Traume zuba se mogu desiti u svim životnim dobima, a često su udružene sa nekim drugim povredama.
U tom slučaju, prilikom pružanja prve pomoći, prvo je potrebno zbrinuti povrede opasne po život, a tek kasnije riješiti lica, vilica i zuba.
Svakako da trauma zuba nastaju samostalno, pogotovo u dječijem uzrastu, a pacijent treba što prije da se javi stomatologu. U većini slučajeva je potrebno da povrijeđeni pacijent primi antitetanusnu terapiju i antibiotike.
U zavisnosti od vrste povrede zuba, odrediće se stomatološka terapija, kojoj prethodi rendgenski snimak koji će dati potrebne smjernice i prikaz stanja.
Povrede mogu biti različite, poput poput kontuzije ili nagnječenja, te subluksacije i luksacije odnosno djelimičnog ili potpunog iskrivljenja zuba.
„Kontuzija je zapravo nagnječenje okolnog tkiva zuba, znači periodontalnih vlakana. Zub je i dalje stabilan, čvrst, nema luksacije, nema pomjeranja, ali je jako perkutorno osjetljiv. Suzbluksacija je ista vrsta povreda, ali postoji blago pomjeranje zuba. Luksacije su različitog tipa i to su već ozbiljnije povrede zuba. Mogu se desiti u svim pravcima u zavisnosti od toga kako je djelovala sila. Može biti obična luksacija – pomjeranje zuba. Može se pomjeriti zub ako je neko dijete stavilo nešto u usta, pa povuklo naglo da se zub pomjer prema usni. Ako je zub udaren direktno sa prednje strane, zub se može luksirati prema jeziku. Ako je dijete palo na zube, može doći do intruzije zuba – jednog ili više zuba, znači da on bude utisnut u svoje ležište“, objasnila je dr Zorica Mećava u emisiji „Svijet zdravlja“.
Kod ovakvih trauma, zub je potrebno vratiti u ispravan položaj, koliko je moguće i uraditi imobilizaciju, koja može trajati od dvije do šest nedelja. Pacijent se potom treba redovno pratiti oko godinu dana.
Najveća trauma je ispadanje zuba, odnosno nasilna ekstrakcija, kada je potrebno da pacijet ili roditelj pacijenta, ako je u pitanju dijete, sačuva zub i požuri kod stomatologa.
„Treba ga uzeti u čistu vlažnu maramicu ili ga staviti u neku posudu sa vodom i hitno doći kod stomatologa. Preporučuje se da jedan takav zub može stajati između zuba i usana djeteta, ali s obzirom da su djeca pod velikim stresom, da može doći do gutanja zuba, zato je teško zahtijevati da dijete bude toliko sabrano da to pravilno uradi. Pacijentu uvijek takav zub treba vratiti, postoje tehnike kako se takav zub vraća u svoje ležište – da treba zub malo isprati, isprati alveolu, što brže ga vratiti, uraditi imobilizaciju. Zašto je bitno da taj zub ostane, a to se najviše odnosi na djecu koja su u rastu i razvoju i na stalne zube i to naročito na prednje stalne zube. Bitno je da se omogući da se vilica i dalje razvija. Zahvaljujući položaju tog zuba, razvijaće se kost oko korijena zuba, neće doći do nje atrofije i vilica će moći normalno da se razvija. Moći će da se formira nornalan izgovor glasova, normalan govori i, jako je bitna ta socijalizacija djetete i komforan i udoban život“.
Ovakav zub može ostati u ustima i do deset godina. Ukoliko se povreda desila u djetinjstvu, sa dolaskom punoljetstva zub se mora trajno zbrinuti implantatima ili protetskim nadoknadama. Još jedna vrsta tarume zuba do koje često dolazi jeste fraktura.
„Prva klasa je kada dođe do samo male frakture zuba, odlama se fragment spoljašnje strkture zuba, odnosno odlama se samo fragment gleđi. Druga klasa je kada su oštećene dvije strkture zuba, to je gleđ i dentin. Treće kada je već eksponirana pulpa, unutrašnjost zuba gdje se nalaze krvni sudovi i nervi. I četvrta klasa su različite frakture korijena zuba. Frakture korijena zuba mogu biti na različitim nivoima, ali ne mora biti udružena sa freakturom krunice. Može biti kao posebna, pojedinačna povreda. Roditeljima preporučujem da kada se takva situacija desi, da sačuvaju fragment odlomljenog zuba, da ga stave u čistu vlažnu maramicu i da dođu što prije kod stomatologa da se to što prije sanira. Ukoliko je fraktura prve ili druge klase, fragment se može zalijepiti za zub koji je čitav i on se vrlo brzo adaptira, prilagodi ostalom zubu i to izgleda dosta kvalitetno i može da traje dugi niz godina“, zaključila je dr Mećava.
Kada su u pitanju traume mliječnih zuba, bitno je njihovo zbrinjavanje zavisi od saradnje djeteta, kao i od njegovog uzrasta. Tako se kod starije djece ovakav mliječni zub uklanja, a kod nešto mlađih se nastoji sačuvati.
