fbpx
NaslovnaIntervjuDr Dejan Marković: Rok trajanja bijele plombe je od tri do pet...

Dr Dejan Marković: Rok trajanja bijele plombe je od tri do pet godina

- Advertisement -

– Cilj svakog stomatologa je da oštećen, obolio zub popravi materijalom koji obezbjeđuje prirodni oblik zuba i vizuelno perfektnu boju. Zato se poslednjih 15 godina u stomatologiji najviše i radi na pronalaženju idealnog materijala. Ali i pored napora nauke i struke, još nije pronađen idealan materijal koji osim dobrih mehaničkih osobina, omogućava i visok sjaj i transparentnost rekonstruisane površine zuba. To je i razlog što svaka plomba, nadoknada ili implantat ima rok trajanja – kaže, profesor dr Dejan Marković, sa Klinike za dečju i preventivnu stomatologiju Stomatološkog fakulteta u Beogradu.

Zbog čega savremeni materijali ne ispunjavaju sve te uslove?

– U samom zubu nalaze se tri različita tkiva, koja se skupljaju na toploti. Kada se tome priključi i četvrti, veštački materijal, teško je pretpostaviti kako će se oni ponašati posle rekonstrukcije. Tokom stvrdnjavanja materijala posle intervencije može da dođe do njegovog “skupljanja”, zbog čega mogu da se jave mikropukotine na zubu. Mala pukotina ipak je dovoljno velika da omogući prodor tečnosti i bakterija iz usne duplje, što dovodi do ponovne pojave karijesa i na kraju oštećenja pulpe zuba.

Da li su amalgamske plombe u stomatologiji zamenjene belim zbog njihovih toksičnih osobina?

– Amalgamske plombe sadrže živu, koja na određenim toplotama isparava. Tačnije, najviše isparava čim se stavi na zub. Ali to je materijal koji je po osobinama sličan zlatu, i kad se ispolira može da traje i više od sto godina. Ipak, zbog njegovih estetskih nedostataka, zamenjen je belim plombama.

Jesu li bele plombe podjednako kvalitetne kao i “sive”?

– Ako se pravilno primeni, svaki materijal koji se koristi za plombu ili protetsku nadoknadu je sigurno dobar. Ipak, rok trajanja bele plombe je od tri do pet godina.

Čini se da se najmanje postiglo u “pogađanju” istovetne boje plombe sa bojom zuba?

– Boja prirodnog zuba sastavljena je iz čitavog spektra boja. Jedna boja je u vratu zuba, druga u srednjem delu, a treća pri vrhu. Vremenom, na zubu se javljaju i sitne pukotine i flekice koji opet “prebojavaju” zub, pa je zbog toga teško imitirati prirodnu boju zuba. Postoje, doduše, laserski aparati koji određuju nijansu, po principu odbijanja svetla, i očitavaju boju koja je najpribližnija prirodnom zubu. Ovi aparati se uglavnom koriste u protetici, a manje kod određivanja boje materijala za plombe.

Kad su u pitanju boja i izgled, kakvi su zahtevi vaših pacijenta?

– Zahtevi su ograničeni novcem, jer nemaju svi 200 evra za jednu bezmetalnu krunicu. Zbog toga se većina odlučuje za metalno-keramičku konstrukciju koja ima zavidan vek trajanja, do 20 godina, iako je kod nekih potrebno ponovno ugrađivanje već posle pet godina. Jer, za svake materijale potrebno je da prođe određeno vreme da bi se videlo kako će se kod konkretnog pacijenta ponašati.

Da li je cena uvek merilo kvaliteta?

– Nije uvek, ali zna se da su savremeni materijali generalno skuplji, pa postoji granica ispod koje ne može da ide nijedan stomatolog koji radi sa dobrim materijalima. Ta granica je dvadesetak evra za jednu plombu.

Koriste li se kod dece isti materijali?

– Kod dece se koriste drugačiji, biološki prihvatljiviji materijali. Oni moraju da se prilagođavaju i prate rast i razvoj zuba, kao i veličinu živca. Kod dece izuzetan, preventivni efekat imaju takozvani glasjonomerni materijali.

Zbog čega je zlato bilo ranije mnogo više u upotrebi u stomatologiji?

 – Zato što zlato najbolje može da prione za zub i najduže može da ostane. Pre gotovo dvesta godina, kada su se tek pravili materijali koji bi trebalo da se koriste u stomatologiji, standard je bio zlato. Principi kako se prepariše zub pravljen je za zlatne plombe, koje su se stavljale u listićima i kucale posebnim alatima. Pošto je zlato bilo skupo, pronađen je najsličniji materijal zlatu – amalgam.

Kakvi su to materijali?

– Glasjonomerni materijali imaju izuzetno svojstvo – sadrže fluoride. Kada se stavi plomba od ovog materijala, on ispušta fluor tačno na samom spoju plombe i zuba. Zbog toga su ovi materijali idealni za plombe na mlečnim zubima, za podloge ispod kompozita. Znači, idealna kombinacija je glasjonomerna podloga koja u temelju deluje sa svim svojim pozitivnim svojstvima, a krov ili estetika je kompozit koji zubu daje sjaj, glatkoću i postojanost.

Koliko jedan zub može da “istrpi” plombi?

– Svaka zamena plombe podrazumeva struganje jednog dela zuba. Smatra se da je zub kada ima tri površine zahvaćene plombom, “kandidat” za krunicu. Kod nas je zbog materijalne situacije to malo drugačije, pa se zub krpi sve dokle god ima zdravog zubnog tkiva koje može da drži plombu.

Šta se time rizikuje?

– Ako je zub sa gotovo svih strana oblepljen plombama, jedna koštica ili kikiriki mogu da dovedu do pucanja celog zuba, a tada je nemoguće rekonstruisati ga. Takođe, ako su plombe zahvatile veći deo zuba, veće su i šanse za pojavom pukotina, kroz koje ulaze bakterije i razvijaju upalu živca u zubu ili dovode do gangrene.

Kada je vreme za menjanje plombe?

– Kad se pojavi defekt, rupica, kad se odlomi parče ili rub. Stomatolog je taj koji procenjuje da li se plomba menja odmah ili može još da sačeka. U svakom slučaju trebalo bi svake godine da se barem jednom pregledaju plombe, kako bi se utvrdilo da li je potrebno da se nešto menja ili dorađuje.

Izvor: novosti.rs

- Advertisment -

POPULARNO

- Advertisment -