Profesionalno izbjeljivanje zuba, gdje se koriste jaka sredstva koja mogu uticati na meke strukture zuba, mora se raditi isključivo u stomatološkoj ordinaciji.
Prije samog procesa izbjeljivanja zuba, stomatolog mora da provjeri da li su zubi potpuno zdravi i sanirani, a nakon toga određuje se nijansa zuba.
Imamo čeitiri prirodne boje zuba A, B, C i D – žućkasta, braonkasta, plavkasta i sivkasta. Najpovoljnije boje za izbjeljivanje su žućkasta i braonkasta, dok se prilikom sivkastih i plavkastih zuba postiže nešto slabiji efekat.
U ordinacijama se koriste profesionalna sredstva za izbjeljivanje zuba, sa visokom koncentracijom izbjeljivača pa je potrebno zaštitit okolno tkivo. Izbjeljivač može i smije djelovati samo na zube, odnosno spolljašnju strukturu zuba.
Izbjeljivanje se radi obično u tri seanse po 15 minuta, sa pauzama od 10-15 minuta. Pri tom se sva meka tkiva štite od djelovanja paste za izbjeljivanje. Praktikuje se i davanje olovke i papira pacijentu kako bi u slučaju nekih problema mogao to i da nam saopšti.
Teško je postići efekte izbjeljivasnja kod starijih soba, jer njihova gleđ postaje tanja, a unutrašnji sloj, dentin, koji i određuje boju zuba, vremenom postaje sve tamniji i tamniji.
Nakon završenog tretmana, pacijent bi trebalo da ga ponovi nakon jedne do dvije godine. To zavisi od navika održavanja oralne higijene, načina ishrane i u kojoj mjeri pacijent konzumira obojena pića.