„Brzina i preciznost su najveće prednosti digitalizacije. Ona je neminovnost ne samo u stomatologiji, već i u svim segmentima naših života i u skladu sa tim treba da se ponašamo. Treba znati da to postoji, a da li ćemo ga koristiti to ostaje na svakome pojedinačno da odluči“, kazao je za portal Stomatologija.me dr Aleksandar Lopičić, specijalista stomatološke protetike i vlasnik podgoričke dentalne klinike Studio za dentalnu estetiku Lopičić.
U intervjuu sa ovim stručnjakom pročitajte kojih principa se on drži u radu, zašto svaki pacijent zaslužuje minimalno invazivan i bezbolan tretman, koji su dalji pravci razvoja stomatologije, zašto estetski zahtjevi ne znače i manjak funkcionalnosti, kako za jedan dan dobiti zubnu navlaku…
Obzirom da je Vaša ordinacija u velikoj mjeri okrenuta estetskoj stomatologiji koji su najčešći razlozi dolaska pacijenata u Vašu ordinaciju?
Generalno svim stomatolozima, pa tako i nama se pacijenti najčešće javljaju zbog karijesa, ali ordinacija Lopičić je najviše prepoznata po estetskim principima pa se stoga najviše bavimo protetikom, implantologijom i generalno estetskom stomatologijom. Tako da pacijenti koji se nama javljaju uglavnom očekuju i traže pomoć u tom smislu.
Da li pacijenti dolaze sa svojim predlozima ili je više onih koji traže savjet?
Pacijenti dolaze po informacije i to je dobro, svaki pacijent je slučaj za sebe. Kada je riječ o estetici u stomatologiji – sve je individualno. Ono što je najbolje i najskuplje na tržištu ne mora da znači da je i najbolje za određenog pacijenta. Ono što svaki pacijent zaslužuje i dobija je minimalno invanzivan i bezbolan tretman – to je moj princip.
Sa druge strane, ako pacijent želi neku komplikovaniju proceduru, nakon savjetovanja i razgovora sa njim možemo da odradimo i željenu rekonstrukciju. U toku razgovora, kliničkog pregleda i analize rendgenskih snimaka zajedno dolazimo do optimalnog rješenja.
Koliko su pacijenti obaviješteni o mogućnostima koje pruža savremena stomatologija?
Osvrćući se i na prethodno pitanje moram reći da je dobro što pacijenti dolaze po savjete i informacije jer generalno pacijenti nisu toliko dobro obaviješteni o tome šta sve postoji. Jedan od krivaca su i „poluinformacije“ na internetu što dovodi do „lutanja“ pacijenata. Upravo zbog toga pacijenti često nemaju pravu sliku o tome šta im je potrebno.
Koji je to smjer u kojem se kreće savremena stomatologija? Možete li da se osvrnete na adhezivne i neinvazivne metode rada.
Jeste, stomatologija danas stremi ka minimalnoj invanzivnosti koja je biološki i najopravdanija. Postoje materijali koji zubnu nadoknadu mogu da naprave u vrlo tankom sloju i na taj način sačuvaju veći dio zuba od brušenja. Pri tome dobijamo poboljšanja u smislu funkcije, estetike, boje i oblika zuba uz minimalno žrtvovanje zubnog tkiva, što je i cilj. Prirodno je da svaki pacijent zazire od većeg rada i veće rekonstrucije u ustima ako to nije neophodno. Naravno, podrazumijeva se da sve bude bezbolno. I ja sam nekad bio pacijent i dobro znam šta znači bol. Tako da što se tiče bola ne volim nikakve kompromise. Ako sam ja morao da slušam priče, „strpi se da ljekar pogleda bolje“, „ne treba ti anestezija“ i tako dalje, ne moraju i moji pacijenti. Svaka intervencija treba da bude bezbolna. Čak i samo davanje anestezije mora biti bezbolno, a ne da to zapravo bude najbolniji dio tremtana. Ako npr. kažete djetetu da ga ništa neće boljeti onda mora tako i da bude, od početka do kraja intervencije. Samo na taj način ćete zadobiti njegovo povjerenje.
Da se zadržimo još malo na pacijentima i njihovim zahtjevima. Da li su danas, obzirom na zahtjeve savremenog društva, pacijenti više okrenuti funkcionalnosti ili estetici? Kakvi su njihovi zahtjevi u tom smislu?
To zavisi od uzrasta, zanimanja, navika, generalno od životnog stava. U principu, prije desetak godina i sama stomatologija je na prvo mjesto stavljala funkcionalnost, a danas je estetika iznad funkcionalnosti. Funkcionalnost smo prosto dostigli, postavili su se standardi. Samim tim pacijenti su naviknuti na funkcionalnost i normalno je da traže nešto više od toga – traže estetiku, nekada i tamo gdje se možda ne može ni postići.
Dakle, veći akcenat jeste na estetici, ali bez funkcionalnosti estetika, po mom skromnom mišljenju, gubi smisao.
U Vašoj ordinaciji bavite se i implantologijom. Kolika je potražnja za implantima, obzirom na naš standard, i da li na njih, u tom smislu, možda treba gledati kao na dugoročno isplativu investiciju?
To je samo pitanje percepcije, jer ljudi generalno ulažu u nešto. Kod nas je možda popularno ulagati u automobile ili nekretnine, ali i to se mijenja. Svijest se u svakom slučaju mijenja i ljudi sve više ulažu u zdravlje. To je neki pozitivan trend koji je sve više uočljiv. Ugradnjom zubnih implanta ulažete dugoročno u bolji kvalitet života, a danas se sve svodi na to. Implanti nisu više toliko nedostupni. To je ulaganje za duži vremenski period i sve više ima pacijenata koji se odlučuju za ovu vrstu investicije.
A kada je riječ o nedostatku zuba, da li je isplativije rješavati ovaj problem protetskim nadoknadama tj. mostovima ili implantima?
To je sve individualno. U svakom slučaju, biološki je opravdanije nedostatak zuba nadoknaditi implantima. Međutim, imate pacijente koji prosto imaju neopravdan strah od implantologije, koji ne žele da im se, citiram, „bilo kakvo strano tijelo ugrađuje u kost“, neko i nema dovljno kosti pa je potrebna augmentacija tj. dodavanje i oblikovanje kosti, zatim da bi implant postigao punu oseointegraciju treba da prođe neki period, neki pacijenti ne žele da budu dugo bez zuba, ili sa privremenim rješenjima dok se implant „ne primi“. To su sve stvari koje oduzimaju i vrijeme i koje utiču na pacijente da se ne odlučuju za implante. Treba znati da je savremena implantologija razbila dosta ovih predrasuda i implante uvela na velika vrata u svakodnevnu stomatološku praksu. Ipak, ponavljam da plan terapije uvijek treba da bude strogo individualan kako bi se dobra stomatološka praksa i mogućnosti uskladili sa željama i potencijalima pacijenta.
A da li se srijećete sa slučajevima periimplantitisa? Koliko je ta bolest zastupljena kod nas?
Kada govorimo o implantologiji podrazumijeva se prije svega besprekorna higijena. Ali, imate pacijente sa različitim navikama u ishrani i oralnoj higijeni. Osim toga, značajan aspekt u prevenciji razvijanja ovog oboljenja su redovne kontrole.
U Vašoj ordinaciji imate integrisan i CEREC sistem koji Vam omogućava da izrađujete jedan dio nadoknada. Koliko je ta trenutna dostupnost važna za današnju stomatologiju – ne samo iz ugla pacijenata koji ne moraju da čekaju da rad stigne iz laboratorije već i samih ordinacija?
CEREC sistem meni dozvoljava jednu vrstu autonomije i da pacijentima pružim takozvanu uslugu „tooth in an hour“, odnosno zub za sat vremena. Dakle, ako se neko javi sa slomljenim zubom moguće je da za nekih sat-dva izbrusimo zub, skeniramo ga 3D kamerom, isprojektujemo nadoknadu u 3D softveru, izradimo je glodalicom iz keramičkog bloka, izglaziramo i na kraju trajno cementriamo. Sve u istom danu.
Da li je to jedna od glavnih prednosti digtalizacije – brzina rada, odnosno ubrzanje procesa rada?
Brzina, ali i preciznost. To je takođe jedna od velikih prednosti digitalne stomatologije. Sve, pa čak i nalijeganje nadoknade je kompjuterski kontrolisano. Međutim, to sve i dalje napreduje, sada imate preciznost rada sa odstupanjima od najviše dva mikrona. To je nešto što je nemoguće ručno dobiti.
Da li taj razvoj znači gubitak u nekom smislu. Da li digitalizacija može da dovede do toga da neke stvari postanu nepotrebne – poput radnih mjesta, odnosno ljudi?
Sve te mašine neko mora da pokrene, a to je čovjek. I ti procesi moraju da se individualizuju i prilagode. Čak i najpreciznija nadoknada mora individualno da se podesi u ustima pacijenta. Čovjek ne može da se iskopira i zamijeni – makar ne za sada.
Digitalizacija je neminovnost ne samo u stomatologiji, već i u svim segmenitma naših života i u skladu sa tim treba da se ponašamo. Treba znati da to postoji, a da li ćemo ga koristiti to ostaje na svakome pojedinačno da odluči.
