WWW – Bijeljenje zuba je sada svjetski trend koji postaje ustaljena usluga u većini stomatoloških ordinacija. Prenosimo neke od razloga za i protiv ovog tretmana kako bi čitaoci imali više činjenica na umu prije nego što se odluče za takvu intervenciju.
Pacijenta treba upoznati s dostignućima i eventualnim posljedicama stomatološkog tretmana tokom izbjeljivanja zuba, jer nisu svi kandidati za izbjeljivanje zuba. Posljednjih desetak godina pacijenti i stomatolozi pokazuju sve veće zanimanje za izbjeljivanje zuba, tj. postupak kojim se posvjetljuje boja zuba. Trend izbjeljivanja od tada raste, pa se na tržištu pojavljuju različiti materijali, kao i nove, jednostavnije i djelotvornije metode izbjeljivanja. Razlikujemo izbjeljivanje vitalnih i avitalnih zuba.
Kod svih metoda i materijala za izbjeljivanje odvija se isti hemijski proces, a to je oksidacija. Materijal koji se uglavnom koristi za izbjeljivanje je karbamid peroksid. Uspješno izbjeljivanje zavisi od nekoliko parametara: dobro uzete anamneze, pažljivog pregleda kojim se, između ostalog, utvrđuje postojanje indikacija i kontraindikacija za izbjeljivanje, ispravne dijagnoze i, na kraju, dobro razrađenog plana radi postizanja optimalnog rezultata. U većini slučajeva može se postići značajno posvjetljenje boje zuba, iako konačan rezultat zavisi od vrste diskoloracije.
Nekoliko uzroka promjene boje zuba:
• Spoljne diskoloracije – Nastaju na površini zbog pojačanog konzumiranja čaja, kafe, crnog vina, jakih začina, pušenja cigareta itd. U početnom, tj. ranom stadijumu mogu da se odstrane zubnim pastama, profesionalnim čišćenjem abrazivnim pastama ili peskiranjem zuba. Međutim, tokom godina diskoloracije postaju sve intenzivnije i sve se teže odstranjuju, tako da se u tim slučajevima, pod uslovom da površina zuba nije oštećena, izbjeljivanjem mogu da postignu dobri rezultati.
• Unutrašnje diskoloracije – Posljedica su taloženja hromogenog materijala u dentin i površinu. Takve diskoloracije mogu nastati preruptivno (prije rođenja) i posteruptivno (posle rođenja). Tako, na primjer, primjena antibiotika tetraciklina u drugom tromjesečju trudnoće dovodi do taloženja tetraciklina u strukturu zuba tokom kalcifikacije zubnog zametka djeteta. Razlozi diskoloracije avitalnih zuba najčešće su povezani s traumom zuba i nekrozom pulpe. Naime, trauma zuba može prouzrokovati krvarenje unutar zubne pulpe i ne mora odmah dovesti do njene nekroze. Ali, ako nastane nekroza pulpe, dolazi do razgradnje pulpnog tkiva, kad organski molekuli mogu da prodru kroz dentinske kanaliće u dentin.
• Posljedice terapijskog postupka – Neki od razloga su nepotpuno odstranjivanje pulpnog tkiva u komorici zuba prilikom trepanacije, kada dio tkiva zaostane i postane nekrotičan, što je najčešće slučaj s prednjim zubima: loše punjenje korjenskih kanala, pogotovo starim materijalima za punjenje, npr. cink-oksid-eugenol pastama, stare amalgamske plombe, pogotovo one koje su postavljene bez podloge, što dovodi do sivkaste prebojenosti zuba.
Kontraindikacije za postupak izbjeljivanja – To je prvo starost pacijenta.
Donja starosna granica su pacijenti stariji od deset godina, a gornje granice nema. Stariji pacijenti, međutim, moraju biti svjesni činjenice da površina korjena zuba ostaje tamnija u odnosu na izbjeljenu krunu zuba. Izbjeljivanje se ne preporučuje trudnicama. Sem toga, navike kao što su pušenje, često konzumiranje kafe, čaja i crnog vina tokom tretmana usporava postupak, a nakon izbjeljivanja skraćuje dugotrajnost postignutog rezultata.
Šta se može očekivati
Prije samog postupka pacijenta treba upoznati s dostignućima i eventualnim posledicama stomatološkog tretmana tokom izbeljivanja. Naime, nisu svi pacijenti kandidati za izbeljivanje. Zubi sa žutim i žuto-smeđim nijansama lakše se izbjeljuju nego oni plavo-sivih nijansi. Takođe, diskoloracije prouzrokovane tetraciklinskim antibioticima izbjeljuju se znatno teže uz dalji tretman i kombinovanje tehnika.
Izbeljivanje vitalnih zuba
Za izbjeljivanje kod kuće, koje se najviše preporučuje pacijentima, koriste se preparati karbamid peroksida, u koncentraciji do najviše 22 posto. Neki proizvodi sadrže fluor i kalijum nitrat, koji dodatno djeluju kao zaštita od preosjetljivosti. Prije samog izbjeljivanja potrebno je uzeti anamnezu, napraviti detaljan pregled zuba i parodonta, sanirati karijesne lezije i plombe s lošim rubnim zatvaranjem, odstraniti tvrde i meke naslage i ispolirati zube, odrediti nijansu zuba po ključu boja te uzeti otisak za izradu individualnih kašika. Prilikom predaje kačike i materijala za izbjeljivanje, pacijenta treba detaljno obavijestiti o nanošenju kašike s gelom na zubni niz. Važno je napomenuti da, ako pri stavljanju kašike dođe do pojave bola ili bolnog hlađenja na zubima, kašiku treba odmah skinuti, oprati zube te se javiti stomatologu. Kontrola je potrebna kroz dva do tri dana.
Najčešće nuspojave pri vitalnom izbjeljivanju su preosjetljivost zuba i oštećenja zubnog mesa. Uglavnom je riječ o laganoj preosjetljivosti koja prestaje ubrzo nakon završetka tretmana, tokom 24 do 48 sati. Pacijentu se na nekoliko dana može dati i preparat za desenzibilizaciju. Međutim, ako se pojave bol i nepodnošljivo hlađenje, postupak treba odmah prekinuti, a u kašiku se stavlja materijal za desenzibilizaciju na bazi kalijum nitrata koji djeluje trenutno.
Izbeljivanje nevitalnih zuba
Najčešći uzrok diskoloracije nevitalnih zuba je propadanje pulpnog tkiva praćeno krvarenjem, što je česta posljedica traumatske ozlede. Uz to, diskoloraciju mogu izazvati i ostaci pulpnog tkiva nakon lošeg endodontskog tretmana korjenskog kanala. Međutim, bez obzira na uzrok, stepen diskoloracije direktno je povezan s vremenom između gubitka vitaliteta pulpe i početka terapije. Drugim riječima, što je to je vrijeme duže, penetracija u dentinske tubuluse je dublja, a diskoloracija jača. Zato je prvi uslov za uspješno izbjeljivanje nevitalnih zuba korektno izvedena endodontska terapija.
Kod same tehnike izbjeljivanja od naročite je važnosti dobro zaštititi ulaz u korjenski kanal. Materijal koji se u tom slučaju koristi je 35-postotni karbamid peroksid. Što se tiče same tehnike, nakon izolacije mekih tkiva materijal se nanosi u kavitet zuba i na spoljnu površinu zuba, i ostavi da djeluje nekoliko minuta. Zub se nakon toga dobro ispere i posuši te se provjeri boja. Postupak se može ponoviti još dva puta po desetak minuta. Ako je potrebno, postupak se ponavlja sljedeći dan. Kad postignemo željenu boju, slijedi razdoblje stabilizacije boje, i nakon 10 do 14 dana izrađuje se ispun (plomba).
Najnovija metoda izbjeljivanja je primjena CO2 lasera, kojim se za 10 minuta u ordinaciji boja zuba mijenja za dvije nijanse. Na kraju je važno reći da se, uz pridržavanje upustava, samodisciplinu i nepretjerivanje u primjeni gela za izbjeljivanje, postižu zadovoljavajući rezultati bijeljenja, uz učinke koji gotovo nisu štetni na samu strukturu zuba.
