Predstavljamo vam razgovor sa dr Dženadom Ganjolom, spec. oralne hiriurgije, direktorom Stomatološke poliklinike u Podgorici koja svoju djelatnost obavlja u sklopu Kliničkog Centra Crne Gore. Dr Ganjola nam je otkrio koji su to najveći problemi sa kojima se susreću pacijenti Poliklinike, kako poboljšati prevenciju, na koji način rasteretiti Polikliniku i smanjiti vrijeme čekanja na zahvate, šta bi značila saradnja Fonda zdravstvenog osiguranja sa oralnim hirurzima iz sjeverne regije Crne Gore, koliko Fond ulaže u stomatološki sistem i kakav je uporedni kvalitet usluga u Poliklinici i privatnim ordinacijama… Pročitajte i kako reagovati na zubobolju, a dr Ganjola savjetuje i kako da sačuvate oralno zdravlje. O svemu tome čitajte u intervjuu koji slijedi.
Doktore Ganjola, recite nam na početku kakva je struktura pacijenata Stomatološke klinike čiji ste Vi direktor?
Stomatološka poliklinika pruža pacijentima iz cijele Crne Gore usluge sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene – stomatološke zaštite, i to usluge specijalističkog tipa. Najveći broj pacijenata javlja se odjeljenjima ortopedije vilica i oralne hirurgije, a značajan je broj i pacijenata sa smetnjama u razvoju, uglavnom djece, kojima u uslovima totalne anestezije pružamo potrebne stomatološke usluge, koje su im do skoro bile dostupne samo van granica naše zemlje. Pacijenti dolaze sa uputom izabranog stomatologa ukoliko je riječ o nekim sofisticiranim stvarima za koje ljekari iz primarne prakse procijene da im treba pomoć specijaliste. Takođe, veliki broj pacijenata – djece se javlja i odjeljenju dječije i preventivne stomatologije. Međutim, i sva druga odjeljenja su opterećena i broj pacijenata kojima su pružene specijalističke usluge iz dana u dan raste.
Koji su najčešći problemi pacijenata Poliklinike?
Najveći broj pacijenata javlja se iz ortodontskih razloga, ali i zbog oralno-hirurških zahvata. S obzirom da usluge na Stomatološkoj poliklinici koriste pacijenti iz cijele države, intervencije nije moguće odraditi uvijek u kratkom vremenskom periodu, već zakazujemo u zavisnosti od hitnosti stanja i potrebe pacijenta.
Kako stižete da opslužite toliki broj pacijenata i da im izađete u susret? Da li postoji neka sistematizacija?
Na odjeljenju Oralne hirurgije, recimo, trenutno radi dvoje hirurga, što nije dovoljno u odnosu na broj pacijenata koji imamo. Optimalni broj hirurga morao bi biti makar četiri, ali na to će mo morati da sačekamo još najmanje dvije godine kada očekujemo da se troje kolega koji su na specijalizaciji vrate kao svršeni specijalizanti i budu u mogućnosti da nas i funkcionalno i organizaciono rasterete. Tek tada ćemo moći tvrditi da će pacijenti kojima je potrebna naša pomoć istu moći dobiti i ostvariti u najkraćem mogućem roku.
Da li bi onda možda neka klinika na sjeveru ili nekoj drugoj regiji bila bolje rešenje?
U sjevernoj regiji postoje stomatološke ambulante koje pružaju usluge stomatološke zaštite i određeni broj kolega specijalista/hirurga koji rade u njima, a sa kojima bi Fond trebao da sklopi ugovor kako bi cijene usluga koje pacijenti plaćaju bile što niže, i pacijentima prihvatljivije. Na taj način bi se pružala lakše dostupna i pravovremenija usluga, a samim tim smanjio bi se i broj pacijenata iz sjevernih opština koji su prinuđeni da u slučaju potrebe za našim uslugama dolaze u Podgoricu, ponekad i više puta u toku liječenja (zahvata). Ovo bi bilo najbolje rešenje, pod uslovom da Fond za zdravstveno osiguranje prepozna i riješi navedeni problem na adekvatan način.
Koliko se cijene oralne hirurgije u privatnoj praksi razlikuju od cijena u Stomatološkoj poliklinici?
Razlike su velike. Kod nas cijena operacije sa pregledom, analizom snimka i skidanjem konaca ukupno košta oko 30 eura, dok je u privatnim ordinacijama 120-150 eura. Mnogi pacijenti nemaju uslova da plate tako visoke cijene usluga u privatnoj praksi i samim tim imamo svakog dana sve veći priliv pacijenata koji su spremni i na duže čekanje samo da dobiju uslugu u državnoj klinici za nižu cijenu.
A kakvo je stanje sa kvalitetom usluga? Ajde da pokušamo razbiti predrasude koje ljudi imaju kada je riječ o Stomatološkoj poliklinici.
Kvalitet pruženih usluga u Stomatološkoj poliklinici je isti kao i u privatnim ordinacijama, a što se tiče predrasuda, pacijenti ih imaju zbog zastarjele opreme koju imamo, koja im uliva nepovjerenje. Sada imate veliki broj privatnih ordinacija koje su opremeljene najsavremenijim stolicama, aparatima i instrumentima koje su i estetski sređene tako da pacijenti stiču utisak da su one ne samo sređenije od Poliklinike već i da im je i čistoća i kvalitet usluga na većem nivou, što je apsolutno netačno.
Koliko Fond ulaže u opremu i materijale na Poliklinici?
Ne možemo reći da Fond izdvaja dovoljno novca za našu opremu, ali mi se i pored toga trudimo da sve držimo u funkcionalnom i radnom stanju, možda čak i boljem nego što je to moguće s obzirom na ulaganja.
Pošto ste Vi oralni hirurg, a kazali ste i da se hirurški pacijenti javljaju u velikom broju, interesuje me zbog čega Vam se zapravo pacijenti najčešće javljaju?
Trenutno imamo najviše pacijenata koji traže vađenje umnjaka i to iz ortodontskih razloga, odnosno tjeskobe vilica. Samim tim najviše i sarađujemo sa ljekarima ortodontima koji nam šalju te pacijente. Osim toga, veliki broj pacijenata se javlja sa dentogenim infekcijama u poodmaklim stadijumima tako da u tom smislu možemo reći i da radimo kao svojevrsni stomatološki urgentni centar. Takođe, značajan je broj pacijenata čije stomatološko zbrinjavanje zahtijeva komplikovana vađenja, impaktiranih i poluimpaktiranih zuba, operacije cisti, granuloma i slično. Mi im na Poliklinici zapravo pružamo sve vrste specijalističkih usluga osim ugradnje implantata. Ova vrsta usluge spada u skuplje usluge, koje većini stanovništva do sada nijesu bile prioritet, a samim tim ni nama.
Osim pomenutih ortodontskih razloga, umnjaci izazivaju i bolna stanja, posebno ako je riječ o impaktiranim i poluimpaktiranim zubima. Međutim, i te upale nešto mora izazvati – da li je to nehigijena, ili je razlog druge prirode?
Nehigijena je naravno jedan od razloga za nastanak bolnih stanja, po mnogima najznačajniji. Ali kad bol već nastupi pacijenti najčešće griješe i trpe bol iz razloga da ne piju tablete, ili se plaše odlaska kod stomatologa pa pokušavaju sami, u kućnim uslovima da riješe problem. U ovim slučajevima se obično zakasni sa nekim pravovremenim stomatološkim procedurama, što dodatno komplikuje situaciju. Kako bi se to spriječilo pomoć stomatologa treba zatražiti čim počne da se javlja mali otok ili bol.
Kad već pominjete bol kažite nam koji su Vaši savjeti – šta učiniti kad se bol javi, s obzirom da je prevencija bola nemoguća? Dakle, kako reagovati kada počne bol?
Prvo naravno treba popiti neki analgetik, ali ne treba stati na tome, jer to nije lijek za zub, već samo otklanja bol koji će se, u slučaju da zub ne liječimo, ponovo javiti. Nakon toga se treba javiti stomatologu kako bi se utvrdio izvor i uzrok bola: upala živca, duboki karijes, gangrena… Čim se utvdi uzrok bola, primjenjuju se standardne procedure i problem se sanira. Ono što je bitno, pacijenti su tek nakon dobijene stomatološke usluge riješili problem dugoročno.
S obzirom da ste najbliži sistemu i državnom aparatu, interesuje me koliko se zapravo ulaže u prevenciju koja je daleko najbitnija karika u lancu oralnog zdravlja?
Kada smo na nivou prevencije, mi u to nemamo veliki uvid jer ne radimo na primarnom nivou. Tome bi posebnu pažnju trebale da posvete ordinacije koje su sklopile ugovor sa Fondom zdravstva i koje rade na primarnom nivou. One bi trebale da organizuju reklamne kampanje, predavanja i konsultacije, da pozivaju pacijente i animiraju ih da dolaze na redovne, konsultativne i kontrolne preglede. U ranijem periodu stomatološka zdravstvena zaštita bila je zastupljena od najranijeg doba, vrtića i škole, postojali su sistematski pregledi i to je davalo odlične rezultate. Tada smo imali i urednu najraniju evidenciju, pa smo mogli i da pravimo indekse karijesa. Taj indeks sada već ne bismo mogli da izvedemo jer ne postoje redovni pregledi. Na žalost, i u današnje vrijeme imate veliki broj djece i odraslih koji vrlo rijetko posjećuju somatologa i to obično kad se situacija zakomplikuje.
Značaj preventive je veliki, jer ulaganje u preventivu nije samo ulaganje u zdravlje, već je i finansijski isplativo dugoročno. Naime, ulaganjem u prevenciju u sadašnjosti smanjujemo troškove eventualnog liječenja u budućnosti.
Kako onda vratiti preventivu na pređašnji nivo?
Kao što sam i rekao, jedan od načina je ponovno aktiviranje školskih ambulanti i sistematskih pregleda. Zatim kontinuiran i sistematičan rad na podizanju nivoa svijesti i savjesti gradjana u cilju očuvanja oralnog zdravlja, utvrdjivanje ciljnih grupa, i posebno prilagođen rad sa njima. Ja lično očekujem da će naši građani u najskorije vrijeme prevazići sve tabue vezane za redovne preglede i ljekare, i da ćemo kompletnu zdravstvenu zaštitu podići na viši nivo. Takođe, očekujem da će oni koji to već nijesu, shvatiti značaj preventive i ukupnog oralnog zdravlja i njegov uticaj na zdravlje organizma u cjelini.
