Najosjetljivija mjesta za razvoj zubnog kvara su jamice i žljebovi na griznim površinama bočnih zuba, kaže profesor doktor Jovan Vojinović.
Tu lako zapadaju ostatci hrane, zadržavaju se i razmnožavaju bakterije, formira se zubni plak i praktično nemoguće je da se ukloni sa četkicom i drugim metodama čišćenja.
Kod nekih zuba oblik fisura je takav da se teško primjeti razvoj karijesa spolja, ali on napreduje iznutra i razara bočne zidove fisure.
Kada se uoči spolja već je prdro duboko u tkivo zuba i često, pogotovu kod mliječnih zuba, izazvao zapaljenje pulpe (zubni nerv).
Razvoj karijesa u fisurama može da se spriječi njihovim zalivanjem. Smolasti materijal zatvara ulaz u fisuru, sprječava prodor bakterija i još važnije šećera (ugljenih hidrata) koji one koriste za ishranu usljed čega se stvaraju kiseline.
Kiseline razaraju zubna tkiva (gleđ i dentin). Pečaćenjem fisure se uništavaju i zaostale bakterije u noj. Danas se koriste materijali za zalivanje koji se i hemijski vezuju za površinu zuba i oslobađaju fluoride.
Fluoridi pomažu da se izvrši vraćanje minerala (remineralizacija) u tkivo gleđi koje je oštećeno kiselinama iz zubnog plaka (demineralizacija).
Pri tome se radi o minimalnim količinama fluorida sa isključivo lokalnim dejstvom bez unošenja u organizam. Zalivanjem fisura se ni na koji način ne narušava integritet zuba što se kod većine ostalih terapijskih metoda događa.
Istraživanja nedvosmisleno pokaazuju da zalivene fisura, ukoliko se pravilno održava i kontroliše, u izuzetno velikom procentu ne obljevaju.
Zalivanje zuba bi trebalo da bude obavezno kod djece koja imaju makar i jedan od ranije navedenih faktora rizika.
Na našim prostorima djeca bez rizika su rijetka, a i rizičnost se može lako promijeniti, pa nije na odmet da zalivanje fisura bude rutinska procedura.
Moguće je i preporučljivo da se zalivaju svi bočni zubi (i mliječni i stalni) koji imaju duboke fisure (a uglavnom ih većina ima).
Povremeno se čuju priče da se mliječni zubi ne zalivaju što nije tačno.
Porijeklo ovakvih tvrdnji su takve odluke zdravstvenih fondova, da se ne bi pokrivali veliki troškovi ako bi bilo obavezno zalivanje i mliječnih zuba, pa su to pojedini stomatolozi prihvatili kao zdravo za gotovo.
Ponekada je to otežano kod sasvim male djece, ali sa savremenim materijalima se može uspješno izvjesti.
Po svim svjetskim protokolima zalivanje mlečnih zuba je obavezno kod rizične dece.
Pored prvog molara veoma je korisno i zalivanje drugog, pa i trećeg stalnog molara, gd,e je karijes u fisurama česti uzrok obolijevanja i kasnijeg vađenja ovih zuba.
Fondovi i dalje kao obavezni vid zdravstvenog osiguranja pokrivaju sanaciju karijesa svih zuba kod djece što je skuplja usluga od zalivanja fisura.
Nezalivanjem molara se povećava karijes, a samim tim i troškovi koje će plaćati cijelo društvo.
Savremeni materijali omogućavaju da se i kod male djece izvrši zalivanje bočnih mliječnih zuba, odmah po pojavljivanju, jer ne zahtijevaju idealne uslove i saradnju sa pacijentom (brzo se vezuju).
Savremeni materijali (glas-jonomeri) omogućavaju da se zalivaju i zubi kod kojih je započeo karijes. Oni mogu zaustaviti dalje širenje oboljenja, bez primjene bušilica.
Ipak, stomatolog mora da procijeni koja je dubina karijesa i koliko je već prodro u dubinu zuba.
Obavezno je da se u ovim slučajevima vrše češće kontrole, najmanje na tri mjeseca, uz sprovođenje intenzivnog indivindualnog preventivnog programa.
Zalivanje karijesa se često primjenjuje i kod sasvim male djece (tzv. ART metoda) kao privremena mjera dok se ne uspostavi ravnoteža u ustima i ne ostvari bolja saradnja, za postavljanje trajnih ispuna (plombi).
Iskustvo je pokazalo da u velikom procentu takve privremene mjere ostanu i trajne.
Zalivanjem fisura se ni na koji način ne narušava integritet zuba što se kod večine ostalih terapijskih metoda događa.
Zalivanje fisura nije 100% efikasno i jednokratnom ne rješava se problem za svagda.
Neophodne su redovne kontrole, da li je zalivač ispao i njegovo dodavanje, jer se na tim mjestima može razvijati oboljenje.
Ali zalivanje ne može da ubrza ili prikrije karijes, može jedino da ga uspori.
Savremeni materijali čak omogućavaju da se zalivanjem početne kariozne lezije, bez preparacije(“bušenja”) zuba i zaustavi njegovo napredovanje.
Ako zalivač ispadne karijes će se nastaviti da razvija, ali ne i ispod njega, zato su i neophodne kontrole koje i treba da budu uobičajene i to najbolje prema riziku.
