fbpx
NaslovnaIntervjuIntervju – Dr Miloš Božović, specijalista maksilofacijalne hirurgije: Pacijenti nisu svesni koliko...

Intervju – Dr Miloš Božović, specijalista maksilofacijalne hirurgije: Pacijenti nisu svesni koliko gube ako na vreme ne otkriju razvoj oralnog maligniteta

- Advertisement -

“Maksilofacijani hirurzi u Srbiji, odnosno oni u u unutrašnjosti kojih ima veoma malo obično rade zajedno sa kolegama na ORL odelenjima. Oni manje više funkcionišu na taj način što im kolege sa ORL oni u nekom delu pomažu, a ista stvar je i obavalja i dužnost direktora Zdravstvenog centra sa tri ipo do četriri hiljade zaposlenih”, kazao je za naš portal dr Miloš Božović, jedan od najcjenjenjiih stručnjaka maksilofacijalne hirurgije u Srbiji i okruženju.

S obzirom da Vas je tako malo, kakav status zauzimaju maksilofacijalni hirurzi, posbno vi iz unutrašnjosti?

Svi makslilofacijanlni hirurzi su u sistemu za opreglede u IZISu (Integrisani zdravstveni informacioni sisten Srbije) kao i svi ostali lekari specijalisti na sekundarnom nivou. Međutim, u jednom momentu se u Fondu postavilo pitanje preproznavanja usluga iz oblasti maksilofacijalne hirurgije. Sada, možda baš zahvaljujući tome, maksilofacijalni hirurg je dekan stomatološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Miroslav Vukadinović, a i predednik Stomatološke Komore Srbije je takođe maksilofacijalni hirurg, prof. Vitomir Konstantinović.

Kako izgleda biti maksilofacijalni hirug i šta spada u opseg vašeg rada?

Teško je biti u službi gde ste vi jedini stomatolog po vokaciji i završili tu edukaciji, dok su ostali lekari doktori opšte medicine. No svojim stavom i radom smo uspeli to da amortizujemo i za sada sve funkcioniše besprekorno.

U unutrašnjosti, opseg rada makslilofacijalnih hirurga zavisi i od želje pojedinaca koji su završili specijalizacije i vratili se u svoje opšte bolnice, tako da imamo od najjednostavnijih kožnih tumora, preko preloma vilica, srednjeg masiva lica i nosnih kostiju, sve do tumora parotidne regije, a tu su i zahvati disekcije vrata i ekscizije velikih tumora usne duplje. Sve je to opseg kojim se bavimo, dakle i onkologijom i traumatologijom, jedino čime se maksilofacijalni hirurzi na sekundarnom niovu ne bave je ortognatna hirurgija deformiteta. To je predviđeno isključivo za stomatološki fakultet u Beogradu i VMA, što je, po mom mišljenju, sasvim opravdano jer treba imati odgovarajući broj zahvata da bi ste bili “u treningu” – hirurgija jeste trening.

Koliko je teško Vama kao nekome ko je na čelu jedne tako velike institucije, a uz to ste jedini hirurg. Kako možete sve da postignete i “menadžerišete” između toliko obaveza i zaduženja.

Čovek pre svega treba da bude jako organizovan. Trenutno sam na mestu direktora zdravstvenog centra koje porkivam neih sedam godina, ali ja to gledam kao usputnu stanicu. Moje pravo mesto i moj odmor je operaciona sala i moji pacijenti  koje jednom nedeljno pregledam. Nedeljno pregledam oko 20-30 pacijenta i izvršim određeni broj operacija i intervencija.

To, naravno, nije nimalo lako jer svaki dan treba isplanirati i predvideti, sistem kojim rukovodim je ogroman i obuhvata 10 domova zdravlja i tri bolnice – oko 3,5-4 hiljade zaposlenih, dok Zalitoborski okrug ima oko 300 hiljada stanovnika i svi pacijenti, ukoliko je potreban pregled maksilofacijalnog hirurga upućeni su ka meni. Dakle, za to treba velika volja i velika ljubav prema profesiji kako bi ste sve uspeli da “spakujete” u 24 sata.

Da li bi ste za kraj mogli da date našim čitaocima neke savjete za prevenciju nastanka svoh onih bolesti koje ste nabrojali? D li je neka stanja uopšte moguće prevenirati

Mislim da je za jedan broj oboljenja, pogotovu oralne regije, pre svega potrebno uraditi potpunu detekciju kod stomatologa. Dakle, ako se pacijent žali na neki bol kolege opšti stomatolozi koji rade kontrolne preglede bi u tom slučaju trebalo da naprave kompletan pregled oralne regije, ne samo zuba. Kada završimo stomatološki fakultet mi smo edukovani da pregledamo kompletan status orofacijalne regije – i naravno, treba biti detaljan, a ne površan. Nekada u samom svom razvoju malignitet jezika, poda usta, ili sluzokože može biti usmeren ka izlečenju ukoliko na vreme bude detektovan i operisan.

Sa druge strane, pacijenti obavezno treba da idu na polugodišnje kontrolne preglede gde lekar treba da izvrši detaljan pregled usne duplje, odnosno orofacijalne regije. Pacijenti to, na žalost ne praktikuju, a ni ne sumnjaju koliko time mogu da dobiju, odnosno izgube ukoliko na vreme ne otkriju razvoj maligniteta.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -