fbpx
NaslovnaSavjetiIntervju - Dr Jovičić: Hirurško vađenje zuba je gotovo svakodnevna oralnohirurška intervencija

Intervju – Dr Jovičić: Hirurško vađenje zuba je gotovo svakodnevna oralnohirurška intervencija

- Advertisement -

Operacija zuba izvodi se relativno često. U savremenoj stomatologiji se sve više daje prednost minimalno-invazivnom načinu liječenja zuba, međutim postoje situacije kada konzervativna terapija nije dovoljna pa je u takvim slučajevima potrebna i hirurška intervencija na zubima. Sam pojam operacija zuba kod većine pacijenata izaziva blagu neprijatnost. Pod pojmom operacija zuba, podrazumijevaju se sve hirurške intervencije koje obuhvataju viličnu kost, zub i okolna tkiva (tzv. parodoncijumu) i koje se izvode ambulantno.

Dr Predrag Jovičić

„Hirurško vađenje zuba je gotovo svakodnevna oralnohirurška intervencija. Ona podrazumijeva adekvatno planiranje intervencije na osnovu kliničkog pregleda i analize odgovarajućih Rtg snimaka, preoperativnu pripremu pacijenta, primjenu odgovarajućeg postupka anestezije (najčešće lokane anestezije, mada se intervencija može vršiti i u opštoj anesteziji) i sam terapijski postupak hirurškog vađenja zuba (formiranje mukoperistalnog režnja, uklanjanje kosti oko zuba, vađenje zuba iz alveole, toaletu i šivenje rane)“, objašnjava za naš portal doktor Predrag Jovičić, iz JZU „Zavoda za stomatologiju“ iz Banjaluke.
U kojim slučajevima se kod pacijenata mora primjeniti hirurško vađenje zuba?
„Hirurško vađenje zuba primjenjujemo u pojedinim slučajevima zalomljenih I zaostalih korijenova zuba i prisustva impaktiranih (“neizniklih”) i poluimpaktiranih (“djelimično izniklih”) zuba. Danas se ne preporučuje rutinsko vađenje impaktiranih zuba čim se dijagnostikuje njihovo prisustvo, već se procijenjuje da li bi oni svojim prisustvom mogli da izazovu komplikaciju lokalnog ili opšteg karaktera i na osnovu toga se odlučuje da li da se hirurški ekstrahiraju ili ne. Učestalost impaktiranih zuba iznosi oko 15%, najčešće su impaktirani gornji i donji umnjaci zatim gornji očnjaci, donji premolari, prekobrojni zubi pa zatim ostali zubi. Hirurško vađenje impaktiranih zuba se vrši u slučajevima prisustva perikoronitisa (zapaljenje gingive oko djelimično izniklog zuba), stvaranja parodontalnog džepa oko susjednog zuba, karijesa susjednog zuba, resorpcije korijena susjednog zuba, kod potrebe izrade protetskog rada, prisustva bola i patoloških procesa (ciste, tumori), kod potenciranja ortodontskih anomalija i ako je zub u liniji frakture vilice. Hirurško vađenje korijenova se vrši kada je vrh korijena izrazito povijen ili maljičast, kada postoji rizik od utiskivanja zalomljenog korijena u susjedne strukture (maksilarni sinus, mandibularni kanal, perimandibularni prostor), kada građa vilice otežava vađenje zuba kroz alveolu i ako je prisutan zaostao korijen a rana zarasla.

Da li je to i na koji način komplikovanije od “običnog” vađenja zuba?
„Kao i svaka metoda, tako i hirurško vađenje zuba ima svoje prednosti i nedostatke u odnosu na rutinsko vađenje zuba u svakodnevnoj stomatološkoj praksi. Iz aspekta terapeuta to je jedna komfornija metoda koja nam omogućava preglednost operativnog polja, adekvatnu obradu rane te zarastanje po tipu “per primam intentionem”. Iz aspekta pacijenta sama pomisao na hirurški zahvat izaziva određenu dozu straha I sam postoperativni tok je praćen određenim sekvelama kao što su bol, otok, hematom… Sama intervencija traje vremenski duže u odnosu na klasično vađenje zuba te je za pacijenta svakako komplikovanija, ali suštinski za iskusnog hirurga predstavlja rutinsku metodu“
Koje komplikacije mogu nastati nakon hirurškog vađenja zuba?
„Komplikacije izazvane hirurškim vađenjem zuba mogu nastati u toku operativnog zahvata i postoperativno. Intraoperativne komplikacije su brojne, od bezazlenih kao što je fraktura korijena zuba ili prelom instrumenta do veoma ozbiljnih kao što je prelom vilice, potiskivanje zuba ili korijena u susjedne prostore i povreda susjednih anatomskih struktura. Najčešće postoperativne komplikacije koje prate hirurško vađenje zuba su bol i edem koji su toliko uobičajeni da Ih slobodno možemo nazvati postoperativnim sekvelama. Od ostalih komplikacija možemo izdvojiti sekundarno krvarenje i infekciju, usporeno zarastanje rane, deformacija alveolarnog nastavka, fibrozno zarastanje….“

dr Predrag Jovičić

Razlikuje li se oporavak,odnosno zarastanje rane kod hirurškog vađenja zuba nego kod “običnog” vađenja?
„U odnosu na izloženost prema spoljnoj sredini, rane u ustima mogu biti otvorene i zatvorene. Zatvorene su hirurške rane koje nastaju u toku oralnohirurških intervencija i one se zatvaraju hirurškim šavovima. Otvorene rane su znatno češće i nastaju poslije vađenja zuba. Zarastanje oralnih rana se odvija po istim principima kao i zarastanje rana na drugim dijelovima tijela. Uopšteno posmatrano, postoje tri faze kroz koje prolazi zarastanje rane: proliferativna (3-5 dana), fibroblastna (2-3 nedjelje) i faza sazrijevanja rane. U okviru ovih faza dolazi do ultrastrukturnih, inflamatornih i proliferativnih promjena. U odnosu na način postoje tri vrste zarastanja. Najjednostavniji je tip zarastanja per primam intentionem odnosno rane koje su zatvorene hirurškim šavovima. Rana koja ima veći defekt tkiva, kada ivice rane nisu adaptirane jedna uz drugu, kada je prisutno strano tijelo ili infekcija zarasta per secundam intentionem. Primjer ovog zarastanja je rana nastala vađenjem zuba. Neki autori navode i zarastanje rane per tertiam intentionem i podrazumijeva zarastanje rane upotrebom režnjeva preko tkiva koja zarastaju sekundarno. Rana nastala rutinskim vađenjem zuba ima svoje karakterisitike i u toku zarastanja prolazi kroz faze formiranja koaguluma, proliferacije granulacionog tkiva, formiranje vezivnog tkiva i epitelizacije i na kraju formiranje kosti. Zarastanje vremenski traje duže, a otok nakon vađenja zuba je minoran. Kada govorimo o zarastanju rane nakon hirurškog vađenja zuba ona podrazumijeva zarastanje mukoperiostalnog režnja i prolazi kroz slične faze zarastanja rane nastale rutinskim vađenjem zuba. U ovom procesu zarastanja veliku ulogu ima periost koji učestvuje u vaskularizaciji i osteogenezi. Zarastanje vremenski traje kraće, a postoperativni otok je izraženiji i uglavnom prateća pojava ukoliko se ne tretira kortikosteroidima. Bolove koji su individualna kategorija sa svakog pacijenta u oba slučaja okupiramo odgovarajućim analgeticima olakšavajući pacijentu period zarastanja rane. Bitno je naglasiti da na zarastanje oralnih rana utiče I veliki broj opštih opštih činilaca (hipoproteinemija, anemija, hipovitaminoza vitamina A, C i D, primjena kortikosteroida, dijabetes mellitus, brojna sisitemska oboljenja, starost pacijenta…) i lokalnih činilaca (prisustvo pljuvačke i mokroorganizama usne duplje, zaostao korijen, strano tijelo u rani, trauma prilikom vađenja zuba, zatvaranje rane pod tenzijom, prisustvo vazokonstriktora u anestetičkom rastvoru, primjena radioterapije u orofacijalnoj regiji …)“, zaključio je doktor Jovičić.

dr Predrag Jovičić

Dr Predrag Jovičić rođen je 6. avgusta 1981. u Mrkonjić Gradu, gdje je završio osnovnu školu. Srednju Zubotehničku školu je završio u Somboru, diplomirao 2007. na Stomatološkom fakultetu u Banja Luci, specijalizirao Oralnu hirurgiju 2013. u Sarajevu. Doktorant je na Medicinskom fakultetu u Banja Luci. Šef je službe za Oralnu hirurgiju u JZU „Zavod za stomatologiju“ Banja Luka. Član je Komisije za etiku i deontologiju Komore doktora stomatologije Republike Srpske. Oženjen, otac dvoje djece.
Tekst je nastao u saradnji sa JZU „Zavod za stomatologiju“ iz Banjaluke

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -