fbpx
NaslovnaIntervjuIntervju – dr Dušan Ostojić: Sugrađani su nam sve škrbiji, a razni...

Intervju – dr Dušan Ostojić: Sugrađani su nam sve škrbiji, a razni oblici neukusa sve popularniji

- Advertisement -

Razgovarali smo sa dr Dušanom Ostojićem, stomatologom koji se, osim primarnog zanimanja uspješno bavi slikarstvom i novinarstvom. Ovaj stomatolog-umjetnik-novinar za naš portal je govorio o spajanju obaveza, koliko to utiče na njegov stomatološki rad, gdje nalazi inspiraciju za umjetnički rad, kao i komplementarnosti sva tri zanimanja. O svemu tome čitajte u intervjuu koji slijedi.

Kako je XXI vijek doba estetike, čak i stomatologija, odnosno pacijenti sve više počinju da imaju estetske zahtjeve koji prednjače nad funkcionalnim. U tom smislu, stomatolozi danas jesu jedna vrsta naučnika-umjetnika. Koliko taj trend Vama pomaže u radu i koliko ovdje Vaša umjetnička linija dobija na značaju?

Potpuno ste u pravu, estetska stomatologija jeste trend već duži niz godina. To je jako dobro jer pacijenti imaju prilike da od stomatologa dobiju uslugu kakvu su zamislili. Baveći se slikarstvom, shvatio sam da je i umetnost postala dostupna svima, samo se bojim da je za nju sve manje interesovanja. Danas imate ogroman broj izdatih knjiga u toku godine, veliki broj likovnih akademija, muzičkih takođe, za obrazovanje umetnika. Imate i sve veći broj stomatoloških ordinacija – sugrađani nam sve škrbiji, a razni oblici neukusa sve popularniji.

Koliko Vam Vaš humani poziv ostavlja prostora za umjetnost? Koliko su zapravo te Vaše dvije ljubavi, stomatologija i slikanje, komplementarne? Da li Vam poziv stomatologa, daje inspiraciju za slikanje?

Stomatologija je zaista prelep posao, oralna hirurgija je moja velika ljubav, a umetnost sve više dobija na značaju poslednjih par godina, i to kao važan segment te životne komplementarnosti. Slikarstvo mi pomaže da se napojim mirom, rasterećenjem od stresa koji je sastavni deo rada u ordinaciji. Ona brižna razmišljanja nakon nekog komplikovanog vađenja zuba, da li će pacijent imati bolove, otok, temperaturu ili misao da li su svi pacijenti tokom radnog dana bili adekvatno tretirani, da li su ispoštovana njihova očekivanja i slično. Ulazak u moj atelje i rad na novim slikama, nakratko briše sve te brige i krene neki moj ritual smirenja, uz taj kreativan rad.

Koji su najčešći motivi koje slikate i gdje dobijate najviše inspiracije?

Nemam neke najčešće motive, jer imam na desetine različitih ideja šta bih da slikom predstavim. Nekada su to veliki gradovi Evrope, nekada portreti dobitnika Nobelove nagrade, a nekada ljudi sa margine društva, skitnice i prosjaci. Inspiracije imam na pretek, pa ponekad kažem sam sebi, da imam ovoliko slobodnog vremena za rad na slikama, koliko imam ideja, bio bih jako produktivan slikar.

Jedna od Vaših slika završila je i rukama ambasadora EU. Interesuje me da da li Vas sugrađani preoznaju kao stomatologa, ili slikara ili upravo kao jedinstvenog stomatologa-slikara?

Divno pitanje, jer i sam ne znam, ili bolje reći nisam siguran. Neki me prepoznaju u oblasti stomatologije, a neki me više pamte ili ih možda više asociram na slikara. Kojih je od njih više, ne znam tačno, ali iskren da budem voleo bih da ih je podjednako. Lepo je imati dve profesije koje ispunjavaju čoveka, a ja se upravo to trudim, uz napomenu da od stomatologije živim, od slikarstva je to zaista nemoguće.

Osim slikanja i stomatologije, bavite se i novinarstvom. Otkud ljubav prema istraživanju i novinarstvu? Koje su to teme koje Vas najviše interesuju?

Novinarstvo je moja velika ljubav iz gimnazije, čak sam razmišljao i da upišem žurnalistiku. Obeshrabrila me je trojka iz srpskog koju sam imao sve četiri godine srednje škole, a konkurencija je na novinarstvu bila žestoka. Upisivali su se samo najbolji đaci, tako da sam na nagovor mog tadašnjeg nerazdvojnog druga, koji je već studirao medicinu, otišao ne Medicinski fakultet i upisao stomatologiju. Pisao sam i u doba studija, ali su mi svi savetovali da ne ulazim dublje u novinarstvo. Kažu, nećeš uspeti da završiš fakultet, jer novinarstvo ume da uvuče čoveka tako jako, da ga dovuče od studija kompletno. Poučen tim pričama, prvo sam diplomirao i završio fakultet i onda krenuo da pišem. Prvo pomalo stidljivo, a onda sve više i više, tako da sam par godina i uređivao jedan lokalni portal. Bilo je gotovo svih tema, od politike i komunalnih problema, do raznih istraživačkih priča.

S obzirom da imate ovoliko interesantnih poziva da li Vam ostaje “vremena za sebe”?

Još jedno lepo, ili bolje reći logično pitanje. Na svu sreću, i zahvaljujući mojoj supruzi, ali mojim i njenim roditeljima, uspevam sve obaveze prema poslu, porodici i vanposlovnim interesovanjima da uskladim.

Na kraju, ali ne i manje bitno, da se okrenemo malo i stomatologiji. Kakvo je stanje u aleksinačkoj stomatologiji? Kakvo je stanje oralnog zdravlja Vaših sugrađana?

Stanje je slično kao u svim delovima zemlje. Stomatologija je pretrpela jednu reformu, po meni jako neuspešnu, i najveći gubitnici te reforme su upravo građani. Državno zdravstvo prepoznaje jako malo intervencija koje participira, a privatni sektor iako dobro opremljen i obučen, nema puno posla jer nema dovoljno platežno sposobnog stanovništva. To je razlog što su mnogi pacijenti primorani da o zubima brinu kada ih neki zub zaboli, ili kada žene udaju dete pa nedelju dve pred svadbu dođu da poprave svoje osmehe zbog fotografisanja. Na svu sreću mi u ordinaciji gde radim imamo divne i redovne pacijente kojima smo dostupni kad god im nešto zatreba, i uz pomoć kojih opstajemo na tržištu.

Šta Vi prepoznajete kao najveći problem oralnog zdravlja u Aleksincu i da li možete ponuditi neko rešenje?

Najveći problem državne stomatologije je nedostupnost ili bolje reći udaljenost ordinacije od samog pacijenta. Davne 2000. godine u opštini gde živim bilo je pet terenskih ambulanti, danas nema nijedne. Tada je bilo 55 zaposlenih na odeljenju stomatologije, danas je 25 zaposlenih. Tada je služba protetike imala niz usluga koje danas nema. U sektoru privatne stomatologije nedostaje oralni i maksilofacijalni hirurg, jer su nam kolege sa tom specijalnošću udaljene 35 kilometara. Rešenja ima na pretek, ali su sva vezana za novac ili bolje rečeno preraspodelu budžeta. Nažalost niko od nadležnih nema želju da se time ozbiljno pozabavi. Sve što gledaju je tabela broja ljudi, radnika, nezaposlenih i zaposlenih. Sve reforme završe u tom koordinatnom sistemu, što je donekle dobro, ali odnekle pogubno i za privatnu i državnu stomatologiju. Glavna stvar bi mogla biti reforma zdravstvenog osiguranja, i stvaranje klime da privatne osiguravajuće kuće prepoznaju i stomatologiju kao deo tržišta.

Na kraju ostaje samo još da Vas zamolim da date svajet mladim kolegama stomatolozima, umjetnicima, novinarima – kako da postignu sve i da ostanu svoji.

Savet stomatolozima je da budu iskreni, humani i pošteni. Iskreni da se uhvate onog posla koje su sigurni, a mogu da odrade, humani da pacijenta prepoznaju kao čoveka koji ima i strahove i predubeđenja, i neke svoje zablude, da sa pacijentima malo više popričaju, da što više podele neki savet, da umeju pacijenta da slušaju sa pažnjom. Pošteni u tom smislu da se odluče, hoće li raditi po zakonu, ili će prepodne biti deo državnog sistema, a popodne  raditi na crno u nekoj ordinaciji. Zamislite sudiju koji prepodne sudi nekom ubici, a od 17h je u kancelariji njegov pravni savetnik u tom slučaju?

Za umetnike je glavni savet u tome da osim umetnosti nauče i neke veštine iz oblasti ekonomije poslovanja i marketinga. Novinari su u najtežoj situaciji, trenutno gotovo da ih nema. Pretvoreni su u propagatore ideja i proizvoda. Sve je manje novinara sa stavom, kojima se može verovati. Nadam se da mlađi novinari koji tek završavaju fakultet neće biti takvi.

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -