju manji kvar, a sam tretman najčešće traje manje od trideset minuta. Najčešće pitanje koje pacijenti imaju nakon tretmana je:
„Koliko dugo ne sme da se jede posle ugradnje plombe?“
U ovom članku objasnićemo od čega to zavisi i koliko je neophodno uzdržati se od jela. Ako ste u gužvi, kratak odgovor glasi: Kompozitna ispuna zuba (bela plomba): Sama plomba je odmah po ugradnji čvrsto vezana za zub, i nije potrebno čekati. Metalna ispuna zuba (crna ili siva plomba, amalgam): Najmanje dva sata izbjegavati hranu u potpunosti, a tokom prvih 24 sata izbjegavati jelo na strani usta gdje je ugrađena plomba.
Ipak, preporučujemo Vam da pročitate ceo tekst, jer i drugi faktori mogu uticati na preporuke koliko dugo ne treba jesti poslije popravke zuba. Kao što smo u uvodu već ukratko objasnili, količina vremena koje treba da sačekate prije nego što jedete nakon popravke zuba i ugradnje plombe zavisi od vrste ispune koja je ugrađena.
Postoje dve vrste plombi:
*Plombe od kompozitnog materijala – bele plombe
*Plombe od metala – crne, sive plombe ili amalgam
Kompozitne plombe danas su standard u stomatologiji zbog svojih estetskih karakteristika i ugrađuju se mnogo češće u odnosu na metalne plombe, čak većina stomatologa više ni ne ugrađuje crne plombe. Ipak, postoje određeni slučajevi u kojima se ugrađuju i metalne plombe, pa ćemo u ovom članku pokriti i njihovu ugradnju.
Kompozitne, bijele plombe
Većina stomatologa danas u potpunosti je prestalo sa ugradnjom metalnih plombi i prešlo na ugradnju plombi od kompozitnog materijala, odnosno bijelih plombi. Razlog tome je prije svega estetske prirode, jer bijele plombe vraćaju zubu prirodni izgled i mnogo su manje uočljive u odnosu na metalne plombe. Osim toga za razliku od amalgamskih plombi, one ne sadrže živu, a zahvaljujući svojim karakteristikama ovaj materijal se bolje vezuju za zub i ponašaju se sličnije prirodnom zubu.
Osim popravke karijesa, kompozitni materijal koristi se i za nadogradnju polomljenog zuba, kao i izradu vinira i luminira ili čak korekciju oblika i boje zuba. Procedura ugradnje bijele plombe obavlja se u jednoj posjeti stomatologu, osim u slučajevima kada je neophodno liječenje zuba. Nadoknada polomljenog zuba može zahtijevati više posjeta stomatologu. Po nanošenju i oblikovanju plombe, najčešće se njeno vezivanje ubrzava korišćenjem ultraljubičastog svjetla, odnosno UV lampe.
Ovo će aktivirati i ubrzati hemijske rekacije unutar kompozita, koje će dovesti do stvrdnjavanja materijala i njegovog vezivanja za prirodni zub. Plomba ostaje pod ultraljubičastim svjetlom oko pet sekundi, nakon čega je plomba u potpunosti očvrsla i procedura ugradnje plombe je završena. Tehnički, odmah potom pacijent može da normalno jede i koristi stranu vilice na kojoj se tretiran zub nalazi. Međutim, i drugi faktori mogu uticati na Vašu želju i sposobnost da žvaćete odmah po popravci, o čemu ćemo govoriti u nastavku.
Metalne, crne ili sive plombe
Metalne, amalgamske plobe danas se izuzetno rijetko ugrađuju i smatraju se prevaziđenim. Osim što su estetski znatno inferiornije u odnosu na bijele plombe, ovaj tip plombi sadrži živu. Na kraju, crne plombe se skupljaju i šire više od kompozitnih, pa mogu dovesti do loma zuba i generalno kraće traju. Ipak, postoje slučajevi kada su amalgami bolji tretman, pa ćemo objasniti i postupak oporavka nakon ugradnje i ovog tipa.
Za razliku od kompozitnih, amalgamske plombe ne koriste ultraljubičasto svjetlo za liječenje. Kada postavi plombu, pomiješaće metalne komponente, čime počinje proces očvršćavanja. Stomatolog ima kratko vrijeme da postavi i oblikuje ispunu pre nego što materijal postane previše čvrst da se više ne može modelovati. Nakon ugradnje amalgamske plombe strogo je zabranjeno jelo dva sata nakon ugradnje, a tokom prvih 24 sata preporučuje se konzumacija kašaste i mekane hrane kao i izbjegavanje korišćenja dijela usta na kome se popravljen zub.
Koji faktori još mogu uticati na ishranu nakon popravke?
Osim materijala koji se koristi, postoji nekoliko drugih faktora koje treba uzeti u obzir nakon ugradnje plombe i popravke zuba.
Lokalna anestezija
Popravka zuba i ugradnja plombe rijetko kada se obavlja bez anestezije, posebno ako nije u pitanju samo izuzetno mali, površinski kvar. Lokalna anestezija će u potpunosti obezboliti proces popravke zuba, a dio vilice kom se nalazi zub koji se popravlja će utrnuti. U nekim slučajevima, može doći do utrnutosti cijele vilice. Bez obzira da li je samo dio ili je cijela vilica utrnula, savjetuje se izbjegavanje žvakanja i jela do prestanka dejstva anestezije, kako bi se spriječile povrede ujedanjem za usne, obraz ili jezik. Srećom, lokalna anestezija ne traje predugo, i ukočenost vilice će prestati kroz nekoliko sati.
Nelagodnost i osjetljivost
Po prestanku dejstva anestezije, uobičajeno je da pacijenti osjete nelagodu i preosjetljivost nakon postavljanja plombe. Ovi osjećaji trebalo bi da nestanu tokom prve nedelje od ugradnje plombe, međutim ako to ne bude slučaj ni nakon nedelju dana, trebalo bi posjetiti stomatologa radi pregleda i konsultacija. Ponekada je potrebno dodatno prilagoditi plombu kako bi se zubi ravnomerno dodirivali. Ukoliko plomba smeta prilikom žvakanja i govora izazvaće iritaciju i bol. Terapija bola po ugradnji plombe i popravke zuba podrazumijeva korišćenje lijekova poput ibuprofena.
Oporavak tkiva desni
Tkivo desni može biti osjetljivo ili povrijeđeno nakon postavljanja plombe, što u najvećoj mjeri zavisi od toga gdje se kvar nalazio. Plombe koje su blizu desni ili između zuba mogu da izazovu veću osjetljivost, ali srećom, tkivo desni se brzo oporavlja pa je uobičajeno da se simptomi spontano povuku nakon jednog ili dva dana. Kao i kod otoka zuba, ispiranje zuba slanim rastvorom i apliciranje leda mogu pomoći.
Savjeti za ishranu nakon plombe zuba
Po ugradnji plombe, čak i kompozitnih, najbolje je pričekati određeno vrijeme kako bi anestezija prestala sa djelovanjem, i kako bi se spriječile nepotrebne povrede. Ipak, ako je pacijent gladan ubrzo nakon tretmana, najbolje je da se drži meke ili tečne hrane, kao što su krompir pire, ovsena kaša, jogurt, humus, supe i slično.
Osim toga preporučuje se dodatni oprez tokom žvakanja u prvom periodu privikavanja na plombu, kao i izbjegavanje tvrdih i ljepljivih namirnica, veoma sačinjenih i slatkih hrana, kao i vrelih i ledenih obroka i napitaka. Osim toga, ukoliko je napolju veoma hladno, hladan vazduh koji disanjem dolazi u kontakt sa popravljenim zubom može izazvati nelagodu ili bol.
Zaključak
Popravke zuba koje uključuju ugradnju plombi je dio konzervativne stomatologije i najčešća stomatološka procedura. Uobičajene preporuke su da nakon ugradnje bijele plombe, pacijent smije da konzumira hranu odmah po ugradnji, jer se vezivanje kompozitne plombe za prirodni zub i njeno očvršćavanje završava svega nekoliko trenutaka nakon ugradnje i osvjetljavanja UV lampom.
Kod metalnih, amalgamskih plombi, potrebno je sačekati najmanje dva časa od ugradnje, a idealno do 24 časa, kako bi plomba dobila potpunu čvrstoću i vezala se za popravljen zub. Nezavisno od tipa plombe savjetuje se izbjegavanje jela i žvakanja do prestanka dejstva anestezije, kako bi se spriječile povrede nastale ukočenošću vilice, kao što je ujedanje za usne, obraz ili jezik. U svakom slučaju, pitajte stomatologa koje su preporuke i uputstva kojih se treba držati radi postizanja optimalnih rezultata i dugotrajnosti plombe.
Izvor: Permadent
