Implantati su u savremenoj stomatologiji postali nezaobilazan dio ponude gotovo svih stomatoloških ordinacija. I pored, za naše standarde, visokih cijena za ovu vrstu terapije, implantaske nadoknade veoma u popularne kod pacijenata kako zbog estetskih, tako i zbog karakteristika funkcionalnosti. U tekstu koji slijedi pročitajte koje su to vrste protetskih nadoknada na implantatima, indikacije i prednosti ovih vrsta nadoknada.
Fiskni protetski radovi na implantatima
Pod fiksne protetske radove na implantatima svrstavamo sve radove koji se cementiraju na implantate i pacijent ih ne može samostalno skinuti. Dobre strane ovakvih radova su osjećaj čvrstoće i sigurnosti koje pružaju pacijentu, a loša strana što je održavanje higijene malo komplikovanije nego kod radova koje možete svakodnevno skinuti i počistiti. Kako je higijena oko implantata glavni faktor koji određuje njihovu trajnost, pacijenti sa ovakvim oblikom terapije moraju biti jako dobro upoznati sa metodama održavanja higijene, a i obavezne su posjete stomatologu barem svakih šest mjeseci. Doktor pri kontroli može skinuti rad sa implantata i temeljno očistiti implantat i protetski rad.
Krunice na implantatima
Najčešći i najjednostavniji oblik implantološke terapije je nadoknada jednog izgubljenog zuba implantatom. Sam zahvat je rutinska operacija u lokalnoj anesteziji koju iskusni kliničar može izvesti u 20 minuta uz minimalnu neprijatnoast za pacijenta tokom i nakon zahvata. Glavna prednost ove terapije je što nije potrebno izbrusiti susjedne zube i napraviti most, već pacijent dobija novi zub na mjestu izgubljenog koji u potpunosti nadoknađuje prirodni. Ovako se izbjegava glavni nedostatak mosta, a to je teško čišćenje oko zuba koji se nadomještava te pacijent može temeljno i efikasno čistiti područje oko implantata. Opasnost za trajnost ovakvog rada leži u cementiranju krunice na abatment u ustima. Zbog karakteristika cementa, nekada je stomatologu teško temeljno da očisti stvrdnuti cement iz područja oko implantata, što često dovodi do upala i konačnog gubitka kosti oko implantata. Danas se nadoknada jednog zuba sve više usmjerava na tzv. krunice na vijak. To su krunice koje se cementiraju na abatment izvan usta i taj spoj se može savršeno ispolirati, a na griznoj površini imaju otvor kroz koji stomatolog krunicu uvija na implantat. Tako se krunica prilikom kontrole može skinuti i temeljno očistiti, a ako je potrebno na njoj se mogu i izvršiti korekcije oblika ili boje.
Mostovi na implantatima
Ovakav oblik protetskog rada podrazumjeva nadoknadu dva ili više zuba ugradnjom većeg broja implantata. Ovdje postoji jedno kontraverzno područje, a to je povezivanje implantata sa zubima. Neki autori nisu dokazali nikakve štetne posljedice, kako za zub tako i za implantat, dok drugi izričito zagovaraju izbjegavanje takvog povezivanja. Izvor problema je u tome što je zub sa viličnom kosti povezan pomoću ligamenta i ima određeni pomak prilikom žvakanja, a implantat je vezan direktno za kost te kod njega ne postoji takav pomak. Ako povežemo dva predmeta od kojih jedan ima pomak, a drugi nema, vjerovatnost je da će doći do štetnih djelovanja na jedan od ta dva dijela sistema. Pošto nema jedinstvene preporuke, odgovornost je na stomatologu da procijeni da li je povezivanje zuba i implantata opravdano u određenom slučaju.
Najčešći oblik terapije mostovima na implantatima je jednostrana ili obostrana nadoknada zadnjih zuba. Ako nedostaju tri zuba (npr. četvorke, petice i šestice) dovoljno je ugraditi dva implantata, jedan na položaj prednjeg i jedan na položaj zadnjeg zuba koji nedostaje i povezati ih mostom od tri člana.
Najopsežniji oblici terapije mostovima na implantatima su „All-on-4“ i „All-on-6“. Ovi oblici terapije su izvrsno rješenje za pacijente kod kojih je prisutno malo preostale kosti, a želi se izbjeći dugotrajna nadogradnja kosti te pacijent ne želi protezu na skidanje. Temelji se na preciznoj CT dijagnostici kojom se planira položaj i nagib implantata u preostaloj količini kosti. Cijeli zahvat je gotov za jedan do dva sata i izvrsna strana ovakvog rada je da pacijent već u istom danu nakon ugradnje implantata može dobiti privremene mostove što odmah vraća samopouzdanje pa se pacijent vrlo brzo privikava na nove zube. Nakon vremena potrebnog za srastanje implantata sa kosti, izrađuje se trajni rad od akrilata (redukovana proteza bez nepca) ili keramike (pravi most). Koju od ove dvije metode odabrati, zavisi od količine preostale kosti, ali i od finansijske mogućnosti pacijenta. Ako pacijent ima dovoljno kosti i može platiti taj oblik terapije, preporučuje se ugradnja većeg broja implantata jer će takav rad biti dugotrajniji i ugodniji za pacijenta.
Mobilni protetski radovi na implantatima
Ovaj oblik protetske terapije podrazumjeva potpune proteze koje se pričvršćuju na implantate, ali ih pacijent može svakodnevno samostalno skidati i održavati higijenu oko implantata. Na njega se često odlučuju pacijenti koji već nose potpune proteze, ali nisu zadovoljni čvrstoćom njihovog nalijeganja. Broj implantata koji je potreban za stabilizaciju proteze ponovo određuje stanje kosti i finansijsko stanje pacijenta. Najmanji mogući broj implantata potrebnih za stabilnost proteze je dva implantata po vilici. U gornjoj vilici je količina od dva implantata možda čak i ispod minimuma, jer zbog oblika i same građe vilice takav rad ne može biti garantovano dugotrajan, ali ako je to jedina moguća opcija i pacijentu olakšava život, nije za odbaciti. U donjoj vilici je minimalan broj od dva implantata dovoljan. Iz statičkih i funkcijonalnih razloga, ugradnja četiri implantata po vilici (dva na mjesto očnjaka i dva na mjesto prvih kutnjaka) se smatra idealnom količinom i uspješnost takvog protetskog rada je vrlo visoka.
Sama veza proteze za implantat se osigurava pomoću posebnih vrsta abatmenta kao što su lokatori, kugle, prečke, teleskopi i sl. Kod svih oblika veza jedan dio se nalazi na implantatu, a drugi u protezi te se proteza mehanički veže jednim na drugi. Veza treba biti dovoljno čvrsta da protezu održava na ležištu prilikom govora i žvakanja, a opet dovoljno popustljiva kako bi pacijent mogao protezu skinuti i održavati higijenu.
Autor: Mato Paljetak dr.med.dent.; Izvor: Moj stomatolog.hr
