Intervju – dr Bratislav Stamenković: Stomatološke ambulante su potrebne i u vrtićima, ne samo u školama

    “Svi treba da razmišljamo dugoročno – i mi koji kreiramo sistem i programe, ali i pacijenti koji treba da dolaze na konotrolne preglede, a ne tek kad ih zub zaboli i kada je upitno da li ga više možemo zadržati u ustima”, kazao je za naš portal dr Bratislav Stamenković.

    Da počenmo sa oralnim higijenom kao najvažnijim aspektom oralnog zdravlja. Da li su pacijenti upućeni u njenu važnost i na kojem je niovu edukacija o oralnoj higijeni?

    Što se oralne higijene tiče to je jako široka tema, a uz to su ljudi jako neupućeni. Na žalost sva stomatološka dešavanja koja su dovela da se stomatologija skloni iz državnog sektora i domova zdravlja učinila je i da ljudi imaju ograničen pristup.

    Edukacija po tom pitanju je takođe na jako niskom nivou. Ona se zapravo svodi na to da mi pacijente edukujemo kako da održavaju oralnu higijenu onoga trenutka kada dođu u stomatološku ordinaciju – a to je u velikom procentu, već kasno. Ja nisam zadovoljan sa nivoom održavanja ortalne higijene, ali moram napomenuti i da je to više stvar loših navika, nego edukacije. Pacijenti treba da su već stekli navike iz djetinjstva, jer se desi i da, često, zbog loših navika i nedolaženja na kontrolne preglede, u pitanje dovedu opstanak protetskih radova, zbog neodržavanja ili lošeg održavanja oralne higijene.

    Koji su to najveći problemi do kojih neodržavanje higijene može da dovede? Da li postoje i neki veći probelmi od karijesa koji mogu da nastanu kao posledica neodržavanja oralne higijene?

    Čak i da imamo savršenu situaciju sa koje počinjemo, nakon samo nekoliko dana neodržavanja oralne higijene javlja se dentalni plak. Nakon toga slijedi njegova mineralizacija, odnosno stvaranje dentalnog kamenca, koji je iznad nivoa, a kasnije i ispod nivoa slobodne gingive, što vremenom dovodi do upale tkiva potpornog aparata i njegovog propadanja odnosno parodontopatije. Pacijenti često kažu da im je parodontoza nasljedna. Nasleđuju se uslovi sa kojima imamo veću mogućnost za nastajanje parodontopatije, koji nisu zanemarljivi. Svakako, veliki je problem u neadekvatnom održavanju oralne higijene.

    Međutim, ima pacijenata koji upadaju i u zamku nekvalitetnog održavanja oralne higijene, jer je i tehnika četkanja jako važna – nepravilni pokreti, korišćenje tvrdih četkica, agresivno pranje sa nekontrolisanim ili slabo kontrolisanim pritiskom na gleđ i desni dovodi do erozija na zubima i desnima i neminovnog nastanka defekata koje često nemožemo da saniramo.

    A kako stvar stoji kod djece, na kojem je nivou oralna higijena kod djece?

    Mi tu imamo problem sa reklamama, pored toga što nema školskih ambulanti, kontinuirane edukacije djece po pitanju održavanja oralne higijene, odnosno reklamiranjem raznoraznih žvaka i tečnosti za ispiranje koje „SAME PERU ili ČISTE“ sve sa zuba i sa oralne sluzokože. Onda na snagu stupa ljudska sklonost da se ide “linijom manjeg otpora” tj. kako nam je lakše, pa ne održavamo oralnu higijenu kako bi trebalo i polako kreću problemi. Ja sam lično malo izrevoltiran tom pričom da je dovoljno staviti žvaku u usta i sve će biti riješeno – niko ne pominje čatkicu, konac što je osnova, a žvaka da ali pošto se kvalitetno operu zubi i usna šupljina. Tu smo, prije svega, krivi mi stomatolozi jer naša reakcija nije adekvatna, a dio odgovornsti moraju da snose i oni koji daju dozvolu za puštanje takve reklame u etar. Tu je zakazao kompletan sistem i dalji komentar je zaista suvišan.

    Koji bi najbolji način bio za prevenciju odnosno njeno promovisanje?

    Mi smo svojevremno u državnoj praksi imali loše rezultate u osnovnim školama po pitanju karijesnih zuba. Redovna pojava je bila vađenje stalnih zuba, zbog uznapredovalog kvara, što ni danas nije strano. Da bi se to ispravilo moralo bi se pristupiti kontinuiranom radu i prevenciji počevši još sa trudnoćom, preko vrtića, školama, a potom redovnim kontrolisanjem stanja usta i zuba. Ja sam ranije radio u mjestima gdje i u vrtićima imaju ambulante, u kojima djeca imaju svoje četkice i paste. Stomatolog dva do tri puta sedmično dolazi u obilazak te djece i vrši kontrolne preglede uz stalnu edukaciju. Dakle, stvar je sistemski sređena i uređena, a to je najvažnije. Kod nas je stvar potpuno drugačija.  Kad bi  danas  krenuli sa takvim programom, rezultati bi bili mogli da se očekuju tek nakon deset, petnaest godina.

    ,

    Kontakt forma

     

    Verifikacija

    Comments are closed.