Morfologija zuba: šta znači taj termin? Kada je u pitanju biologija, morfologija je proučavanje oblika živih organizama i odnosa između njihovih različitih struktura. Naučnici razmatraju oblik i dizajn ćelija, organa, sistema i drugih osobina organizama kako bi odredili njihov evolutivni put. Stomatološka morfologija je fascinantna studija o obliku, veličini i karakteristikama zuba koji ističu jedinstvene biološke odnose između ljudi.
U stvari, i arheolozi i policija razumiju važnost morfologije zuba u razlikovanju ljudi. Zubi su često posljednji komadi ljudskog materijala koji mogu pomoći u identifikaciji osobe. Pol, starost i rasa mogu se identifikovati pažljivim proučavanjem dentalne morfologije. Vaši zubi su centralni dio vaše anatomije. Važno je da se dobro brinete o njima tako što ćete redovno posjećivati stomatologa.
Četiri vrste zuba postoje kod ljudi – sjekutići, očnjaci, pretkutnjaci i kutnjaci.
Sjekutić: Uski zub u prednjem delu vilice, koji je evoluirao da bi poboljšao sposobnost za žvakanje. Postoje četiri sjekutića na gornjoj i donjoj vilici.
Očnjaci: Na granici sjekutića, očnjaci imaju duži, šiljastiji oblik i prilagođeni su za kidanje hrane dok grizemo i žvaćemo. Ljudi imaju četiri očnjaka, dva u svakoj vilici.
Pretkutnjaci: Odmah iza očnjaka nalaze se pretkutnjaci ili „bikuspije“, tako nazvani zbog svojih „kvrćica“ na krunici. Kvrge su mali vrhovi na površini zuba.
Kutnjaci: Su spljošteni zubi koji se nalaze u zadnjem dijelu usta. Oni izdrže najviše pritiska dok žvaćemo i jedemo.
Kako se ljudska vilica blago skuplja tokom generacija evolucije, na raspolaganju je manje prostora u vilici za smještaj kasnijih zuba. Pored toga, neki ljudi uopšte ne razvijaju treće kutnjake zbog genetskih varijacija.
Postoje tri različita sistema identifikacije koji omogućavaju stomatolozima, biolozima ili organima za sprovođenje zakona da identifikuju specifične zube na osnovu njihove lokacije u ustima i njihove jedinstvene forme.
Univerzalni sistem numerisanja: Ovaj sistem je formalno usvojen od strane Američkog udruženja stomatologa 1975. godine i obuhvata niz brojeva od 1 do 32. Gornja vilica uključuje zube označene brojevima od 1 do 16 (počevši od desnog trećeg molara do lijevog trećeg molara), dok donja vilica uključuje zube označene brojevima od 17 do 32, počevši od lijevog trećeg kutnjaka i krećući se sve do desnog trećeg kutnjaka.
Palmer sistem notacije: U ovom sistemu postoje četiri kvadranta, uključujući gornji i donji desni i gornji i donji lijevi. U okviru ova četiri kvadranta, svaki od njih sadrži zube označene brojevima od 1 do 8, počevši od prednjih sjekutića i idući prema molarima.
Međunarodni sistem numerisanja: Za razliku od ostalih dva sistema, Međunarodni sistem numeracije koristi dva broja za svaki zub. Prvi broj identifikuje oblik zuba i lokaciju kvadranta, dok drugi broj identifikuje tačnu lokaciju zuba unutar kvadranta.
Studije pokazuju da genetski faktori čine 60 procenata veličine zuba, dok 40 procenata doprinosi ekološkim faktorima.
Utvrđeno je da materinski status utiče i na veličinu zuba. Produžena gestacija, veličina rođenja i visoka porodna težina, povezani su sa većim zubima. Materijalni hipotireoidizam i majčinski dijabetes, takođe, doprinose većim zubima. Kratka porodna gestacija, manja porodna težina i bebe koje su kraće veličine pri rođenju, imaju manje zube. Majčinska hipertenzija je, takođe, povezana sa manjim zubima.
Postojanje ili nepostojanje određenih stomatoloških osobina može pomoći u određivanju iz koje rasne grupe osoba potiče. Prema studijama, sljedeće dento-antropološke strukture su korisne ne samo u svrhu identifikacije već i kao pomoć u uspostavljanju rase: veličina kvrge (male tačke na molarima), broj i lokacija kvrćica, okluzalni utori (uzorci ugriza), broj i raspored zuba, individualna mjerenja zuba, dimenzione proporcije između različitih zuba, priroda pulpne komore i kanala, mikroskopske karakteristike površine zuba.
