NaslovnaIntervjuIntervju – DT Ivana Petrović, instruktor u nastavi na Stomatološkom fakultetu u...

Intervju – DT Ivana Petrović, instruktor u nastavi na Stomatološkom fakultetu u Beogradu: Učenje je doživotni proces

- Advertisement -

U nastavku serijala intervjua na portalu Stomatologija.me slijedi zanimljiv razgovor sa zubnom tehničarkom Ivanom Petrović koja je ujedno i instruktor u nastavi na Stomatološkom fakultetu u Beogradu.

Ivana, s obzirom da ste instruktor na Klinici za stomatološku protetiku fakulteta u Beogradu, recite nam kako iz vašeg ugla izgleda budućnost protetike?

Celokupna stomatologija, protetika i zubna tehnika idu u pravcu digitalizacije, ali studenti i dalje moraju da nauče osnove. Na kraju, ako ne savladate osnovu ne možete se kvalitetno baviti svojim poslom – digitalizacija samo pomaže i tehničarima i stomatolozima, ali bez osnove i klasičnih metoda se ne može.

Kao zubni tehničar na predmetima: Dentalna anatomija, Gnatologija i Stomatološka protetika Pretklinika studentima pokazujem modelovanje, ima i onih koji me pitaju “šta će to meni, tehničari modeluju, ja ću da budem stomatolog”. To je prosto neophodno jer moraju da osete taj posao zbog saradnje sa tehničarima. Najgora kombinacija je tek zavšeni student i loš tehničar. Svim mladima s toga preporučujem da prvo nauče nešto od starijih kolega i da nađu dobrog tehničara sa kojim će sarađivati i koji ima iskustva. Uz to, posebno na početku, mladi stomatolozi bi trebalo da imaju razumevanja za tehničare i da poslušaju savete – odnosno da nemaju sujetu  ako im neko od mojih kolega kaže “ovde je dispararelno ako možete dobrusite”, “nije dobar otisak – bilo bi dobro da ponovite” – mora se učiti i iz tuđeg iskustva ne samo svog.

Koliko je onda važno da studenti stomatologije nauče i faze izrade u zubnoj tehnici?

To je za njih jako važno jer već na IV godini imaju Protetiku kliniku gde se susreću sa pacijentima. Zato na stomatološkoj pretklinici oni vežbaju izradu šablona, proteza, uče postavu zuba, prenose modele u artikulator, vežbaju wax up, modelovanje krune, nadogradnje, uzimanje anatomskih otisaka – dakle sve ono što trebaju da znaju, a da primene na pacijentu. Oni se tako upoznaju sa  procedurom u zubnoj tehnici i šta ona može da pruži,nikako ne mogu na nauče posao zubnog tehničara u tako kratkom roku, jer za kvalitetnog tehničara treba nekoliko godina rada i prakse. Kod nas  postoji i smer  Visoki Strukovni Zubni tehničar protetičar, gde zubni tehničari nadograđuju znanje iz srednje škole. Smatram da koliko studentima treba godina za studiranje Stomatologije, toliko treba i zubnim tehničarima da usavrše svoju struku.

Da li će zbog digitalizacije koja je CAD/CAM aparate uvela i u ordinacije, stomatolozi na kraju i postati tehničari? Danas ima veliki broj ordinacija sa sistemima za izradu nadoknada.

Da, dosta stomatologa ima manje mašine u svojim ordinacijama i oni sa njima zaista mogu da rade nadoknade za bočne zube, poput inleja, onleja ili solo kruna. To je način da udovolje potrebu pacijenta da dobije zub za dan. Ja nemam ništa protiv toga. Konkurencija je uostalom uvek zdrava i neka je ima – ali stomatolog nikada ne može da uradi kao zubni tehničar jer kvalitet uvek izađe na videlo. Čast izuzecima.

Kad smo se već dotakli savremenih tokova da pitam i da li metal-keramika polako izlazi i sa regionalne “scene”. Da li se te vrste nadoknada i dalje traže kao ranije, s obzirom na full keramiku i cirkonijum koji su odavno prisutni?

Iako se bezmetalne nadoknade sve više traže, mislim da se, makar u Srbiji, metal-keramika još neće potisnuti zbog standarda naših građana. Ja lično volim više bezmetalne radove, ali radim i metal keramiku koja može da izgleda fenomenalno i estetski i funkcionalno. Negde zbog indikacije, vi ne možete staviti bezmetalnu, bilo to da je litijum disilikat ili cirkonija slojevana keramikom, tako da će metal keramika još dugo biti prisutna.

Recite nam Ivana, na kojim ste još predmetima saradnik u nastavi?

Na Gnatologiji, to je deo stomatologije koji se bavi anatomijom i fiziologijom orofacijalnog sistema, prirodnoj okluziji i planskoj rekonstrukciji okluzije. Gnatologija je jako ozbiljna nauka i tu se ne radi samo o bruskizmu koji rešavaju stomatolozi i splintovima koje izrađuju tehničari. I stomatolozi i tehničari moraju da poznaju zglob i kretnje vilice, rad i primenu obraznog luka i artikulatora da bi što bolje isplanirali i uradili rad pacijentu.

Radim još na predmetu Dentalna anatomija, to je predmet na prvoj godini i Osnovnih studija i studija Visoki zubni tehničar protetičar. Sa njim se studenti prvo susreću. Dobijaju kockice voska od kojih treba da naprave zub i to im obično bude zanimljivo. U početku malo teže, dok ne savladaju osnove. Na Dentalnoj anatomiji uče morfologiju, koje su klase zuba, razlike izmedju gornjih i donjih, njihovu funkciju, obeležavanje, svaka površina na zubu ima svoj naziv koji studenti treba da znaju.

S obzirom na digitalizaciju, svaki rad mora da se obradi ručno. Koliko je u tom smislu svaki tehničar uslovno rečeno ujedno i umjetnik?

Tehničari u tom smislu jesu umetnici. Mi tehničari  pravimo iste zube – sekutiće, očnjake,  premolare , molare . Ali svako od nas takođe ih pravi na poseban način i dokazuje koliki je majstor. Svaki tehničar ima svoj specifičan način izrade, pa ima vrhunskih majstora, a  ima onih koji prave “krompiriće”. Digitalizacija je tu da nam pomogne da naš rad olakša i smatram da je, bar meni, tu da mi pomogne i skrati neku fazu izrade, i ja je VOLIM.

Koja je onda razlika između freze i četkice, odnosno između bloka i nanošene keramike?

Vi možete fenomenalno da izdizajnirate zub i kompjuterski, ali boja u tom slučaju igra najveću ulogu. To je OK kada govorimo o bočnim zubima, i tada iz bloka možete da dobijete morfološki po katalogu čak i bolji zub nego da ga tehničar analogno uradi. Frontalni zubi, naročito sa stanovišta estetike, moraju da „osete“ rad rukom. I zato smatram da vrhunski  estetski radovi  ne mogu  bez tehničara.

Koliko je Vama kao predavaču važno da se i dalje edukujete?

Edukacija je jako važna u svakom dobu. Trudim se uvek da učim i nikada nemam problem  da pitam kada nešto ne znam – što bi rekao jedan moj profesor, “nije sramota ne znati, sramota je ne hteti znati”. Mislim da ću se edukovati dok god budem živa.

Na kraju još da pitam koliko su studenti, odnosno mladi stomatolozi, spremni da se edukuju nakon završetka studija i primanja diplome?

Oni koji hoće da napreduju moraju da se edukuju. Ja to prepoznajem kod studenata jer ima tako divne dece koja su stvarno došla da bi naučila i stekla znanja, trude se i napreduju, ali sa druge strane ima i onih koji su došli samo da bi završili fakultet i nazvali se dr, jer ih je naterala porodica. Ipak ja i njima poručujem da je učenje doživotni proces.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -