fbpx
NaslovnaIntervjuIntervju – dr sci. Ana Pucar, dr stom.: Redovne posjete stomatologu najbolji...

Intervju – dr sci. Ana Pucar, dr stom.: Redovne posjete stomatologu najbolji način za očuvanje zdravlja usne duplje

- Advertisement -

“Usna duplja obezbeđuje idealne uslove za razvoj mikroorganizama u formi biofilma. U ovom trenutku se smatra da su naša usta domaćin za nekih 500 do 1000 različitih vrsta mikroba – dominiraju bakterije, ali su prisutni i virusi i gljivice. Zub koji predstavlja čvrstu površinu uronjenu u  toplu, vlažnu sredinu, je mesto nakupljanja biofilma. Kada tome dodate i hranljive materije dobijamo idealne uslove za razvoj mikroorganizama. Naš posao jeste da se konstantno borimo protiv bolesti koje su uzrokovanje oralnom mikroflorom”, kazala je za portal Stomatologija.me dr sci. Ana Pucar, vanredni profesor Klinike za parodontologiju i oralnu medicinu u Beogradu.

Sa dr Pucar smo razgovarali problemima koje mogu da naprave mobilne i fiksne protetske nadoknade, a u intervjuu pročitajte koji su to najčešći problemi i kako nastaju, koliko odgovornsti je na stomatolozima, kako suzbiti periipmplanititis i da li ga možemo liječiti, da li je gubitak implantata greška pacijenta ili ljekara…

Doktorko Pucar, recite nam za početak kojim poljima stomatologije se Vi bavite?

Ja radim na Klinici za parodontologiju i oralnu medicinu u Beogradu, dakle kliničar sam i nastavnik na fakultetu, a bavim se najviše oralnom sluzokožom, bolestima oralne sluznice i tkivima parodoncijuma, potpronog aparata zuba.

Vi se bavite i problemima koji pacijenti imaju nakon postavljanja protetskih nadoknada. Recite nam koji to problemi mogu nastati nakon postavljanja protetskog rada i šta ih uzrokuje?

Najveći problemi kod mobilnih nadoknada su široko rasprostranjene gljivične infekcije. Za to je djelimično kriv akrilat koji je jedini materijal od kojeg za sada možemo da pravimo te nadoknade, a vrlo je prijemčiv za stvaranje gljivičnog biofilma. Međutim, neadkevatna higijena je pravi razlog nastanka ovih infekcija. Naglašavam i da su, na žalost, i pogrešna uputstva koja stomatolozi daju pacijentima takođe jedan od krivaca – tu mislim na savete poput onih da se proteze nose bez prestanka i noću, čime se blokira mehanizme fiziološkog čišćenja usne duplje pljuvačkom koja je “sveta tečnost” u ustima. To kod starijih ljudi sa prisutnom suvoćom usta (oni u najvećem delu imaju ove probleme) velikim delom i zbog neželjenih efekata terapije sistemskih oboljenja dovodi do masovne infekcije kandidom. Kod tih pacijenata, zbog narušenog balansa imunskog sistema ove infekcije mogu da dovedu do vrlo ozbiljnih problema.Gljivične infekcije su rasprostranjene svuda u svetu, ali o tome na žalost malo pričamo. Ogromna je čak i stopa smrtnosti kod giljivičnih pneumonija, a sa druge strane, terapijska sredstva su jako ograničena jer je sve češća pojava rezistentnih sojeva gljivica. S toga je nabolje preventivno delovati kako bi sprečili da do infekcije uopšte dođe. Rešavati posledice infekcije je uvek mnogo teže od prevencije.

Kako onda djelovati? Da li postoji neki model koji bi trebalo pratiti?

Jedna od mojih ideja je da apelujem na kolege da pokušamo zajednički da delujemo u regionu. Tu posebno mislim na odnos prema oralnom zdravlju, a naročito je bitan odnos države prema ovom problemu. Imamo apsurd da je stomatologija kod nas kao “bezubih nacija” izbačena iz sistema fonda zdravstvenog osiguranja. Dakle, mi treba da radimo na tome da edukujemo ljude i podignemo svest o redovnom dolasku na kontrolne preglede. Šestomesečne kontrole su najvažnija stavka i najjeftnija terpija za pacijente – sve što se desi za šest meseci u ustima ne može da ostavi velike posledice, a može se lako sanirati.

Mi smo svedoci da ljudi nakon dobijanja protetskog rada 10 i više godina ne dolaze na kontrole. Međutim, oni većinom ni ne znaju da treba da dolaze na kontrole – mi smo ti koji treba da im ukažemo na važnost tih kontrola. Zbog  toga se srećemo sa ozbiljnim posledicama koje u ustima ostavljaju protetske nadoknade.

Na šta konkretno mislite kada kažete “ozbiljne posledice”?

Neretko se srećemo sa karcinomima u ustima izazvanih iritacijom neadekvatne protezne ploče. Vi tu imate jednu tvrdu, čvrstu površinu obloženu mikrobima koja uz to konstantno iritira sluznicu, što na kraju može da dovede do nerešivih posledica. Dakle, redovne kontrole su jedne od najvažnijih stvari koje treba da uspostavimo.

U “normalnim” zemljama osiguravajuće kompanije su izračunale da je i finansijski isplativije naterati ljude da dolaze redovno kod stomatologa kako bi se sprečile ovakve posledice.

Dakle, da zaključimo ovaj prvi dio priče. Da li je loša oralna higijena uzrok ovih problema i oboljenja?

Nije samo nehigijena. Odnosno, nisu samo pacijenti odgovorni za nehigijenu. Vrlo često smo mi stomatolozi odgovorni za to. Imate protetskih radova urađenih tako da onemogućuju higijenu. To je najčešće problem sa fiksnim radovima. Ako zatvorite međuzubni prostor keramikom ili metalom, potpuno ćete blokirati mogućnost da sredstva za čišćenje dopru do tih mjesta.

Kada već pominjete fiksne radove, zanima me da li je periimplantits najveći problem koji oni mogu izazvati?

Periipmlanitis je veliki, ogromni problem. U celom svetu se priča o tome, celi svet se sada bavi periipmlantitisom. U svetu je sada prisutran ogroman broj pacijenata sa periipmlantitsom. Svi kongresi implantologa u svetu sada su okrenuti ovom problemu.

Poslednji veliki skup u organizacije Evropske fenedacije za parodontologiju koji je bio održan na Malti bio je posvećen periimplantitsu, a okupio je najveća imena iz ove oblasti u Evropi. Ono što je za sada veliki problem je nepostojanje protokola i dogme, odnosno nepostojanja utvrđenog načina lečenja. Prema nekim podacima, od 11 do 47 odsto  implantata uđe u perimplantitis u zavisnosti od tumačenja rendgen snimaka.

Da li postoji neki razvojni put ove bolesti? Da li se njen nastanak i razvijanje može lako uočiti?

Periimplantitis nastaje kao perimukozitis – bolest mekih tkiva oko implantata. Kasnije se bolest širi na kost, a adekvatno lečenje ne postoji.

Ono što je osnovni problem sa implantima je činjenica da oni za razliku od zuba nemaju svoju biološku odbranu – zub je biološko tkivo sa razvijenim imunskim sistemom. Sa druge strane, implant to nema jer je riječ o titanijumu ušrafljenim u kost, tako da je gubitak tkiva mnogo brži. Nakon toga često se nađemo u situaciju da na tom mestu više nema mesta za nadoknade. Augmenatacione metode, odnosno presađivanje kosti u donjoj vilici do sada se nisu pokazale kao protokolarno uspešne. Tada se nađete u situaciju da pacijentu ne odgovara ni jedno rešenje.

Problem je i što se o periimplantitisu i oralnoj higijeni oko implantata kod nas ne priča dovoljno. Implantatski pacijenti posebno moraju da obrate pažnju na higijenu, a redovni dolasci na kontrolu su obavezni.

Tokom razgovora ste pomenulii uticaj pušenja na razvijanje bolesti koja su u vezi sa implantskim nadoknadama. Recite nam nešto više o tome.

O tome se jako malo priča, a pušenje je “crvena zona” kada govorimo o bolestima koje mogu nastati na mestima oko implantata. Vi u zemljama sa razvijenom stomatologijom kao pušač nećete ni dobiti implantat, jer pušenje predstavlja ogroman faktor rizika kada je reč o regeneraciji i sakupljanju anaeroba.

Mi ćemo se zbog toga tek “hvatati za glavu”. Naravno, stomatolozi će neuspeh terapije i gubljenje implantata i dalje braniti izgvorom da se “implantat nije primio”. Ali da se razumemo, titanijum je metal koji naše imunske ćelije ne prepoznaju i alergijska reakcija tog tipa na titanijum je ekstremno retka. Kada dođe do gubitka implantata reč je o nečem drugom, a ne o alergijskoj reakciji.

Razlozi gubitka implantata su nekada neobjašnjivi, a vrlo često problem nastaje kao posledica greške prilikom postavljanja implanata.

Koje su to greške i koliko su one česte?

Uglavnom je reč o greškama prilikom postavljanja i opterećenja implantata, ali česte su i greške koje nastaju zbog načina fiksacije – veliki broj slučajeva periimplantitisa nastaje ako posledica zaostajanja viška cementa ispod nivoa desni. U svetu se zbog toga insisitra na radu sa nadoknadama na šrafovima kako bi se izbeglo cementiranje. Još jedna prednost ušrafljene nadoknade je činjenica da se ona može skinuti, očistiti i vratiti.

Osim toga, svaki pacijent mora da dobije individualno sastavljene mere oralne higijene, a to se kod nas ne radi ili je prisutno u zanemarljivo malom broju slučajeva.

U svetu postoji jedno zanimanje za koje mi sada na beogradskom Stomatološkom fakultetu školujemo kadar, a reč je o oralnim higijeničarima. Oni su u svetu obavezni u ordinacijama, a njihov posao je da postave idealne uslove u ustima za rad stomatologa, dakle uklanjanje kamenca i ostalih naslaga ispod desni. Oni daju uputstva o higijeni, rešavaju jednostavne kavitete prve klase, zalivaju zube i slične tretmane, a osim toga i prate pacijente i vrše preglede sluzokože usne duplje.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -