Seriju intervjua na portalu Stomatologija.me nastavljamo zanimljivim i edukativnim razgovorom sa dr Borisom Ražnatovićem sa kojim smo otvorili niz zanimljivih tema, dok je dr Ražnatović našim čitaocima ponudio veliki broj praktičnih savjeta. Dr Ražnatović je sa nama podijelio i savjete internacionalnih stomatoloških škola kada je riječ o implantologiji i problemima koje izazivaju impaktirani i poluimpaktirani umnjaci.
Dr Ražnatović, recite nam za početak, koji su najčešći problemi sa kojim Vam se pacijenti javljaju?
Pa kada je riječ o pacijentima i njihovim problemima i nama se, kao uostalom i većini ordinacija, najviše javljaju pacijenti sa karijesom i paradontopatijom koje su najraširenije bolesti usne duplje. Ali naravno dolaze nam pacijenti sa najširim spektrom indikacija. Najčešći zahvati su plombe, liječenje zuba, hirurški i ortodontski zahvati. Takođe, dolazi i sve veći broj djece koja su upućena na ortodontsku terapiju.
Koji su to ortodontski problemi kod djece?
Nemoguće je izdvojiti neke posebne probleme jer se susrećemo sa svim indikacijama – razni tipovi malokluzija, tjeskoba… Sve se rješavaju sa različitim aparatima u zavisnosti od godišta, odnosno da li je riječ o djetetu sa miješanom ili stalnom denticijom.
Karijes je, reklo bi se, ipak problem broj jedan. Koji su to uzroci nastanka karijesa kod djece? Kakva su Vaša iskustva?
Prvi problem je dentalna neobrazovanost pacijenata koji ne znaju kako se nositi sa problemima od najranijeg doba. Primjera imate koliko hoćete, ali najčešće su to roditelji koji djeci ne peru zube, djeca najčešće koriste hranu sa puno šećera, roditelji ne dovode djecu kod stomatologa, pa im se karijes javlja već na mliječnim zubima. Kasnije se to nastavlja i u stalnoj denticiji. Ljudi to prosto ne shavataju dovljno ozbiljno.
Postoje načini da se zubi u potpunosti sačuvaju, ali primarna stvar je redovni odlazak kod stomatologa i oralna higijena. Dakle, pranje zuba više puta dnevno i redovne posjete stomatologu su osnova dobrog oralnog zdravlja.
Kada je riiječ o odlascima kod stomatologa, za djecu je to neki period od mjesec i do tri mjeseca, kod odraslih od šest do 12 mjeseci – na taj način preventivne mjere se mogu odraditi na najbolji mogući način.
Kad smo kod eksperimentisanja, u kojoj mjeri „dr Google“ utiče na pacijente?
Dobro je da se ljudi informišu i da se interesuju za svoje zdravlje. Ali, na inernetu, kao što je poznato kruži veliki broj dezinformacija. Ne treba eksperimentisati sa svojim zdravljem. U tom smislu za pacijente je najbolje da dođu u ordinaciju i u razgovoru sa stomatologom koji će ih pregledati, utvrde problem i dobiju adekvatnu informaciju i terapiju. Ipak, da se razumijemo, iako internet može da zavede, može i da pomogne jer postoji mnoštvo korisnih informacija, samo treba znati gdje da se nađu.
Koliko karijes u najranijem dobu može uticati na oralno zdravlje kada nastupi stalna denticija?
I te kako može da utiče. Prerani gubitak mliječnih zuba dovodi do tjeskobe kada nastupi stalna denticija. Problem je i što u tom slučaju imate nerazvijenu gornju ili donju vilicu. Zbog tjeskobe, zubi ne mogu adekvatno da se očiste što dovodi do težih oblika karijesa koji se javlja u prostoru dodira između zuba.
Postoji li neka vrsta prevencija za tjeskobu? Tokom razgovora ste pomenuli da bi vađenje umnjaka moglo da doprinese rešenju tog problema?
Danas imate na primjer američku školu koja forsira vađenje umnjaka, jer čuvanje umnjaka po svaku cijenu može da izazove velike probleme. Postoji čak osam pozicija u kojima umnjaci mogu da rastu. Imate impaktirane umnjake koji ne mogu da izađu iz kosti, poluimpaktirane koji izađu iz kosti i ne mogu dalje. Kod poluimpaktiranih zuba nastaju veliki problemi jer se stvaraju džepovi u koje ulazi hrana i oni se obično ne mogu očistiti kako treba. Ponekad se ti džepovi mogu otkloniti cirkumcizijom kako bi se zub oslobodio i očistio, ali i to zavisi od toga kako je sami zub iznikao. Ti džepovi se stvore iza zuba pa vrmenom dolazi do stvaranja intrakoštanog džepa koje je nemoguće očistiti. Tada je zub vec indikovan za vađenje. Krajnji ishod infekcija koje mogu nastupiti moze čak dovesti i do letalnog ishoda.
Umnjaci koji ne mogu da izrastu guraju druge zube i tako stvaraju tjeskobu, ali to nije jedini problem tog slučaja. Tako može da dođe i do nekroze zuba. Imao sam pacijenata koji su izgubili potpuno zdrave zube usled nekroze pulpe, nastale uslijed pritiska na te zube prilikom nicanja umnjaka.
Međutim, ukoliko se umnjaci uklone, lakše je napraviti idealan niz sa dobrom okluzijom, a i zubi se onda lako čiste što smanjuje mogućnosti nastanka velikog broja bolesti usne duplje.
Vi se, između ostalog, bavite i implantologijom. Recite nam nešto više o Vašim iskustvima.
Implantati su kod nas u povoju. S toga, naši pacijenti ne shvataju da ne može svako biti kandidat za implantate. Nekad pacijenti usled nekih procesa na korijenovima zuba izgube koštanu masu što je veliki problem za ugradnju implantata. Tada se kost mora nadoknaditi transplatacijom ili ugrađivanjem vještačke kosti.
Kako dolazi do povlačenja kosti?
Ljudi griješe jer ne dolaze na vrijeme i sami ćesto odluče da odlože intervenciju za neko kasnije doba pa ponekad dođu sa nepovratno izgubljenim kostima. Na primjer, nakon vađenja zuba, kost u kojoj se zub nalazio se retrahuje i vremenom nestaje. Implantat se postavlja po svom protokolu, a da bi se on postavio potrebno je najmanje po milimetar kosti sa jedne i druge strane tog implantata.
Na predavanju profesora iz Amerike gledao sam slučaj čovjeka kod kojeg je transplantacija i nadogradnja izgubljene kosti trajala oko dvije, tri godine uz nekoliko operativnih zahvata. Nakon tih intervencija ljekar je od vilice debljine jednog centimetra došao do više od dva cenitemtra debljine i tek tada je bila moguća ugradnja adekvatnih implantata.
Zbog toga, da bi se informisali kako treba, pacijenti treba da dođu u ordinaciju na konsultaciju sa stomatologom. Obavezno je i da se napravi 3D skeniranje vilice kako bi se vidjelo stanje kosti i tek nakon toga možemo pričati o eventualnoj uradnji implantata.
A kada je riječ o krunicama, šta pacijenti najviše traže?
Krunice se uglavnom rade od metal-keramike jer su jeftinije, ali rade se i bezmetalne. Cirkonijum jeste skuplji, ali nije značajno bolji od metal-keramike – on se više koristi zbog estetike i očuvanja gingivalnog pripoja. Moje iskustvo je i da metal-keramika može da ima izvrsnu estetiku. Najvažnije je napraviti dobar klinički pregled i anamnezu, utvrditi stanje mekih i čvrstih tkiva i u razgovoru sa pacijentom, zavisno od finansijskog momenta, doći do adekvatnog rješenja za svakog pacijenta.
