U prirodi koja nas okružuje erozija je vrlo učestao prirodni proces koji možda sam po sebi nije uvijek odmah vidljiv, ali su vidljive njegove posljedice. U prirodi su najčešće vidljive posljedice erozivnog djelovanja vode, leda, vjetra ili gravitacijske sile koji pojedinačno ili zajednički mogu dovesti do primjerice pomicanja dijelova tla (klizišta) ili obale mora, izlokavanja i/ili izglodavanja dijelova Zemljine kore i slično.
Erozija, odnosno erozivne promjene takođe se mogu pojaviti u ljudskom organizmu spolja na koži, ali i unutrašnjosti organizma kao posljedica nagrizajućeg i/ili mehaničkog djelovanja određenih matetrija. Takona primjer postoje erozija sluznice želuca, erozija rožnice oka, erozija materice i slično.
Erozija zuba ili dentalna erozija označava gubitak tvrdih zubnih tkiva čiji je uzrok djelovanje vanjskih (ekstrinzičnih) ili unutarnjih (intrinzičnih) kiselina koje nisu nastale kao posljedica bakterijske aktivnosti.
Upravo je porijeklo tih erozivnih kiselina ono što eroziju zuba razlikuje od zubnog karijesa. Iako i kod erozije i kod zubnog karijesa zbog djelovanja kiselina dolazi do otapanja kristala hidroksilapatita koji gradi tvrda zubna tkiva, osnovna razlika je u tome što kod karijesa kiseline stvaraju karijogene bakterije, dok kod erozije kiseline dolaze iz drugih vanjskih ili unutarnjih izvora.
Za razliku od karijesa gdje postoje (pod)površinske lezije na zubnoj gleđi koje se mogu remineralizovati, erozivne promjene su ponajprije površinska omekšanja gleđi koja se lako troše i nisu sklona remineralizaciji uobičajenim konvencionalnim postupcima. Zubni karijes je lokalizovan na jednom zubu odnosno jednoj ili više zubnih površina. Erozija zuba zahvata više zuba ili grupu zuba odjednom, a katkad i sve zube, što nije slučaj kod zubnog karijesa. Kako kod erozije zuba zbog djelovanja kiselina dolazi do površinskog omekšavanja zubne gleđi, koja tako gubi svoju tvrdoću i otpornost, erodirani zubi se puno lakše i brže troše pri uobičajenim svakodnevnim aktivnostima poput žvakanja hrane, ali i pranja zuba. Erozija zuba koja nije pravovremeno prepoznata može dovesti ne samo do većeg gubitka gleđi, nego i dentina, te izazvati preosjetljivost i bolnost zuba, estetske i druge zdravstvene probleme.
Koliko je erozija zuba česta pojava?
Erozija zuba je u savremenog čovjeka česta pojava i pokazuje tendenciju porasta. Učestalost joj se razlikuje kako među populacijama, tako i među starosnim grupama. Prema podacima iz literature, a zavisno do metodologije i primijenjenih dijagnostičkih standarda, učestalost erozije zuba u opštoj populaciji procjenjuje se od pet pa do više od 30 odsto. U razvijenim zemljama zabilježen je porast broja osoba svih starosnih grupa (i djece i odraslih) sa znakovima erozije zuba.
Zašto i kako nastaje erozija zuba?
Erozija zuba nastaje kao posljedica kontakta površine zuba, odnosno tvrdih zubnih tkiva i kiselih materija. Kada zbog konzumacije kisele hrane i pića vrijednost pH u usnoj duplji postane niži od 5,5, koja se smatra kritičnim pragom, dolazi do demineralizacije (otapanja) zubne gleđi.
Kisele materije u usnoj duplji potiču iz tri izvora:
- Stvaraju ih acidogene bakterije koje postoje u usnoj duplji
- Unose se u usnu šupljinu spolja konzumacijom kisele hrane i pića (ekstrinzične ili vanjske kiseline)
- Dolaze u usnu šupljinu iz želudca povraćanjem (intrinzične ili unutarnje kiseline)
Kiseline koje stvaraju acidogene bakterije uzrokuju zubni karijes, dok ekstrinzične i intrinzične kiseline uzrokuju eroziju zuba.
Ekstrinzične kiseline
Ekstrinzične kiseline potiču iz kiselih pića, kisele hrane, kiselih ljekova odnosno ljekovitih mješavina. Gazirana pića, voćni sokovi svih vrsta i načina pripremanja, vina, piva i sportska pića bez izuzetka bez su kisela i nerijetko imaju pH vrijednost manju od 4,0. Tako sok od narandže ima pH vrijednost 3,4, sok od jabuke 3,4, kafa od 2,4 do 3,8, vino od 2,3 do 3,8, pivo od 4,0 do 5,0 itd. Kod nekih od najpopularnijih gaziranih i energetskih pića vrijednost pH je redovno niža od 3,0.
Konzumacija pojedinih vrsta voća, povrća i druge hrane takođe može znatno sniziti pH vrijednost u usnoj duplji. Tako je pH vrijednost jabuka od 2,9 do 3,5, limuna od 1,8 do 2,4, naranadži od 2,8 do 4,0, paradajza od 3,7 do 4,7, kiselog kupusa od 3,1 do 3,7. Ljekovi poput aspirina i vitaminske mješavine sa vitaminom C takođe mogu izazvati ili pospješiti erozivne promjene.
Podaci iz literature pokazuju da oralno uzimanje narkotika (ecstasya) snižava pH vrijednost u usnoj šupljini i povećava rizik od pojave erozije zuba. Pojedine profesije kao što su radnici u hemijskoj industriji koji rade u okruženju kiselih para (u fabrikama baterija i akumulatora), profesionalni somelijeri, ali i osobe koje često plivaju u bazenima takođe su izložene povećanom riziku od pojave erozije zuba.
Intrinzične kiseline
Intrinzične kiseline u usnu duplju dolaze povraćanjem iz želuca. Želudačna (hlorovodična) kiselina koja se izlučuje u želucu ima pH vrijednost između 1,0 i 3,0 te zato ima izuzetno veliki erodirajući potencijal. Povraćanje može biti izazvano želudačnim (probavnim) tegobama poput gastroezofagealne refluksne bolesti (GERB), ali ga mogu i namjerno provocirati bulimične osobe. Istraživanja su pokazala da je učestalost erozije zuba statistički znatno veća kod osoba sa bulimijom u usporedbi s osobama koje nemaju bulimiju.
Važnu ulogu u eroziji zuba ima pljuvačka jer ona mehanički ispira zube i usnu duplju uklanjajući kiseli sadržaj. Što je izlučivanje pljuvačke veće, veća je i učinkovitost uklanjanja kiselog sadržaja. Osim toga, pljuvačka zbog svog sastava ima i određeni puferski kapacitet, što omogućuje djelimičnu neutralizaciju kiselog djelovanja. Kod osoba koje imaju smanjeno izlučivanje pljuvačke, poput oboljelih od Sjegrenovog sindroma, osoba koje uzimaju određene ljekove, ili osoba koje stare povećava se opasnost od erozivnih promjena.
Kako prepoznati eroziju zuba?
Promjene na tvrdim zubnim tkivima koje upućuju na eroziju laik najčešće može prepoznati prije nego što ona uznapreduje. Međutim, stomatolog erozivne promjene može prepoznati puno prije, što je izuzetno važno za njihovo uspješno liječenje. Kod osoba sa erozijom zuba pregledom usne duplje moguće je pronaći specifične uzorke trošenja zubnih površina koji upućuju na eroziju.
Erozivne promjene obično se najprije uoče na nepčanim i usnenim površinama gornjih sjekutića, te griznim površinama donjih prvih kutnjaka, a potom više ili manje i na ostalim zubima. Kod osoba sa intrinzičnim izvorom kiseline veća je vjerovatnoća da će zbog povraćanja prvi znakovi erozije na sjekutićima biti na nepčanim površinama. Prvi znakovi erozije zuba u početnoj fazi su zaglađene i sjajne zubne površine. Morfološka izbočenja i kvržice na zubima se zaglađuju i postaju manje izbočeni. Rubovi sjekutića postaju tanji i s vremenom gotovo prozirni, i na nekim mjestima nazubljeni. Napredovanjem erozije, inače nevidljiva granica između gleđi i dentina postaje vidljiva jer se gleđ otopila. Na kutnjacima se nakon početnog zaglađivanja kvržica na griznim površinama javljaju plitke i ograničene jamice. Postoji li ispun na zubu, on počinje da štrči i smeta jer se ne otapa kao okolna zubna tkiva. Nakon što se otopila gleđ, zbog djelovanja kiselina, počinje da se otapa i dentin, pa se smanjuje vertikalna dimenzija zuba, a normalna anatomska morfologija zuba nestaje. Kako se smanjuje vertikalna dimenzija zuba, tako se posljedično smanjuje vertikalna dimenzija lica, što može negativno uticati na njegovu cjelokupnu estetiku. Kod osoba s erozijom zuba koje imaju naviku da često konzumiraju tvrdu hranu (npr. orašaste plodove), trošenje zuba i toek razvoja erozivnih promjena može biti znatno brži.
(U sledećem nastavku teksta pročitajte zašto je erozija zuba štetna, kako se liječi i može li se spriječiti)
Tekst je preuzet sa portala zdrav-zivot.com.hr
