Na vaša pitanja ove sedmice je odgovarao dr Haris Hasanagić, stomatolog i vlasnik sarajevske ordinacije “Hasanagić”.
Da li je moguće da se ostaci hrane ili neki slični ugrušci zadržavaju oko krajnika ili negdje u grlu i da zbog toga povremeno imam zadah. Ne znam kome da se obratim zbog toga, da li stomatolog može da preporuči neko sredstvo za ispiranje, ili je potreban pregled. Kako uopšte da utvrdim o čemu je riječ?
Zadah iz usta (halitosis, fetor ex ore), čest je problem zbog koga se pacijenti obraćaju stomatologu. Pred stomatologa se postavlja zadatak da otkrije porijeklo i uzrok zadaha iz usta i na osnovu toga predloži terapiju. Uzroci zadaha mogu se podijeliti na:
- oralne
- ekstraoralne
Ukratko ćemo opisati najdominantnije uzroke.
Oralni uzroci: loša oralna higijena, parodontopatija, kserostomija-suvoća usta, obložen jezik, infekcije zuba, kariozni zubi, zaostali korijenovi zuba…
Ekstraoralni uzroci: upala ždrijela, krajnika, sinusa, oboljenja respiratornog i digestivnog trakta. Krajnici (tonzile) gube svoju lokalnu zaštitinu funkciju, pretvarajući se u bezvrijedno tkivo koje je sklono upalama, pri čemu se može javiti zadah iz usta pored bola (grlobolje), otežanog gutanja i temperature. Hrana se ne može zadržavati u predjelu krajnika i samim tim izazivati zadah iz usta.
Dehidratacija organizma može uzrokovati zadah iz usta. Upotreba pojedinih lijekova najčešće izaziva suvoću usta a posredno i neprijatan zadah. Konzumiranje određene hrane (bijeli, crni luk), upotreba alkohola I cigareta takođe doprinose zadahu iz usta.Uzroci zadaha pored nabrojanih mogu biti i: starost, doba dana (jutarnji zadah), glad, menstruacija… U određenim situacijama uzrok zadaha iz usta se ne može otkriti! Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze I određenih ispitivanja. Ukoliko se utvrdi da uzrok zadaha nije oralnog porijekla onda se pacijent upućuje na dalja ispitivanja (ORL,pulmolog… Pošto su uzroci zadaha najčešće oralnog porijekla, djelovanjem na njih utiče se i na zadah. Drugim riječima:
- uspostavljane dobre oralne higijene, redovno i pravilno pranje zuba, naročito prije spavanja
- ukoliko se nose proteze, obavezno je skidanje i pranje proteza
- koristiti antiseptička sredstava (hlorheksidin, 3 %hidrogen)
- spriječiti upalu desni i parodontopatiju
- izbjegavati rafinirane uglikohidrate (bombone, čokoladice…)
- piti veću količinu vode u toku dana
- poticati lučenje pljuvačke žvakaćim gumama.
U svakom slučaju obratiti se svom stomatologu koji će na osnovu pregleda dati savjete za dalje liječenje.
Jako mi krvare desni i imam problem sa zadahom zbog toga. Kako da se toga riješim?
Krvarenje desni (gingive) predstavlja jedan od simptoma bolesti desni koja se zove gingivitis. Upala desni – gingivitis, predstavlja reakciju gingive na oštećenja i nadražaje izazvane lokalnim faktorima.To su uglavnom bakterije koje se nalaze u naslagama na zubima i desnima. Uz krvarenje, desni mogu biti mekane, crvene i otečene. Pored naslaga na zubima i desnima uroci upale desni sa posljedičnim krvarenjem mogu biti: nedostatak vitamina C, pušenje, hormonski poremećaji ali i jatrogeni faktori, loše postavljene plombe, neodgovarajući protetski radovi…Zubni plak (najčešći uzrok upale desni) je žilavi film bakterija i specifičnog matriksa usne šupljine koji se razvija na zubima i desnima, pogotovo na njihovom spoju, dakle akumulira se na površinama zuba koje su u kontaktu sa gingivom. Bakterije koje se nalaze u naslagama na zubima i desnima, pored toga što uzrokuju upalu desni, mogu zahvatiti i dublja tkiva pa nastaje parodontopatija, koja može dovesti do gubitka zuba. Oko zuba se stvaraju džepovi u koje se dodatno nakuplja hrana i nastaje tzv.začarani krug bolesti. Te iste bakterije napadaju i zube uzrokujući karijes. Naslage zuba nastaju zbog loše oralne higijene koja istovremeno dovodi do zadaha iz usta. Kada dođe do odlaganja minerala iz pljuvačke u plak, nastaje zubni kamenac koji je čvrsto vezan za zube.
U tom slučaju terapija se odnosi na unapređenje oralne higijene. Stomatolog će objasniti kako prati zube. Nije bitan kvantitet već kvalitet pranja zuba. Zubi se peru najmanje dva puta dnevno (ujutru i naveče). Večernje pranje je za zdravlje zuba, a jutarnje za ljepotu. Najčešća tehnika pranja zuba je kružna tehnika nikako ribajuća. “Ribati” se mogu samo grizne površine. Pored osnovnog pribora -četkice- koristiti i zubni konac za prostore između zuba koje standarna četkica ne može dohvatiti. Zahvalna je i tzv. interdentalna četkica. Nakon četkice i konca mogu se koristiti antiseptička i antiplak sredstava (hlorheksidin, 3%hidrogen).“Water pick” ili vodeni tuš značajno unapređuje kvalitet pranja zuba a ujedni i maisira desni.
Profesionalno liječenje podrazumjeva tzv. Inicijalnu terapiju: uklanjanje plaka sa zuba četkicama i polir pastama, ultrazvučno skidanje kamenca i AIR flow tretman – pjeskarenje zuba.
Imam veoma krupne gornje jedinice, a s obzirom da su mi svi ostali zubi normalne veličine, da li je moguće nekako “smanjiti” zube i da li je tretman bolan?
Veličina zuba genetski se naslijeđuje. Ravnoteža u veličini zuba gornje i donje vilice uslov je za postizanje dobre okluzije, tj. zagriza i normalno funkcionisanje stomatognatnog sistema. Tokom ljudske evolucije veličina zuba se postepeno smanjivala, sve u zavisnosti od vrste ishrane. Muškarci obično imaju veće zube od žena. Postoji anomalija u veličini zuba, makrodoncija, koja se karakteriše do tri puta većim zubima u odnosu na normano stanje te osobe. Najčešće su zahvaćeni gornji centralni sjekutići i molari. I ovo stanje može biti naslijedno. Svako odstupanje od uobičajenog alarm je za posjetu stomatologu. Nakon detaljnog pregleda odlučiće se za koju je pacijent vrstu terapije: ortodontsku, protetsku (izrada krunica) ili konzervativnu (skraćivanje incizalnog ruba).
U gornjoj vilici imam most iz dva dijela i poslednjih mjeseci imam reakcije na toplo, hladno i slatko. Reakcije se javljaju samo na lijevoj strani vilice (1,2,3 i 7 su noseći zubi).
Krunice i mostovi (sastavljeni od više krunica) su terapijska sredstava koja imaju zadatak da nadoknade izgubljene ili oštećene zube i na taj način zadovolje pacijenta kako u funkcijskom tako i u estetskom smislu. Cilj je ispunjen ako se postavom (krunica ili mostova) pacijent koristi bez prepreka, bolova i estetskih problema. Nakon cementiranja, pacijenti bi trebali posjećivati svog stomatologa kako bi se kontrolisao protetski rad i omogućilo nesmetano funkcionisanje. Takođe, stomatolog je dužan da da pacijentu iscrpne informacije o održavanju oralne higijene u slučaju izrade krunica i mostova. Drugim riječima, pacijenti nisu amnestirani od posjeta stomatologu nakon izrade protetskog rada niti je nadomjestak napravljen uz “doživotnu garanciju” bez sudjelovanja pacijenta. Komplikacije kod izrade mostova mogu se odnositi na:
- zube nosače
- tehnički dio konstrukcije.
Kada su u pitanju problemi koje pacijent navodi u pitanju, oni se odnose na zube nosače. Ti problemi mogu biti,
- karijes – najčešće nastaje zbog loše oralne higijene ali I zbog loših protetskih radova
- reakcije pulpe (“živca”) kao posljedica brušenja – veoma je bitno tzv. preoperativno stanje zuba, da li je zub vitalan ili ne, da li je imao karijese… Bol nakon brušenja na termičke nadražaje (toplo, hladno) je normalna, može trajati nekoliko dana i vremenom nestaje. Produžene epizode boli, bol na vanjske termičke (toplo/hladno) i osmotske (slatko) nadražaje, nakod određenog vremena od izrade mostova može ukazati na promjene koje se dešavaju na pulpi… Nakon određeih ispitivanja stomatolog će utvrditi o čemu je riječ.
- promjene na desnima (upala) – najčešće nastaje zbog loše oralne higijene ali I zbog loših protetskih radova. Loša oralna higijena dovodi do upale desni i ako se kombinuje sa lošim protetskim radovima može dovesti do povlačenja desni pri čemu je korijen zuba nosača izložen vanjskoj sredini. Takav korijen može biti osjetljiv na gore pomenute nadražaje ali i biti zahvaćen karijesom sa istim simptomima.
Stomatolog će nakon anamneze i detaljnog pregleda, najčešće uz RTG, utvrditi o čemu se radi i pružiti adekvatan savjet ili terapiju.
Na sedmicama koje sam popravila prije nekoliko godina pojavile su se crne tačkice. Da li je moguće zub ponovo popraviti ili ću morati da izvadim zub?
Kompozitni materijali kao materijali za plombe imaju za cilj zamijeniti nedostajući dio zuba, odnosno onaj dio koji je npr. karijes razorio. Sa aspekta estetike i mogućnosti vjernog imitiranja boje zuba, danas su postali material izbora u restaurativnoj i estetskoj stomatologiji. Također, i sama veza materijala za zube (hemijska i mikromehanička veza) predstavljaju poboljšanje u odnosu na amalgam, što za rezultat ima manje uklanjanje zdravog zuba, a to je i imperativ savremene stomatologije – minimalna invazivnost. Vijek trajanja ispuna je nepredvidiv. Isto kao i zdravog zuba. Ako se održava može dugo da potraje. Naime, nakon određenog vremena (najčešće nakon nekoliko godina) između kompozitnog ispuna i površine zuba slabi veza i nastaje mikropukotina. U mikropukotinu ulazi pljuvačka i sastojci hrane pa rub ispuna postaje žućkasto -smeđe obojen, što narušava estetiku. Uz to, u slučaju loše oralne higijene u mikropukotinu se nasele bakterije pa uz rub ispuna može ponovno nastati karijes. Sve to zahtijeva dodatne posjete i kontrole nakon završene terapije. Kada nastane sekundarni karijes, plomba se mora mijenjati. U tom slučaju nam RTG pomaže u dijagnostici tzv. sekundarnog karijesa, tj. karijesa ispod plombe i u zavisnosti od toga predlaže se terapija. U terapiji može biti revizija plombe, ili endo terapija. U krajnjem slučaju, kada se iscrpe sve ove mogućnosti, terapija je vađenje zuba.
Nakon posjete ljekaru propisane su mi tablete zbog upale desni. Imam otok oko zuba i jezika koji ne nestaje. Koliko to može da traje i da li je opasno?
Najčešći uzrok otoka u ustima je infekcija. Infekcija može nastati od zuba, ili od desni što će utvrditi stomatolog. Ako su upaljene desni, najčešće nije potrebno prepisivati antibiotike već lokalnom terapijom djelovati na upalu. U principu, sistemska primjena antibiotika se može koristiti kod parodopantopatije, ali je bolje lokalno djelovanje. Otok oko zuba, na desnima najčešće je posljedica prisusutva dubokih džepova oko zuba – parodontalnih džepova. Hrana koja ulazi u džepove zajedno sa pljuvačkom i bakerijama uzrokuje stanje koje se zove parodontalni apsces. Parodontalni apsces je otok oko zuba i bolan je. Terapija je incizija apscesa i kada se smire simptomi kiretaža džepova. Nakon incizije otok odmah prolazi.
Otok, takođe, može nastati od inficiranog zuba. Infekcije zuba su praćene stvaranjem gnoja, koji se širi u okolnu kost razarajući je.Takvo stanje zove se periapikalni apsces – nakupina gnoja oko vrha korijena. Gnoj koji se širi kroz kost, može je probiti i širiti se van nje uzrokujući otok. U terapiji ovakvih stanja primjenjuje se najčešće hiruški princip liječenja koji podrazumjeva inciziju apscesa i vađenje zuba uzročnika. Često čujemo od pacijenata, ali i pojedinih stomatologa kako se zub pod upalom ne vadi, nego se prvo čeka da se upala smiri (antibioticima ), a onda se zub vadi. To je zabluda i stručna greška. Ponekad se desi da se pacijenti sa otokom u ustima javljaju doktorima opšte medicine, koji im prepišu antibiotike, bez prethodne konsultacije, ili pregleda stomatologa. Antibiotici samo ublažavaju siptome, a zub koji je uzrok ostaje. Cilj terapije je ukloniti uzrok infekcije, u ovom slučaju zub. Zubi se jedino ne mogu vaditi u određenim situacijama (npr.nemogućnost aplikacije anestezije itd), u svim ostalim vađenje je glavna terapija, pored incizije.Najvažnije u terapiji je ukloniti uzrok otoka. Uzrok otoka će odrediti stomatolog nakon detaljnog pregleda. Otok neće proći sam od sebe, a ako ne prolazi nakon određene terapije u periodu od sedam dana, poslati pacijenta na detaljna ispitivanja.
