Dr. Snježana Kadić, specijalista dječje i preventivne stomatologije koja od 2011. radi kao specijalist dječje stomatologije u Stomatološkoj poliklinici Zagreb, odgovara na najčešća pitanja roditelja iz ordinacije.
Kada djeca počinju dobijati prve zubiće i utiče li majčino ponašanje u trudnoći na formiranje i kvalitet mliječnih zuba?
Djeci počinju nicati mliječni zubi najčešće oko šestog mjeseca života, no mogu se pojaviti i dva mjeseca prije ili kasnije. Nerijetko se dogodi da mliječni zubići ne izrastu do desetog mjeseca, pa i kasnije, što roditelje ne bi trebalo zabrinjavati. Do treće godine života djetetu obično izraste svih 20 mliječnih zubića. Budući da razvoj mliječnih zubića počinje već u šestoj nedjelji intrauterinog života, a trajnih u sedamnaestoj nedjelji, vrlo je važno da se trudnica hrani raznoliko, uravnoteženo i zdravo. Pogotovo je važno da pazi na dovoljan unos kalcijuma, fosfora, proteina te vitamina A, C i D. To da beba trudnici “povlači” kalcijum iz zuba te da zbog toga trudnicama “propadaju” zubi nije istina, to je samo mit. Osim pravilne prehrane, vrlo je važno da trudnica izbjegava unos alkohola i ne puši. Naučno je dokazano da pušenje u trudnoći za 20 do 30 odsto povećava rizik od pojave rascijepa usana i nepca kod novorođenčadi.
- Od kojeg doba roditelji trebaju voditi brigu o zubićima?
Za mliječne zubiće potrebno se brinuti čim niknu. Dovoljna je mala četkica za zube, prilagođena njihovom dobu, a pasta za zube počinje se koristiti tek nakon druge godine života, i to u količini zrna riže. Kada dijete nauči ispljunuti, a to je oko treće godine, na četkicu treba staviti paste u količini koja odgovara zrnu graška. Najbolje je malo dijete sjesti u krilo tako da vam je okrenuto leđima, a da mu je glava naslonjena na vaša prsa. Perite zube ispred ogledala tako da oboje vidite što se i kako radi. Temeljito operite vanjske i unutrašnje površine zuba. Kad niknu mliječni kutnjaci, čvrstim pokretima naprijed-nazad operite i njihove grizne površine. Većem djetetu treba prati zube stojeći ili sjedeći ispred njega, dijete neka je okrenuto licem prema roditelju. Zubi se obavezno peru barem dva puta dnevno, nakon glavnih obroka i obavezno prije spavanja. Nakon pranja zubića djetetu možete dati samo vodu, a ako baš želi popiti mlijeko ili pojesti keks, ponovno mu operite zube. Majke koje doje djecu, a kojima su već izrasli zubići, trebale bi im nakon noćnog hranjenja prebrisati zubiće čistom gazom navlaženom vodom. Djetetu treba prati zube i nadzirati njegovo pranje do sedme godine.
S djecom je lijepo raditi, kaže stomatologinja, ipak, mi odrasli, trebali bismo više voditi brigu o zdravlju njihove usne šupljine.
- Kako prehrana utiče na kvarenje mliječnih zuba?
Ako dijete jede previše slatkiša ili pije previše sokova, vrlo će se brzo pojaviti karijes na mliječnim zubićima, pogotovo ako se zubi premalo peru. Karijes nastaje tako što se kariogene bakterije koje imamo u ustima hrane ugljenim hidrtima (pogotovo “vole” rafinirane šećere iz slatkiša i sokova te se stvaraju kiseline koje razaraju površinu cakline). Bakterije tada prodiru sve dublje i dolazi do širenja karijesa.
Zato je važno pravilnim i redovnim pranjem ukloniti plak sa zubića, jer upravo je on stanište kariogenih bakterija. Takođe, važno je djeci ograničiti unos šećera u hrani ili piću. Kariogene bakterije ne koriste samo šećer iz klasičnih slatkiša nego i iz hrane koja se i ne smatra opasnom po zubiće, a to su žitarice, slatka peciva, pekmezi, palačinke, pudinzi, voćni jogurti, kolači… Dobra alternativa slatkišima je voće. Glavno piće trebala bi biti voda. Sokovi, posebno gazirani, sadrže velike količine otopljenog šećera.
- Treba li koristiti paste s fluorom ili ne? Kada se djetetu može prepustiti da samo opere zube?
Do treće godine zubići se mogu četkati samo četkicom, bez zubne paste, no ako je dijete sklono karijesu ili ga već ima, obavezno treba koristiti dječja zubna pasta s fluorom u količini zrna riže. Tek nakon šeste godine može se staviti na četkicu otprilike jedan centimetar paste. Većina dječjih zubnih pasti sadrži fluor, za koji je znanstveno dokazano da povećava otpornost cakline na karijes i tako smanjuju karijes za 24 odsto. Četkicu treba mijenjati najmanje svaka tri mjeseca, a ako je potrebno i češće (kada vidite da su se vlakna četkice počela širiti u stranu).
- Kada je vrijeme za prvu posjetu zubaru?
Čim počnu nicati mliječni zubi, oko šestog mjeseca života. Redovne kontrole trebaju biti svaka tri mjeseca kod djece s visokim rizikom od karijesa, odnosno najmanje svakih šest mjeseci kod ostale djece. Ne smije se čekati da dijete zaboli zub pa da ga roditelji prvi put odvedu stomatologu. Tokom prve posjete stomatolog će samo pogledati usnu šupljinu djeteta i zubiće ako su niknuli. Objasniće roditeljima redoslijed nicanja mliječnih zuba, uputiti ih u održavanje higijene i upozoriti ih da djeci noću ne daju bočicu sa slatkim tečnostima jer će to dovesti do pojave tzv. karijesa bočice. Radi se o karijesu koji se javlja izuzetno brzo i roditelji ponekad kažu da zubići izrastaju takvi, već destruirani karijesom. To nije tačno jer svakom djetetu izrastu zdravi mliječni zubići. Bolest prvo zahvaća gornje sjekutiće, a zatim i kutnjake. Karijes bočice počinje kao pojava bijelih mrlja ili bijele linije u području uz gingivu gornjih sjekutića te napreduje u prave rupice, odnosno defekte u caklini kada počinje poprimati smeđu boju te prelazi na dentin, tkivo ispod cakline. Zato nakon godinu dana dijete treba učiti da pije iz čaše. Roditelje takođe upozoravamo da ne koriste pribor za hranu koji koriste djeca te da nikako ne ližu djetetovu dudu (koja je npr. pala na pod pa da je “očiste”) jer se na taj način prenose kariogene bakterije iz njihovih u djetetova usta.
Mnogi roditelji ne znaju kako brigu o zubima kod djece treba voditi od trenutka od kad su iznikli.
- Kako roditelji mogu pozitivno uticati na dijete da održava higijenu i da se ne boji posjeta zubaru?
Najbolje bi bilo kada bi cijela porodica, barem naveče, u kupatilu zajedno prala zube. Pretvorite vaše večernje četkanje zuba u igru, na primjer ko će duže izdržati prati zube. Djecu treba pustiti da prvo sama operu zube pod vašim nadzorom, a onda vi uzmite četkicu i operite ih još jednom jer mala djeca najčešće samo žvaču i grickaju četkicu.
Isto vrijedi i za strah od odlaska stomatologu. I ovdje vi morate biti primjer! Dijete sve gleda i sluša, upija vaše riječi i izraze lica. Stoga se, kad idete stomatologu, nemojte hvatati za glavu i govoriti “joj, sutra moram zubaru, užas” jer će tada vaše dijete misliti da ste u strahu i da idete na mjesto koje je užasno, pa će se i ono početi bojati. I nemojte stalno djetetu ponavljati i uvjeravati ga da “se ne boji” i “da ga neće ništa boljeti” jer ćete postići kontraefekat. Odnosite se prema odlasku stomatologu kao i prema odlasku u vrtić ili nekoj drugoj obavezi, bez staha, ali i euforije.
Svojim primjerom šaljemo djeci poruku – ta poruka može biti pozitivna, ali i negativna, stoga treba pripaziti što izgovaramo u njihovoj blizini.
- Postoje li neki trikovi kojima se može umiriti dijete koje je došlo stomatologu, a boji se pregleda?
Svako je dijete individua i zahtijeva jedinstven pristup, čak i blizanci. Vodim se, prije svega, idejom da stomatolog mora biti i djetetov prijatelj. Uvijek se “spustim” na djetetovu razinu i pokušam im razgovorom odvući pažnju te na taj način obično razbijem led. Trudim se da u ordinaciji bude veselo i da se druga djeca smiju dok su na stomatološkoj stolici. Važno je ići korak po korak i dijete upoznati sa svime u ordinaciji, pričati mu što čemu služi i pokazati što ćemo raditi, najprije na sebi ili roditelju pa na njegovom prstiću i tek onda u ustima. Obično dopustim da je roditelj s djetetom u ordinaciji, ali ima primjera kada je roditelje više strah nego dijete i tada ih zamolim da pričekaju u čekaonici.
-
Kako izgleda popravka zuba kod male djece? Daje li se anestezija ili ne?
Popravka zuba kod djece slična je kao i kod odraslih. U našoj dječjoj ordinaciji radimo sa svrdlima za mikropreparaciju, koja su gotovo pa bezbolna, a ako mislim da bi zahvat mogao biti bolan, dajem lokalnu anesteziju. Djeci prije davanja lokalne anestezije sve objasnim, pokažem im i špric, odnosno karpulu u kojoj se nalaze “čarobne kapi” koje će uspavati njihov zubić i koji onda dok “spava” neće ništa osjetiti, a probudit će se zdrav i popravljen. Na svojoj rukavici pokažem im kako će kapi iz igle jedna po jedna izlaziti kroz iglicu i uspavljivati zubić. Tako dijete ne gubi povjerenje jer mu se ne laže. Prije davanja anestetika, kao i prije bilo kojeg drugog zahvata, roditelj ispunjava upitnik o zdravstvenom stanju djeteta, u kojem detaljno bilježimo njegovu opštu zdravstvenu anamnezu, a dozu anestetika uvijek prilagodim dobu i težini djeteta.
- Utiče li cucla ili sisanje prsta na formiranje zubića i u kojoj mjeri?
Sisanje prsta, najčešće palca, smatra se navikom koja može dovesti do poremećaja u položaju zuba. Dolazi do prednjeg otvorenog zagriza (povećan okomiti razmak između gornjih i donjih sjekutića), naginjanja gornjih sjekutića prema naprijed, povećava se horizontalni razmak između gornjih i donjih sjekutića te se razvija eventualni stražnji križni zagriz. Ako sisanje prsta prestane do sedme godine, odnosno do početka nicanja trajnih sjekutića, zubići se sami isprave. Ali, ako se ta navika nastavi kad počnu nicati trajni sjekutići, tada će za ispravljanje biti potreban ortodontski tretman, ali tek kad dijete prestane sisati prst. Istu stvar može uzrokovati i produženo cuclanje, dakle iza treće godine, ali su te promjene u zagrizu obično blaže.
- Kakvo je zdravstveno stanje zuba kod djece u Hrvatskoj?
Stanje oralnog zdravlja kod djece u Hrvatskoj jako je loše. Indeks kojim se mjeri stanje oralnog zdravlja u svijetu je KEP indeks (K kao kariozni zubi, E kao ekstrahirani ili izvađeni zubi i P kao plombirani zubi). U razdoblju od 1991. do 2013. godine prosječni KEP indeks za Hrvatsku je iznosio 6,69, a u istom je periodu za europske zemlje bio 2,35. Malo je bolja situacija u većim gradovima.
U Zagrebu je, na primjeri, taj indeks iznosio 4,1 kod djece dobi od sedam do 14 godina. Da je stanje alarmantno, govori i činjenica da kolege s oralne hirurgije poliklinike kažu da nikad nisu vadili više kutnjaka kod djece nego sada, što je sve posljedica teških karijesa i nebrige za oralno zdravlje.
I konačno… Što kad vaše dijete izbije zub?
Stavite zub u mlijeko i jurite kod prvog stomatologa.
Vrlo se često dogodi da djeca udare zubiće, najčešće u igri i sportu. Jedna od najčešćih trauma u mliječnoj denticiji je luksacija, odnosno rasklimavanje zubića, te intruzija, odnosno utiskivanje zubića u kost.
Zubić se može spasiti, no potrebno je pravovremeno reagovati, kaže doktorica.
Ako se dogodi trauma, treba hitno otići stomatologu koji će procijeniti treba li rasklimane zubiće povezati u splint (rasklimani zub ili zubi se povežu kompozitom i žicom za zdrave, čvrste zube) ili će biti dovoljan RTG snimak, mekša hrana i pojačana oralna higijena.
U slučaju utiskivanja mliječnog zuba, nije potrebno njegovo izvlačenje, on najčešće sam ponovno iznikne na svoje mjesto kroz nekoliko mjeseci. U slučaju izbijanja mliječnog zuba, ne treba ga vraćati u njegovu alveolu odnosno remplantirati jer postoji opasnost od oštećenja trajnog zametka koji se nalazi u kosti iznad korijena mliječnog zuba.
No, ako se radi o izbijanju trajnog zuba, onda ga treba odmah staviti ili u slinu, fiziološku otopinu ili mlijeko (nikako ga se ne smije ostaviti na suhom ili zamotati u maramicu) i što hitnije otići prvom stomatologu koji će ga vratiti na njegovo mjesto.
Ako je stomatolog daleko, potrebno je što manje dirati zub, isprati ga pod mlazom hladne vode i pokušati ga vratiti u usta na njegovo mjesto. Ovdje se radi zaista o minutama jer ako je trajni zub duže od pola sata, odnosno sat vremena na suvom, njegova remplantacija je uzaludna i on će nakon nekog vremena ispasti sam.
Izvor: zivim.hr
