Forenzička obrada zuba: Određivanje pola, doba, etničke pripadnosti

    Autor: doc.dr sc. Inga Marijanović

    Svaki zub, bilo da je sjekutić, očnjak, pretkutnjak, kutnjak ili umnjak, ima tri glavna dijela: krunicu, vrat i korijen. Njihova neuništivost proizlazi iz građe dentina i gleđi. Dentin je visoko kalcifikovano vezivno tkivo odgovorno za oblik i rigidnost zuba. Kalcijumove soli čine gotovo 70 odsto suve materije dentina čineći ga čvršćim od kosti. U regiji krune, dentin je prekriven caklinom u čijem sastavu 95 odsto suve materije zauzimaju kalcijumoe soli što ju čini najčvršćom stavri u ljudskom tijelu. Upravo ova izuzetna čvrstoća omogućava to da se identifikuju posmrtni ostaci pa čak iako su u jako lošem stanju.

    Određivanje podataka o žrtvi analizom zuba

    Zubi su zbog svoje praktične neuništivosti ponekad najbolje sredstvo identifikacije, ne samo kod skeletnih ostataka već i u slučajevima kada je tijelo neprepoznatljivo, kao na primjer kod žrtvi požara. Zubi koji su bili izloženi ovako visokoj temperaturi postaju krhki i mogu se suziti, ali su ipak dobar materijal za identifikaciju. Zubi mogu pomoći i pri profiliranju i identifikaciji osumnjičenog, ako je došlo do ugriza žrtve. Uzorak ugriza osumnjičenog može odgovarati ugrizu na koži žrtve, baš kao što otisci prstiju osumnjičenog mogu odgovarati otiscima pronađenim na mjestu zločina. Identifikacija osoba pomoću zuba moguća je ukoliko postoje zubni kartoni koji služe za usporedbu s postmortem podacima. U slučaju nesreća koje uključuju više ljudi, forenzički stomatolog prima listu mogućih identiteta i upoređuje ih s dostupnim podacima ne bi li pronašao preklapanja.

    Najbolje usporedbe se rade ako su dostupni podaci u obliku rendgenskih snimaka. Kao i pomoću kostiju, tako se i pomoću zuba mogu dobiti različiti podaci o žrtvi, kao što su pol, dob i etnička pripadnost s tim da se spol i etnička pripadnost lakše i s većom točnošću određuju pomoću kostiju.

    Dob

    Određivanje godišta žrtve pomoću zuba temelji se na preciznom poznavanju bioloških promjena koje nastaju tokom rasta i razvoja. Tačna hronologija tih promjena podložna je fiziološkim varijacijama pa se zbog toga istraživanjem može odrediti samo približna dob. Ako se radi o kosturu djeteta prosječna dob se može odrediti na temelju znanja o mliječnim i trajnim zubima. Mliječni zubi počinju da rastu oko šest mjeseci nakon rođenja, a do otprilike druge godine života naraste svih 20 mliječnih zubi. Gubitak počinje u šestoj godini života kada ih polako zamjenjuju trajni zubi, a taj proces traje prosječno do dvanaeste godine života.

    Nakon rođenja počinje stvaranje zubne gleđi. Zubna gleđ se stvara u linijama koje se nazivaju Retziusove pruge (strije) ili inkrementne linije (linije rasta) i one nastaju kao posljedica ritmičnog odlaganja gleđi. Mliječni zubi imaju manje pruga od trajnih. Tokom porođaja se stvara neonatalna linija koja je tamnija i veća od ostalih pa se na temelju prisutnosti neonatalne linije unutar mliječnih zuba ili na vrhovima prvih trajnih kutnjaka može saznati je li dijete preživjelo porođaj i bilo živo barem kratko vrijeme nakon porođaja.

    Što se tiče određivanja doba kod odraslih ljudi, mnogo je teže nego kod djece, a postoji nekoliko načina. Jedan od njih na temelju pruga cementa zuba. Cement se stvara čim zub izviri iz zubnog mesa i postupno se slažu novi slojevi tokom života s periodom rasta preko ljeta i periodom mirovanja tokom zime. Kad se prerezani zub promatra s polarizvanim svijetlom vidi se niz prozirnih i neprozirnih linija koje predstavljaju faze rasta i faze mirovanja. Dakle, jedna izmjena prozirne i neprozirne linije predstavlja jednu godinu života.

    Kako zubi rastu postupno u određenim godinama, brojanjem linija pojedinog zuba moguće je predvidjeti godište. Nadalje, posmatrajući stupanj razvoja posljednje linije moguće je odrediti prosječno doba godine kada je nastupila smrt. Ova tehnika nije dobra ako je osoba imala parodontozu i nije sigurno postoje li razlike u nastanku linija cementa između različitih populacija.

    Postoji i hemijska metoda kod koje se upoređuje omjer lijevih i desnih izomera aminokiseline aspartata unutar dentina korijena. Sva živa bića, pa tako i ljudi koriste samo Laminokiseline i u početku dentin sadrži samo L-aspartat. Nakon što je dentin nastao, aspartat unutar njega prolazi kroz proces racemizacije u kojem molekule rotiraju dok ne bude jednak omjer L- i D-oblika. Pošto je stopa racemizacije poznata, mjerenjem omjera L- i D-aspartata moguće je odrediti dob osobe s greškom od samo jedne godine.

    Ova metoda nije dobra ako je tijelo bilo izloženo visokoj temperaturi ili je pronađeno puno godina nakon smrti. Racemizacija aspartata se takođe događa i u kostima, ali ne daje tačne podatke o dobi kao što daju analize zubi. Još jedan zanimljiv način određivanja dobi jest datiranje radioaktivnim ugljenikom (14C). Nivo radioaktivnog ugljenika unutar gleđi odražava nivo prisutan u atmosferi kad je zub nastao. To je moguće saznati zato što su niovi 14C dobro dokumentovani. Njegova se količina nije mjenjala dugo vremena, sve do 1950.-ih kada je testiranjem termonuklearnog oružja velika količina bila proizvedena i raspršena u okolinu otkud je 14C direktno iz atmosfere prešao u biljke, a posredno preko lanca ishrane u druge žive organizme, uključujući i ljude.

    Zatim je došlo do eksponencijalnog pada jednom kad su testiranja zabranjena. Kako se dob kada se određeni zub pojavljuje približno zna, tako niv 14C upućuje na godinu kad je nastala gleđ dok tip zuba upućuje na dob osobe kada se to dogodilo. Ova metoda daje dobre podatke o godištu osoba koje su bile djeca u doba nuklearnih testiranja ili su rođena nakon toga.

    Pol i etnička pripadnost

    Dosta je teško je odrediti pol i etničku pripadnost po fizičkom izgledu zuba i u bilo kojem slučaju se obično postiže pomoću drugih morfoloških dokaza, no ipak postoje neke razlike kao npr. da osobe azijskog i indijanskog podrijetla imaju sjekutiće u obliku lopate na strani okrenutoj prema jeziku, a Evropljani na mliječnim zadnjim pretkutnjacima i trajnim kutnjacima imaju Karabelijevu kvržicu.

    Izvor: digre.pmf.unizg.hr (Repozitorij Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu)

    ,

    Kontakt forma

     

    Verifikacija

    Comments are closed.