Nakon kraće pauze u rubrici intervju ponovo smo ugostili ortodonta. I ovoga puta riječ je o izuzetnom stručnjaku, profesorici na Stomatološkom faluletetu u Podgorici, specijalisti ortopedije vilica prof. dr Jasmikni Anđelić. Sa dr Anđelić koja u Tivtu vodi ordinaciju Dentalux smo razgovarali o prevenciji i svim njenim aspektima, a u intervjuu pročitajte kako i kada počinje preventiva, zašto je važna, kakve sve posljedice mogu nastati zbog loših navika…
Dr Anđelić, recite nam zašto je prevencija toliko važna?
Prije svega bih rekla da je u stomatologiji i uopšte u medicini jako važna prevencija jer se njome može spriječiti nastanak većih nepravilnosti, većih malokluzija i samim tim uštedjeti i značajna materijalna sredstva. Međutim, na neke stvari, poput genetike, ne možemo uticati prevencijom kao što su kongenitalne (urođene) anomalije. Takođe, naučno je dokazano da su skeletne nepravilnosti genetski uslovljene.
Koji je najbolji način preventivnog djelovanja?
Da bi se preventivno uticalo potrebno je odlično poznavanje rasta i razvoja – to treba da zna svaki stomatolog, a naročito ortodont. Jako je važan period između treće i 12. nedjelje intrauterinog života kada se fromira primitivna usna duplja. Ako se tu ne djeluje prevenitvo higijesnko-dijetetskim režimom trudnice neće doći do pravilnog srastanja facijalnih procesusa što je preduslov za stvaranje facijalnih rascjepa, a urođeni rascjepi mogu biti i velike nakaznosti i estetski kompleks pacijenta kada odraste. Opšte je poznato da je blistav i zdrav osmjeh nejljepši kvalitet svakog čovjeka, a danas je zdravtsvena kultura na tom nivou da svi žele lijep osmjeh jer se ljudi osjećaju sigurnijim i raste im samopouzdanje u društvu.
Prevencija dakle počinje kod trudnice, ali se mora nastaviti i nakon rođenja djeteta. Od starta je najvažnije postojanje pravilnih orofacijalnih funkcija – to su disanje, gutanje, govor, žvakanje i svaka disfunkcija će se kasnije odraziti na nastanak ortodontskih nepravilnosti. Prije svega mislim na disanje, odnosno pravilno disanje na nos. Disanje na usta je disfunkcija i stvara preduslov za nastanak malokluzije. Takođe, prevencija preranog gubitka zuba je jako važna, a u stvari podrazumijeva prevenciju karijesa.
Isto tako treba izbjegavati prusutvo ostalih loših navika, tu se najčešće misli na naviku sisanja prsta, varalice, usne, jezika, obraza, dekice, kraja jastuka i drugih predmeta. Prvo da krenemo od ishrane i tu napominjem izuzetan značaj dojenja prilikom kojeg se razvija 60 puta veća snaga mišića nego kod djece koja se vještački hrane. Djeca koja su dojena imaju pravilan sagitalni odnos donje i gornje vilice i skladan odnos vilice prema obliku glave. Vrlo je važno da se dijete prvih šest mjeseci doji, nakon toga se prelazi na mješovitu ishranu koja mora biti na kašičicu kako bi dijete počelo da žvaće – ne da guta miksanu hranu, već da žvaće. U tom slučaju, kada mišići nisu aktivni, nastaje preduslov za malokluzije. Još jedan od preduslova su i sisanje cucle i prsta, a kod starije djece i omladine imamo i veliki problem sa grickanjem noktiju. Grickanje noktiju čak dovodi i do recidiva, odnosno vraćanja malokluzije nakon njenog saniranja.
Da li postoje neke mjere koje u ranom dobu mogu da preduzmu stomatolozi, odnosno ortodonti?
U peridu oko dvije i po do tri godine dijete već ima iznikle sve mliječne zube i tada stomatolozi mogu da preduzmu takozvane interceptivne mjere – rana ortodontska terapija tj. terapija početnih simptoma. Riječ je o jako blagim, neinvazivnim mjerama koje podrazumijevaju podveze za bradu, vježbe sa špatulom, držače prostora, mioterapiju. Zbog toga je važno odvesti što ranije dijete kod stomatologa kako bi se na vrijeme mogao prepoznati začetak razvoja neke anomalije. Ako postoji obostrana saradnja može se mnogo postići.
U periodu mješovite denticije jako puno mogu da učine ti mobilni aparati, naravno, samo ako postoji saradnja. Lako je napraviti aparat, ali on se mora nositi, mora postojati odgovornost. Ako na vrijeme prepoznamo anomalije to će kasnije roditeljima uštedjeti mnogo novca jer su fiksni aparati koji se nose u periodu stalne denticije izuzetno skupi.
Koji su to problemi sa fiksnim aparatom?
To su odlični aparati koji dosta brzo daju rezultat. Ali njihova mana je što dosta brzo daju i recidiv. To je najveći problem za svakog ortodonta. Ako pacijent redovno nosi retencioni aparat nakon skidanja aparata i redovno dolazi na kontrole, sve se drži pod kontrolom, ali ako je pacijent nestrpljiv da ukloni retencioni aparat nastaju ogromni problemi.
Sa druge strane, ako postoje orofacijalne funkcije tada je recidiv teško držati pod kontrolom. Teško je odraslog pacijenta učiti pravilnoj funkciji disanja. S toga je važna preventiva od samog početka. Moja preporuka stomatolozima je i da preventivno upute svakog pacijenta na kontorlni pregled kod ortodonta.
Ortodonti se, reklo bi se, „bore“ sa izuzetno kompleksnim problemima?
Ortodncija je posebno i zahtjevno polje stomatologije i malo koja grana stomatologije se bavi estetikom, izgledom, oblikom i proporcijom lica kao ortodoncija. Izgled lica i osmjeh oduvijek su bili značajni za estetiku lica – ili kako je to rekao Ivo Andrić: „Zvezdanog neba i ljudskog lica nikad se čovek neće moći nagledati“.
Svako lice je drugačije, ali o njemu se na vrijeme mora povesti računa kako ne bi došlo do toga da mladi ljudi imaju komplekse i psihološke probleme zbog izgleda lica ili rasporeda zuba. Sami znamo da što čovjek izgleda bolje, veće je i njegovo sopstveno zadovoljstvo, a i samosigurnost. Dakle, ortodontsko liječenje znači uvijek promjenu na bolje.
