Intervju – dr Berin Buntić: Adaptacija na protezu danas se završava na privremenom, a ne na finalnom radu

    Nastavljamo svoju seriju intervjua, a ovoga puta razgovarali smo sa barskim stručnjakom, dr Berinom Buntićem koji je za naš portal govorio o problemima u sistemu, kako povećati kvalitet usluga i da li sada uopšte imamo dovoljno visok nivo usluga koji zadovoljava kriterijume potrebne za razvoj dentalnog turizma. U intervjuu pročitajte i konkretne predloge koje dr Buntić daje kako bi svi ovi problemi došli do svog rešenja.

    Recite nam na početku doktore Buntić kakva je struktura pacijenata u Vašoj ordinaciji?

    Naša ambulanta je orijentisana protetski i najveći broj pacijenata dolaze zbog protetske rehabilitacije. Naravno, imamo i stalne pacijente koji dolaze zbog restauracija, plombiranja, liječenja zuba i sličnih tretmana. Kada govorimo o demografskoj strukturi, to su uglavnom Barani – turisti ne ulaze u tu strukturu nekim značajnijim udjelom.

    S obzirom da imamo ordinaciju i laboratotiju u sklopu iste ustanove i da je gotovo kompletna familija uključena u rad marketing koji imamo je takav da se kod nas uglavnom dolazi kad se zabrlja u drugim ordinacijama, ili kad više nema drugog rešenja. Patologija je, dakle, nešto zahtjevnija nego u većem broju drugih ambulanti.

    Da li se kod Vas više traži mobilna, ili fiksna protetika? Koju vi prefertirate i predlažete Vašim pacijentima?

    Veliki akcenat se stavlja na fiksnu protetiku. To, da se odmah razumijemo, nije naša inovacija, već svjetski trend koji traje deceniju unazad. Uvođenje prkase ugradnje implantata dovelo je do pomjeranja sa mobilne na fiksnu protetiku. Sve manji je broj zahtjeva za mobilnim protetikom naročito za totalnim protezama. Takođe, tokom portekle tri-četiri godine došlo je do značajnijeg rasta potražnje za All-on-4 i All-on-6 hirurškim protokolima. Ljudi su informisaniji i u 99 odsto slučajeva pacijenti dolaze izrazito inforimisani i najveći problem u našoj zemlji, ali i okruženju, je finansijske prirode.

    Kada već govorimo o trednovima u protetici, ne smijemo zaobići ni poređenje metal keramike i bezmetalne keramike? Šta se više traži i koje su Vaše preporuke za neodlučne pacijente (da li cijena zaista diktira kvalitet)?

    Cirkonija kao materijal koji se koristi za definitivne radove sve više dobija na značaju i porast potražnje za ovim radovima je evidentan. Metalokeramika se radi isključivo iz finansijskih razloga, međutim cijena i razlika u cijeni između metalokeramičkih i bezmetalnih navlaka postaje sve zanemarljivija – tako da slobodno memo reći da cirkonija postaje materijal odabira.

    Osim toga, cirkonija je bolja i prijemčivija za tkiva u usnoj duplji, dakle, za meka tkiva oko zuba, a postoje i neke estetske karakteristike koje cirkoniji daju prednost u odnosu na metalokeramičke radove. Posebno zato što su danas, pojavom višeslojnih blokova, nestali problemi monolitnosti tako da je dobar rad danas teško razlikovati od prirodnog zuba u ustima. Takođe, nadoknade urađene cirkonijom su postojanije, čvršće, otpornije na žvakanje i traume.

    Koliko Vam u radu pomaže to što su zubotehnička laboratorija i oridnacija na istom mjestu? Koliko je ta komunikacija važna i da li Vi smatrate da bi tehničari u planiranje terapije trebalo da budu uključeni od samog početka?

    To nam nevjerovatno mnogo pomaže upravo iz tog razloga što su tehničari od samog početka uključeni u proces. U planiranju rada tehničari su kroz savjete i sugestije uključeni čak i prije izrade samog dizajna. Takođe, ako nismo sigurni kako da riješimo određeni problem, naši tehničari su tu da svojim sugestijama daju značajan doprinos u rešavanju.

    Pojavom digitalizacije i CNC mašina koje su danas u upotrebi došli smo do nivoa kada dizajn definitivnog rada uradimo već na privremenim radovima – to se naziva PMMA. To su blokovi koji se sijeku, a sami pacijenti prije izrade znaju budući izgled trajnog rada koji će mu stajati u ustima. Ovo je naročito značajno kada radimo sa pacijentima koji su indikovani za neke komplikovanije rehabilitacije jer pomaže pacijentima da se tokom tog tranzicionog perioda naviknu na protezu – adaptacija se danas završava na privremenom, a ne na finalnom radu.

    S obzirom da ste smješteni u Baru i da se bavite protetikom, pitanje dentalnog turizma samo se nameće. Kakvo je, po Vašoj procjeni, stanje sa dentalnim turiozmom u Crnoj Gori?

    To je za nas relativan pojam, jer mi imamo pacijente iz inostranstva, ali to su iseljenici, a ne pravi turisti. Onih pravih turista koji bi spadali u grupu onih koji dolaze zbog dentalnih usluga je isuviše malo da bi mi uopšte mogli govoriti o dentalnom turizmu. Najveći problem što mi te ljude nemamo kao goste i pacijente je prije svega što mi nemamo ono što imaju, na primjer, Hrvati – a to su low cost kompanije. One vežu određenu zemlju sa evropskim metropolama, i ono što je bitno je da, osim adekvatne infrastrukture, postoji konkurentnost u cijeni prevoza.

    Druga stvar je kvalitet stomatoloških usluga – od nas je lošije kotirano jedino Kosovo. To je razlog što su naši pacijenti-turisti, upravo naša raseljena lica koja su zapravo i najgora reklama crnogorske stomatologije. A zašto? Iz prostog razloga što oni ovdje dobijaju gotove radove za sedam do 10 dana. Važno je uzeti novac – a posle toga ide loš marketing. Ja sam imao jednog pacijetna koji je u Crnoj Gori uradio dvije navlake, a na kontroli u Londonu stomatolog koji je radio kontrolu kazao mu je „…one piece of Balcanian work…“. Znači, odmah je prepoznao rad, odnosno potpis.

    Dalje, kada je riječ o bazičnoj stomatologiji moramo shvatiti da protokoli koje oni imaju za liječenje i plombiranje zuba, upotreba koferdama, upotreba endo motora i da ne nabrajam dalje, mjesta su na kojima mi padamo. Ovdašnji ljekari misle da je protetika reklama stomatologije – naprotiv, dobra konzervativa, dobra endodoncija su najbolje reklama kvaliteta usluga. A to je ono što mi uporno preskačemo jer se nama to navodno ne isplati. Infrastruktrura jeste nešto što koči razvoj našeg dentalnog turizma, ali sve je to na drugom mjestu, jer prije toga mi stomatolozi moramo podići nivo usluga.

    Stranim turistima se isplati raditi zube po našim cjenovnicima, ali generalno, taj rad kad se uradi on se nakon toga mora servisirati u mjestu odakle pacijent dolazi, a njihovi stomatolozi neće da maju posla sa tim radovima.

    Kako riještiti te probleme? Imate li Vi neki predlog koji bi u nekom dijelu mogao riještii dio problema?

    Jedan dio posla će morati da uradi Komora koja će morati da podrži stomatologe u podizanju kvaliteta usluga, a ujedno će se desiti i jedna stvar koja je jako potrebna da se odradi, a to je određivanje minimalne cijene rada. To će dati dobre osnove da se poradi na polju konkurencije, odnosno stvaranja zdrave konkurencije, a samim tim i postaviće se imperativ za podizanjem kvaliteta usluga. Onog trenutka kada postignemo kvalitet usluga, neminovno je da će se i cijene korigovati. Na žalost po naše pacijente, cijene ćer ići na više, ali kvalitet usluga koji tada dobiju smanjiće potrebu za stomatološkim uslugama tako da će u cijeloj priči pacijenti biti na dobiti.

    Takođe, moraće da se riješi i problem osiguranja, odnosno način na koji se finaisniraju stomatološke usluge što se radilo i preko državnih fondova. Kada je prije desetak godina taj segment zdravstvenog osiguranja izbačen iz sistema niko nije našao za shodno da se žali, iako je riječ o najskupljem vidu zdravsta. To, na žalost, niko nije doživio tragično – ali Vi kao osiguranik morate shvatiti šta plaćate i koliko plaćate. Druga stvar, ako se već plaća zdravrtsveno osiguranje dobro bi bilo da taj Fond participira u troškovima, jer nije u redu da ministarstvo uslovljava pacijente kod koga da idu jer sa njima imaju sklopljen ugovor.

    , ,

    Kontakt forma

     

    Verifikacija

    Comments are closed.