Autor: doc. dr sci. Predrag Knežević, dr. med., maksilofacijalni hirurg, plastični hirurg glave i vrata
Nakon rođenja djeteta s rascjepom usne i nepca roditelji su zabrinuti i traže odgovore na mnoga pitanja. Osim što narušava izgled, rascjep utječe i na funkcije, ponajprije hranjenja i disanja. Kako se liječi problem koji u narodu zovemo “zečja usna”?
Rascjepi usne i nepca jedna su od najčešćih malformacija u području glave i vrata. Pogrdni naziv za rascjep usne jest “zečja usna”, a za rascjep usne i nepca “vučje ždrijelo”. Prije su djeca rođena s tom malformacijom na neki način bila obilježena u društvu za cijeli život, i zbog svojega nagrđenog izgleda, ali i zbog narušenih funkcija, u prvome redu govora, a katkad i sluha.
Djeca su operisana u raznim bolnicama, različitim hirurškim tehnikama te od različitih hirurških specijalističkih struka, a tokom rasta nisu redovno kontrolisana te zbog toga konačni rezultat liječenja nije bio zadovoljavajući. No, osim hirurškog liječenja, za habilitaciju osoba s rascjepom potreban je timski pristup i praćenje djeteta od rođenja pa do završetka njegovog rasta. Samo takav pristup liječenju omogućuje uspješan rezultat, odnosno da se djeca rođena s nekim od oblika rascjepa usne i nepca, nakon liječenja ni po čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka.
U timu za liječenje, osim maksilofacijalnog hirurga koji koordiniše ostale članove tima, sudjeluju neonatolog, pedijatar, ortodont, logoped, otorinolaringolog-audiolog, stomatolog, psiholog te socijalni radnik.
Rođenje djeteta sa rascjepom – Uputi na početku
Nakon rođenja djeteta s rascjepom usne i nepca roditelji su zabrinuti i traže odgovore na mnoga pitanja. Osim što narušava izgled, rascjep utiče i na funkcije, ponajprije hranjenja i disanja. Prvih nekoliko dana nakon rođenja roditelji se boje za osnovnu djetetovu egzistenciju i pitanja se odnose na to hoće li beba moći disati i hraniti se, te osjeća li bol kod hranjenja. U tim prvim danima važno je umiriti majku. Osim razgovora s maksilofacijalnim hirurgom koji će joj objasniti tok liječenja, vrlo je važno uputiti majku u način hranjenja bebe.
Hranjenje djeteta
Svaka beba s rascjepom, nezavisno od izgleda i veličine rascjepa, može se hraniti na usta. Bebe kod većih rascjepa nepca ne mogu se dojiti jer se ne može napraviti dovoljan potisak, ali svakako mogu jesti sa cuclom. U prvim danima života dijete se može hraniti i nazogastričnom sondom, ali svakako treba podržavati prehranu na usta. Treba imati dosta strpljenja, omogućiti bebi da se odmori, katkad i “bljucne” nešto mlijeka, zakašlje se ili kihne.
Treba je hraniti u povišenom/sjedećem položaju i oborke nuditi češće. Takođe je s vremena na vrijeme potrebno napraviti nešto veću rupicu na cucli ili povremenim laganim pritiskom prstom na nju pomoći pri hranjenju. Nakon hranjenja dobro je ukapati nekoliko kapi fiziološkog rastvora u nosnice.
Vrlo važnu ulogu u prvim danima života imaju sestre na neonatološkim odjelima ili hirurškim odeljenjima gdje se liječe djeca s rascjepima. One imaju veliko iskustvo te savjetima mogu pomoći majci. Nema uopštenog savjeta ni recepta za hranjenje, no s vremenom mama i beba pronađu način prehrane koji im najbolje odgovara. U prvim sedmicama važno je uz pomoć pedijatra pratiti dobijanje na težini.
Razlozi nastanka rascjepa
Rascjep može zahvaćati samo usnu, samo nepce, ili oboje. Takođe može biti samo na jednoj strani, ili obostrano. Rascjepi usne i nepca mogu biti izolovana malformacija, a mogu nastati u sklopu genskog poremećaja ili sindroma. Postoji nekoliko teorija o nastanku rascjepa, no do danas uzroci nisu potpuno razjašnjeni.
Svako od nas tokom ranog embrionalnog razvoja prolazi “kroz fazu rascjepa”. Usna šupljina nastaje spajanjem parnih nastavaka lica i nepca. U prvom tromjesečju trudnoće dolazi do njihovog spajanja. Zašto se intrauterino kod jednog na pet stotina djece ne spoji usna i nepce, nije poznato. Važnu ulogu u nastanku rascjepa ima genetika i takozvani vanjski činioci (alkohol, pušenje i pojedini ljekovi).
Prema pojedinim istraživanjima, na dodatni unos folne kiseline i vitamina B6 gleda se kao na prevenciju, pogotovo kod porodica s genetskim sklonostima nastanka rascjepa. Folnu kiselinu treba uzimati prije začeća, u dogovoru s ginekologom koji će preporučiti doze. No, preventivna uloga folne kiseline nije u potpunosti razjašnjena i prema drugim istraživanjima nema važnu ulogu u sprječavanju nastanka rascjepa.
Liječenje rascjepa
Današnje hirurške tehnike i napredak anestezije omogućuju odlične post operativne rezultate. Liječenje počinje već nekoliko dana nakon rođenja. Kod potpunih rascjepa usne i nepca, desetak dana nakon rođenja, bebama se uzima otisak gornje čeljusti. Na temelju otiska izrađuje se pločica poput proteze. Pločica olakšava hranjenje, no njena glavna uloga je da usmjerava udaljene segmente čeljusti jedan prema drugom te na taj način smanjuje opseg rascjepa. Roditelji dobiju uputstva o postavljanju pločice (trebala bi biti stalno u usnoj šupljini), te o higijeni usne duplje i čišćenju pločice. Pločica se obično nosi do prve operacije.
Kad je vrijeme za operaciju
Prvi hirurški akt izvodi se u dobu od oko tri mjeseca starosti djeteta. Beba mora ispunjavati još neke, u prvome redu anesteziološke kriterijume. Tjelesna težina mora biti najmanje pet kilograma, dok krvna slika ne smije pokazivati znakove anemije. No, nezavisno od tih kriteijuma, za operaciju je najvažnije da beba bude zdrava i dobrog opšteg stanja.
Hirurgija liječenja rascjepa specifična je po tome što se konačni učinak liječenja vidi puno kasnije nakon zahvata. Operacije se izvode rano, s nekoliko mjeseci starosti djeteta, ali estetski i funkcijski rezultati hirurgije definitivni su sa završetkom rasta. Hirurške tehnike trebaju da omoguće što bolji estetski i funkcijski rezultat, a pri tome što manje uticati na rast i razvoj lica. Ne samo da je hirurško liječenje rascjepa specifično zbog rasta i razvoja, nego je i svaki rascjep specifičan sam za sebe. Zbog toga po pravilu liječenju ne treba pristupiti shematski i standardizirano, nego individualno svakom djetetu.
Operacija
Operacije rascjepa nazivamo plastikom usne i nepca, no to ne podrazumijeva ubacivanje “stranih materijala” u mjesto rascjepa, već oblikovanje. Kod rascjepa usne ništa ne nedostaje, samo je postavljeno na “krivom” mjestu. Kirurške tehnike omogućuju oblikovanje usne, nosa i nepca vlastitim tkivom djeteta uz poštivanje anatomskih odrednica te smještanje ožiljaka na najmanje vidljivim mjestima (prirodni anatomski “žljebovi” ili “brazde”). Operacije se izvode u općoj anesteziji. Primarne hirurške operacije oblikovanja usne i nepca najčešće se izvode u nekoliko navrata zbog što manjeg utjecaja na rast, ali i zbog sigurnosti za bebu.
Prva je operacija plastika usne s tri mjeseca starosti djeteta. Plastika nepca izvodi se obično u dva navrata (odvojeno meko i tvrdo nepce). Nepce je obično zatvoreno do djetetove druge ili treće godine. Današnje tzv. atraumatske kirurške tehnike omogućuju gotovo nevidljive ožiljke na usni. No, svaki organizam individualno reaguje na ožiljke te se katkad, uglavnom prije polaska u školu, ožiljci koriguju sekundarnim hirurškim zahvatima. Ne treba se žuriti s ranim korekcijama jer to može dovesti samo do još izraženijeg ožiljka.
Tko sudjeluje u liječenju
Vrlo rano u liječenje treba uključiti logopeda, ortodonta i audiologa. Katkad i nakon zatvaranja nepca djeca mogu imati česte upale uha te smetnje sa sluhom. Audiolog tada odlučuje o postavljanju tzv. aerizacijskih cjevčica u bubnjić koje će spriječiti moguće komplikacije sa sluhom. Logoped će pomoći roditeljima savjetima preoperativno kako prihvatiti svoju bebu te će ih pripremiti na to da će ona možda imati govorne poteškoće koje će se postoperativnom logopedskom terapijom ukloniti. Ortodont je odgovoran za praćenje rasta i razvoja mliječnih i trajnih zubi. Cilj ortodontskog liječenja jest posložiti sve zube uz dobre međučeljusne odnose. Potpuno izlječenje djece s rascjepima podrazumijeva oblikovanje usne, nosa i nepca, uspostavljanje normalne funkcije sluha, govora, zubnog statusa te cjelokupne psihosocijalne integracije − što je zasluga dobro koordinisanog timskog liječenja. Važno je da tokom liječenja roditelji imaju puno povjerenje u tim specijalista koji liječi dijete i da daju potporu djetetu tijekom cjelokupnog liječenja.
Izvor: roditelji.hr
